HCL.HR

Recenzija

Trials of Mana

STARA BAJKA U NOVOM RUHU

Ivan Brekalo

Trials of Mana, donedavno poznatiji pod nazivom Seiken Densetsu 3, zapravo je jedan dosta stari JRPG koji je izašao davne 1995. godine na Super Nintendo konzoli, ekskluzivno za japansko tržište. Prije dvije godine konačno se po prvi put službeno pojavila i lokalizirana verzija s prijevodom i to u sklopu retro kolekcije pod nazivom Collection of Mana za Switch platformu. Square Enix se sada ponovno iskupljuje fanovima i dokazuje da Seiken Densetsu 3 uistinu nije zaboravljen pa su nas dočekali s punom preradom jedne od najboljih i najljepših RPG igara iz 16-bitne generacije.

Ovo nije prvi puta da se Square Enix vraća ovom serijalu. U proteklih nekoliko godina izbacili su remakeove prvih dvaju igara iz Mana serijala: Mystic Quest (poznat i kao Final Fantasy Adventure), te Secret of Mana. Dok su raniji remakeovi očigledno imali nešto mršaviji budžet, za Trials of Mana Square Enix se odlučio malo isprsiti. Naravno da to nije ni blizu budžeta koji je dobio nedavni Final Fantasy VII Remake, ali Trials of Mana sada je oživljen u potpunom 3D okruženju i izgleda znatno bolje nego prerade Mystic Questa i Secret of Mane. Iako je borba u suštini ista kao u originalu, sada djeluje nešto dinamičnije i potrebno je voditi računa i o ručnom odabiru kuta kamere.

Trials of Mana u pokretu izgleda poprilično dobro. Nešto je siromašnija po pitanju detalja te po vizualnom stilu i arhitekturi svijeta podsjeća na igre iz generacije PlayStationa 2. Usprkos tome, sve djeluje oštro i na mjestu, a paleta naglašenih žarkih boja daje dojam da se nalazimo u interaktivnoj bajci. Nešto više pažnje posvećeno je modelima likova i njihovim ekspresijama tijekom narativnih dijelova.

Trials of Mana u pokretu izgleda dobro, iako po vizualnom stilu i arhitekturi svijeta podsjeća na igre iz generacije PlayStationa 2.

Prije nego smo dobili Playstation 4 verziju igre za recenziju, zaigrao sam i demo na Switch konzoli. Iako je Switch verzija podjednako igriva, vizualni dojam je nešto lošiji jer boje kao da nisu jednako žarke i igra se vrti se u nestabilnih 30 sličica po sekundi, za razliku od PS4 verzije koja ne pada ispod 60. Nisam primijetio značajnijih razlika u drugim kategorijama, ali Switch inačica standardno nudi mogućnost igranja u porketu, što je dobrodošao dodatak naslovu poput Trials of Mane.

Avantura počinje odabirom jednog od 6 različitih likova. Neodlučne će utješiti to što se nakon odabira centralnog protagonista biraju još dva dodatna lika i to također unutar prvotno ponuđenih šest heroja. Nakon što složimo društvance od tri različita heroja, počinje uvodni dio igre i on je ekskluzivan za svakog od šest likova. Nakon uvodnog dijela kroz priču se glavnom junaku pridružuju druga dva odabrana saveznika te je za svakog od njih moguće odigrati njihov uvodni dio ili pak odabrati kratak sažetak priče kako bi na brzinu doznali njihove motive upuštanja u pustolovinu.

Odabir likova osim na uvodni dio utječe i na samu završnicu igre.

Odabir likova osim na uvodni dio utječe i na samu završnicu igre, dok je centralni dio više-manje isti, s manjim izmjenama u dijalozima i prilagođen je likovima koje igrač koristi. Ništa spektakularno, ali podsjetilo me na neke ideje koje smo vidjeli u relativno nedavnom Octopath Traveleru, samo što je u ovom naslovu to čak i dosta bolje izvedeno. Priča ne donosi ništa revolucionarno, sve je to u okvirima nekakve tipične JRPG priče, ali ono što doprinosi doživljaju je šarm likova i način na koji opravdavaju svoje motive.

Slično vrijedi i za borbu. Svaki lik je dosta specifičan, a čar se krije u mogućnosti unaprjeđivanja likova i u tome da igrač s vremenom razvija vlastiti stil borbe. Likovi uče nove vještine, napade i magije, a moguće je i promijeniti klasu heroja. Kontrolu nad jednim od tri junaka moguće je tijekom same borbe preusmjeriti jednostavnim pritiskom tipke L2 ili R2.

Svaki lik je u borbi dosta specifičan, a čar se krije u razvijanju vlastitog stila borbe.

Druga dva lika iz družine kojima igrač ne upravlja u datom trenutku ponašaju se sukladno ručno podešenom, preferiranom stilu koji može varirati od čiste agresije pa do štićenja saveznika i korištenja predmeta i magija u svrhu restauracije energije kako bi se družina održala na nogama i porazila protivničku hordu ili bossa. Preostale tipke služe za: dvije različite siline napada, skok, trčanje i izmicanje, a moguće je koristiti predmete, magije i specijalne poteze.

Iz manje važnih konfrontacija moguće je pobjeći, ali unatoč tome borba je jako česta. Tu bih uputio i najveću zamjerku ovom naslovu jer ako se nekome borba ne svidi, vjerojatno će mu biti teško natjerati se odigrati Trials of Mana do kraja. Nije neočekivano jer borba je bila glavni adut ove igre i u originalnom izdanju, čak u toj mjeri da je postojala podrška za kooperativno igranje. Doista ne znam zašto, ali kooperativno igranje nije uključeno u remake, pa čak niti u online varijanti.

Doista ne znam zašto, ali kooperativno igranje nije uključeno u remake.

Sam gameplay je zapravo poprilično jednostavan. Dok se družina ne bori i ne probija od lokacije A do lokacije B, vrlo vjerojatno će se za vrijeme stanke u jednom od gradova opskrbiti oružjima i predmetima. Napredak je vrlo lako pratiti, dapače dosta je linearan i u svakom trenutku igrač na mapi ima označenu destinaciju prema kojoj se sljedeće treba uputiti. Jedna od najčešćih misija je i usputni razgovor s mještanima kako bi se doznali tragovi, nakon čega se otključava sljedeći zadatak.

Element kojim sam ostao najviše impresioniran tijekom jednokratnog prelaska igre za koji mi je trebalo otprilike 25 sati, bila je glazba. Sjajna, prikladna i najčešće opuštajuća, svakako pridonosi pustolovnom „fantasy“ ugođaju. Moguće je odabrati i originalne verzije pjesama iz 1995. godine koje je skladao Hiroki Kikuta. Ono što najčešće ipak oduzima od ugođaja, je ispodprosječna glasovna gluma. Radi toga je neke od likova teško shvaćati ozbiljno, te su me nekonzistentnosti u kvaliteti glasovne glume natjerale da dio igre igram s originalnim japanskim glasovima.

Kad smo kod mana (hehe), spomenuti ću i dvije sitne stvarčice koje su me ponekad znale iznervirati. Prva je kamera. Čak i na lokacijama na otvorenom, kamera zna biti neposlušna, tj. zna „pobjeći“ što uzrokuje neželjeno primanje dodatne štete tijekom borbe. Drugi nedostatak sastoji se u tome da likovi moje družine, dok ih umjesto kontrolira umjetna inteligencija, znaju donositi upitne i nerijetko blesave odluke. Ili se pokušaju izmaknuti protivničkom napadu pa ne uspiju, ili se nekada uopće ne izmiču najočitijim napadima, što onda rezultira gubljenjem lika u borbi i obaveznim korištenjem dodatnog broja predmeta koji oživljavaju i liječe rane.

Mislim da će se Trials of Mana stvarno svidjeti svim igračima koji su imali prilike zaigrati originalni Seiken Densetsu 3. Za sve druge, zahvaljujući novim vizualima i nekim sitnim poboljšanjima, ovo je pristupačno i većinom ugodno JRPG iskustvo. Prava je šteta što multiplayer podrškom iz originala nije prisutna, u tom slučaju bi bilo puno jednostavnije preporučiti ovaj naslov širem spektru igrača.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na digitalnoj kopiji igre u izdanju za Playstation 4. Kopiju igre ustupio nam je njezin izdavač.

Označeno sa: , , ,

Trials of Mana je dosta solidan i vjeran remake klasičnog RPG hita od prije 25 godina koji nije ostario baš savršeno, a Square Enix odlučio je ne riskirati s dodavanjem novog sadržaja i izmjenom postojećih principa viđenih u originalu. Rezultat je ugodno RPG iskustvo koje pati od povremene repetetivnosti.

73 Naša ocjena
  • lijepa i opuštajuća glazba
  • simpatični likovi, živahan svijet
  • sloboda u nadogradnji i opremanju cijele družine
  • pretjerana količina borbe za današnje standarde
  • dosta linearno
  • loša glasovna gluma na engleskom
  • nema kooperativnog igranja iz originala

Ivan Brekalo

Poklonik retro igara koji se voli vraćati starim Sega i Nintendo klasicima. Zaljubljenik u Smash Bros i entuzijast za Capcomove tabačine. Frejmovi su mu bitniji od rezolucije, a igrivost bitnija od priče.

Komentari (4)

  • 312AE

    20.05.2020 - 15:16

    Super obrada, proše je 2 put, znači igral sa svim karakterima. Stvarno ljepše napravljeno nego secret of mana i igra ne košta punu cjenu. Baš zato jer je linearna, znači ne stvara ti stres, mi je bila super.Muzika je odlična, pogotovo game over screen. Ljepa mogućnost izgradnje likova. New game plus je super. Jedine zamjerke su mi stvarno da nema coopa i da je endgame malo naporan i dosadan prema ostatku igre.

    • burgi

      @312AE, 20.05.2020 - 16:12

      pa to je nedavno izaslo sta ne? i vec 2x? svaka čast 😀

  • 312AE

    20.05.2020 - 16:50

    Pa je krajem 4 mjeseca, je pa igral sam puno, ali new game + je dosta brži prolazak, jer imaš neke bonuse. Bilo mi zabavno, kaj buš 🤷🏽‍♂️😁

  • Darcoolio

    20.05.2020 - 20:36

    Čuj, dosta linearno.
    Hvala bogu da je tako, konačno.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?