HCL.HR

Recenzija

Dead Cells

FUJ, MRTVE STANICE

Žarko Ćurić

Metroidvania je popularni podžanr akcijskih avantura u kojemu se glavni koncept napretka vrti oko otkrivanja novih prostorija te nelinearnog istraživanja svijeta igre. Pokretači ovog žanra su naravno legendarni Metroid i Castlevania serijali igara koje se uz zabavan gameplay oduvijek isticale i iznimnim dizajnom levela. Leveli u tim naslovima na zabavan su način tjerali igrače da se vraćaju u prostorije koje su već posjetili te tamo uz pomoć neke tek otkrivene moći ili oružja otvaraju dotad zaključana vrata, odnosno prolaze do drugih dijelova mape.

Stoga je vrlo hrabro kada u poznatu i prokušanu formulu dizajna metroidvania levela pokušaš zamijeniti s proceduralnom generacijom levela, što znači da se prilikom svakog novog igranja računalnom magijom mapa kreira iznova. Studio Motion Twin odlučio se na taj smjer prilikom razvoja Dead Cellsa, a konačni rezultat je i više nego zadovoljavajuć. 

O kakvoj je igri ovdje riječ?

Dead Cells je prilično nemilosrdna igra a la Souls te vas konstantnim umiranjem tjera da učite na svojim greškama. Ipak, za razliku od Souls serijala, svaki put kada umrete vraćate se na sam početak igre, čeka vas potpuno nova mapa, a prethodno skupljena oprema i pojačanja su nestala s vašom zadnjom smrti. Zbog novog rasporeda levela i neprijatelja nećete se moći opušteno prošetati do posljednjeg mjesta smrti jer znate raspored neprijatelja i zamki. Igra je uvijek drugačija, ali i dovoljno ista da otprilike znate što od određenog levela možete očekivati.  

Dead Cells je nemilosrdna igra koja vas konstantnim umiranjem tjera da učite na svojim greškama.

Sa svakom smrću naučit ćete neku novu sitnicu, sekundu se brže izmaknuti od protivnika koji u bijesu trči da vas napadne, koga prvo riješiti u hrpi neprijatelja te koja kombinacija oružja radi dobro s lukom i strijelom, a koja sa štitom. Skupljanje novog oružja sigurno je najzabavniji dio igre, kao i otkrivanje kako u potpunosti iskoristiti sve što vam se nađe na putu. Imate mač koji usput zalijeva protivnika uljem? Super, kombinirajte ga s vatrenim strijelama ili bombama, odradite jedan udarac, kolut u stranu, ispalite projektil i pustite da vatra odradi ostalo.

Postoje melee, dalekometne i obrambene skupine oružja, iako pojedini komadi opreme mogu biti i kombinacija svega toga. Primjerice, možete pronaći štit koji svaki put kad ga podignete usput baci i bombu. Svakim novim prelaskom i pronalaskom specijalnih predmeta povećavate statistike jednoj od tri skupine oružja; no baš poput opreme, kada umrete gubite i sva pojačanja te uvijek krećete ispočetka.

Neka od dostupnih oružja su stvarno moćna i jednim zamahom čine dar-mar na mapi, a druga jednostavno komična i tu su za jedan prelazak uz malo više zabave. Dobar primjer toga su Spartanske čizme pomoću kojih možete neprijatelje gurnuti s platforme u vrištuću smrt. Nekoliko puta sam uzviknuo “This is Spaaartaaa!” dok sam to radio.

Neka od dostupnih oružja su stvarno moćna i jednim zamahom čine dar-mar na mapi.

Iako prilikom svake smrti gubite prikupljenu opremu, uništavanjem protivnika možete skupljati njihove mrtve stanice koje kasnije kod tzv. Collectora možete zamijeniti za trajne nadogradnje poput otvaranja dodatnog health potiona za svaki pokušaj prelaska igre ili mogućnosti povrata dijela novca koji ste prikupili prošli put.

Između svakog levela dočekat će vas mirna zona u kojoj ćete pored spomenutog Collectora sresti i gospodina Guillaina koji će vam ponuditi i po jednu mutaciju. Izbor mutacija je stvarno odličan, od jednog uskrsnuća prije konačne smrti, povećanja ukupnog HP-a, beefanja statova ili skupljanja zdravlja svaki put kada udarimo neprijatelja. Na vam je da taktički izaberete onu mutaciju koja bi vam mogla ponuditi najbolju šansu da sada dođete dalje nego prošli put.

Glavni lik je inače samo nakupina mrtvih stanica koje se nakon svake smrti kroz odvodne cijevi spuste do nekakve misteriozne tamnice, uzmu tijelo jednog od obezglavljenih zatvorenika i tako ponovno kreću u pohod. Zgodan detalj na početku je prikaz staklenki s moćima koje smo otvorili do tog trenutka, što je ujedno i pokazatelj napretka kroz igru.

Glavni lik je nakupina mrtvih stanica koje se nakon svake smrti kroz odvodne cijevi spuste do početne tamnice.

Ako se uz sve ovo nadate i nekoj bogatoj pozadinskoj priči u Dead Cellsu, morat ću vas razočarati i objasniti da sam vam kroz gornjih par rečenica već otkrio nekih 90% priče. Osim činjenice da umiremo i vraćamo se te nekoliko sitnih natpisa po mapama nećete otkriti ništa dodatno u narativnom segmentu. Nekima ovo neće smetati, no meni se čini kao propuštena prilika da nas igra barem zaintrigira za svijet ako već nema jasno zacrtan razvoj lika.

Iako uvijek počinjemo iz istih tamnica put se kasnije svaki put grana. Iz početnih tamnica moguće je otići do mračne šume ili toksične kanalizacije, a kasnije ćemo se prošetati i zidinama dvorca, grobljem, tamnim podzemljem ili lučkim selom. Upravo kroz grananje i otvaranje novih područja dobivamo osjećaj igranja metroidvania naslova, premda se u ovom slučaju ne vraćamo do prostorija prije nego to činimo jednom kada umremo i krenemo iz početka.

Svaka od lokacija izgleda unikatno i vizualno primamljivo. Vizualni stil igre općenito je odrađen u prekrasnim pastel-pikselnim elementima koji Dead Cells čine jedinstvenim i lako prepoznatljivim. Nije poput bilo koje retro-inspirirane igre, ima svoj stil. Igra se na većini platformi vrti bez ikakvih problema ili padova sličica, a posebno očaravaju animacije napada koje izgledaju kao nacrtane iz ruke nekog čuvenog umjetnika.

Što se tiče zvuka, moram priznati da sam ostao ravnodušan na glazbu, što pomalo odskače od čitavog šarma kojeg Dead Cells itekako ima.

Ipak, te minorne sitnice poput glazbe i siromašne priče ne mogu umanjiti brdo dobro odrađenih stvari koje Dead Cells čine odličnom igrom. Umiranje ovdje nije kazna nego prilika da isprobamo novu ludu kombinaciju zamki, bičeva i mačeva te je svaki novi prelazak zapravo avantura za sebe koju pišemo svojim oružjem. Sve mehanike su tu s razlogom te čine jednu savršeno harmoničnu cjelinu koja će vam svakim zamahom izmamiti osmjeh na lice. Barem do onog trenutka nepažnje koji će rezultirati vašom smrću. A dogodit će se. Sigurno.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za recenziju ustupio nam je njezin proizvođač.

Dead Cells je uspješan eksperiment spajanja metroidvanije i roguelike elemenata u šareni paket prožet mrtvim stanicama te tonama oružja.

88 Naša ocjena
  • zabavno istraživanje i kombiniranje oružja
  • izazovna borba koja nikada ne postaje zamorna
  • prekrasan retro stil i animacije
  • propuštena prilika s pričom
  • glazba nije u razini ostatka igre

Žarko Ćurić

Štovatelj japanske kulture i energetskih pića. Njegova gaming utočišta su čudni RPG naslovi u kojima likovi imaju šiljaste frizure. Ne nosi šiljastu frizuru, ali jednoga dana želio bi napraviti jRPG igru.

Komentari (9)

  • siblyx

    25.08.2018 - 13:11

    Od igara koje se izasle ove godine, a koje sam igrao, meni je ovo najbolja. Uzeo sam je još davno na početku early accessa, ali sam je tu i tamo igra tek toliko da vidim kako napreduje i svaki puta je bilo dosta novih stvari i poboljšanja. Igra je u svom finalnom izadnju fenomenalna, predivno izgleda i super smooth gameplay. Ujedno i jedan od najboljih primjera kako bi early access trebao funkcionirati.

  • Agent

    25.08.2018 - 13:39

    Dobra igra,ja mislio da će bit oko 95 ocjena

  • PppPP

    25.08.2018 - 13:47

    igore jesi prestao igrati haha

  • phoda

    25.08.2018 - 16:35

    vidio sam ovu recenziju na ign.

  • l)oolvl

    26.08.2018 - 01:25

    nisam igrao ali meni ovo djeluje dosadno još od prvi put kad sam vidio… nemaštoviti neprijatelji, grind, nepostojanje priče, generički level dizajn, malo je ipak previše minusa unatoč hvaljenom gameplayu

    • Igor Belan

      @l)oolvl, 26.08.2018 - 12:37

      Da si zaigrao vidio bi da ti je percepcija bila kriva. Neprijatelji nisu nemaštoviti, grind ne postoji, a level dizajn je odličan. Uostalom, gameplay ne bi mogao biti “hvaljen” da je u srži istoga generičan level dizajn, grind i nemaštoviti neprijatelji. To su dijelovi gameplaya. Jedino što svakako stoji je nepostojanje priče.

    • Agent

      @l)oolvl, 26.08.2018 - 14:29

      nemaštoviti neprijatelji ok,ali nepostojanje priče ne treba biti minus,ne treba svaka igra imat priču,ni ovoj igri nije potrebna priča

  • SonOfZeus

    26.08.2018 - 22:24

    Imam blizu 70 sati u igri, presao two cells run kao nekakav maximum za sada, i zaista moram potvrditi da iako igra djeluje monotono, zapravo je totalna suprotnost. Ovo je primjer igre koja se ne gleda, vec igra. I za svakog postoji nekakav build koji mu pase ako mu skill laska u npr izbjegavanju neprijatelja. Sa ice bow + bow trapovima se moze cijela igra preci sa sitno skilla i nesto vise srece.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?