Da je pirat biti lako – pirat bi bio svatko. Tako nekako zvuči zamisao Skull & Bones pustolovine koja vas očekuje u ovom Ubisoftovom naslovu. Proteklih tjedan dana proveo sam u Indijskom oceanu, ploveći sa svojom posadom u nadi da postanem najbolji pirat što li ga je svijet ikada vidio. Mogao bih reći da je pravo čudo što ova igra postoji s obzirom na to kakav je razvojni pakao prošla. No, igra je konačno ovdje i kucnuo je trenutak kad tražimo odgovor na pitanje je li se čekanje isplatilo.

Za sve one koji su još uvijek nesigurni oko toga što je ova igra, važno je imati na umu da je ovo multiplayer live service igra. Ne očekujte ovdje nekakvog klona Assassin’s Creed: Black Flaga ili njegovu produženu desnu ruku. Skull & Bones je zasebna igra u zasebnom žanru za zasebnu grupu igrača.

Ne mogu se oteti dojmu kako je ono što smo dobili tek temelj nečega što je moglo biti uistinu veliko. Baš kao što sam to napisao u početnim dojmovima prije mjesec dana, mehanika ratovanja je najrazrađenija mehanika igranja u cijeloj igri. Sve je još zabavnije jednom kad se udružite s drugim igračima pa idete pljačkati naselja. Možete se udružiti i potopiti morska čudovišta, istražiti legendarne priče ili pak potopiti zloglasne pirate.

Borba je jednostavna: usmjerite oružje prema meti, opalite po njima i čekajte da vam vaša posada ponovno stavi potrebno streljivo.

Borba je jednostavna: usmjerite oružje prema meti, opalite po njima i čekajte da vam vaša posada ponovno stavi potrebno streljivo. U isto vrijeme morate i održavati svoj brod na pravom smjeru te izbjegavati napade protivnika. Oceanske su bitke vatrene i bombastične, no jedna mi je stvar ipak najviše zasmetala. Imate opciju da pri kraju životnog vijeka protivnika preuzmete njegov brod kako biste ga opljačkali. Kao pravi pirat, jedva čekate skočiti na drugi brod i istražiti, zar ne? E, pogriješili ste što tako razmišljate.

Vidite, cijeli dolazak na brod i njegovo pljačkanje vam je zapravo jedna velika animacija koja traje nekoliko sekundi i onda se pred vama stvori prikaz stvari koje možete uzeti za sebe. Pomalo je ironično što na nekim piratskim odijelima možete nositi pištolje, ali ne možete ih upotrijebiti u slobodnoj šetnji. Vidite, oružja su tu da vaš lik tijekom animacije pljačkanja broda puca u kovčeg s blagom. Da stvari budu još gore, ne možete ni hodati po svojem brodu. Porazno s obzirom na to koliko imate opcija za uređivanje istog tog broda.

Pomalo je ironično što na nekim piratskim odijelima možete nositi pištolje, ali ne možete ih upotrijebiti u slobodnoj šetnji.

Pazite sad ovo, pljačkanje određenih naselja je također pretvoreno u animaciju. Jednom kad odlučite opljačkati nekoga, nekoliko članova vaše posade iskoči i krene pljačkati, a vi se zatim morate boriti s valom protivnika koji nailaze. Što se više protivnika riješite, to će vam bolja nagrada na kraju biti. Pomalo razočaravajuće jer su na velika vrata odzvanjala piratska zvona, a zapravo igrate kao piratski brod.

Mogućnosti uređivanja broda su velike. Vaši brodovi mogu izgledati barbarski ili pak uređeni, ali smrtonosni kao opaki Francuzi koji vam na početku ne daju mira. Brodove možete birati, ovisno o vašem stilu igranja. Meni osobno je bio drag stil igranja direktnom borbom i udaranjem protivnika. Međutim, ako vama ipak odgovara neka uloga podrške iz daljine, možete odabrati i takav brod. Samo, imajte na umu da je za svaki novi brod potrebna određena količina resursa. Kako je ovo live service igra, očekujte poveći grind za to.

Vaši brodovi mogu izgledati barbarski ili pak uređeni, ali smrtonosni kao opaki Francuzi.

Na brodove možete stavljati razne topove. Ako ne želite baš sudjelovati u bliskim borbama, topovi koji se fokusiraju na paljbu iz distance su vaš najbolji odabir. Ako vam je pak bliska borba nešto što obožavate, topovi s efektom sačmarice su izvrstan izbor za vas. Tu su još minobacači, bacači plamena, torpeda, pa čak i rakete. Svako oružje ima svoje poboljšane verzije, a sve njih otključavate na nekoliko različitih načina – skupljanje određenih resursa, izvršavanjem misija ili pak kupovanjem na crnom tržištu.

Oružja su velika stvar za vaše brodove, ne samo da sijete strah i trepet oceanom, već i jer vam omogućuju da podižete level vašeg broda. Što je vaš brod veći u levelu, to znači da ima bolju statistiku u vidu zdravlja i popunjenosti slobodnog prostora. Naravno, nisu oružja jedina stavka za podizanje levela broda. Svoj brod možete učvrstiti dodatnim oklopom, a ovisno koji odaberete svaki vam nudi drugi oblik zaštite – protiv vatre, eksplozija, poplava i slično.

U podizanju levela vašeg broda veliku ulogu ima čak i namještaj! Da, dobro ste pročitali. Ali, ne brinite – nije to klasični namještaj kao u vašim i našim domovima. Riječ je ovdje o posebno dizajniranom namještaju koji vašem brodu daje određene efekte poput ubrzanja kad imate punu staminu ili povećava vjerojatnost nekih od elemenata kod neprijateljevih brodova jednom kad napadnete njihove brodove.

Plovidba u punoj verziji igre djeluje mi brže i okretnije nego je to bio slučaj u beti koju sam zaigrao tjedan prije toga. Za one istinske zaljubljenike u piratstvo, imajte na umu da je ovo više arkadni način plovidbe, a ne baš kako je to slučaj u stvarnom životu. Pomalo je smiješno, možda u neku ruku i bizarno, kad s najbržim brodom krenete ploviti uskim područjima sa spuštenim jedrima, a onda u nekom Need for Speed stilu ulazite i izlazite iz zavoja.

U podizanju levela vašeg broda veliku ulogu ima čak i namještaj!

Ono što mi se čini jako nekonzistentno jest udaranje u površine. U nekim trenucima znao sam zbog velike brzine udariti u obalu i samo bih se odbio od nje. U drugim bih udario u obalu i dobio štetu na brodu te usporio. Ne znam koji su parametri jednog i drugog, ali ispada kao da iz Ubisofta nisu bili sigurni što učiniti s time.

Tijekom plovidbe trošite staminu koju možete vratiti hranom. Hranu dobivate ubijanjem divljih životinja pa kuhanjem ili pečenjem njihovog mesa te skupljanjem iste s drveća na obali. Iako isprva nisam pozdravljao staminu kao dio plovidbe, s vremenom mi je ona postala logična stavka jer vašim jedrima ipak upravlja posada. Ono što mi je još zanimljivo jest da mi je tijekom svake nove plovidbe netko drugi podizao i spuštao jedra. Zgodan detalj, no naravno u širem pogledu i nešto nevažno.

Tijekom plovidbe trošite staminu koju možete vratiti hranjenjem posade.

Plovidba je dobar dio igre, unatoč arkadnom stilu, no mogu reći da sam uživao ploveći i otkrivajući nove ljude i dijelove neistraženog Indijskog oceana. Igra u svom vizualnom stilu najviše dolazi do izražaja upravo kad plovite, tijekom noći i u trenucima olujnih nevremena. Ne izgleda to spektakularno, no opet je lijepo i ugodno oku.

Moram priznati da sam ostao iznenađen fizikom igre tijekom olujnih nevremena. Ono kako brodovi reagiraju na udare visokih valova je nešto čime bismo mogli pohvaliti Ubisoft. Voda se slijeva s jedne na drugi stranu, a kad ste u prvom licu samo se molite da vam ne brod ne prevrne. Iako to nije moguće, ili barem ja nisam okusio nešto takvo. Nažalost, Skull & Bones ne možemo pohvaliti po pitanju modela likova koji ne izgledaju nimalo zanimljivo, detaljno i lijepo za igru koja je izašla u 2024. godini.

Skull & Bones ne možemo pohvaliti po pitanju modela likova koji ne izgledaju nimalo zanimljivo.

Plovidbu na brodu još ugodnijom i boljom čini posada. Atmosferom je pogođeno u sridu jer ćete nerijetko čuti kako vaši članovi pjevaju piratske pjesme. Da su neke druge stvari dobro odrađene, mogli bismo reći kako je imerzija u potpunosti pogođena, ali ni ovo nije loše. Zvukovi tijekom plovidbe su također vrlo dobro integrirani pa kad plovite u prvom licu, možete se prepustiti ugođaju Indijskog oceana i onog što nudi.

Zvuk, s druge strane, nije mi baš bio ugodan prilikom odlaska na kopno. Uho u lijevoj slušalici se načulo svega i svačega. Prilikom iskopavanja blaga, zvukova čak i nije bilo, što mi je pomalo čudno. A kad smo već na kopnu, moram reći kako sam razočaran viđenim. Ne samo da ne možete pucati ili mačevati se, već nemate opcije za brzo trčanje i skakanje.

Vaš lik automatski brzo trči, ali to sve djeluje jako čudno. Imate osjećaj kao da vas netko vuče u smjeru u kojem se krećete, nemate uopće osjećaj nekakve težine. Još poraznije je to što ne možete ni plivati. Ako želite otići dublje u more, rijeku ili ocean, ispred vas se stvori nekakav nevidljivi zid koji vam ne dopušta dalje. A i čak ako uđete u vodu, vaš lik ne pliva nego hoda normalno kao na kopnu. Još jedan slučaj bizarnosti u igri i dodatak ironiji da kao pirat ne možete raditi stvari koje su pirati radili.

Baš kao što sam napisao u inicijalnom dojmu iz bete, odlazak na kopno moguć je na unaprijed definiranim mjestima. Ako želite posjetiti drugu obalu koja nije označena kao mjesto, to ne možete. Čak je i skupljanje resursa svedeno na mini igru u stilu mobilnih igara. Na vama je da što precizniji budete ako želite sve skupiti. I otvaranje olupina je svedeno na to. Nema ovdje ničega sličnog istraživanju srušenih brodova, u smislu da doplivate do njih, pazite da vas morski pas ne bi pritom ulovio i slično.

Nema ovdje ničega sličnog istraživanju srušenih brodova, u smislu da doplivate do njih, pazite da vas morski pas ne bi pritom ulovio i slično.

Odlazak s broda na kopno i obrnuto je sveden je na jednu animaciju. Ulazak u prostorije je sveden na animaciju. Kad pogledate koliko je stvari samo svedeno na animacije, imate osjećaj kao da je svaki dio igre morao biti zakrpan samo kako bi se konačni proizvod uspio izbaciti na tržište. Ne mogu reći da su mjesta na kojima dolazite po misije ili ostavljate neke važne stvari bogate životom. Čak i naselja u kojima se nalazi gomila ljudi, jednom kad uđete u neku gostionu sve to izgleda beživotno, suhoparno, tek toliko da upotpune praznine.

Igra vam čak nudi i istrage. Međutim, to je tako ofrlje napravljeno da sam vrlo brzo odustao od njih. Istrage u Assassin’s Creed Mirageu puno su bolje odrađene. Ovdje se gubi neka tajanstvenost i zaplet jer je tek toliko, površno napravljeno. Osim njih, imate mogućnost i trgovanja s raznim državama te ljudima specifičnima za regije. Taj dio najviše dolazi do izražaja u tom drugom dijelu igre, gdje stvarno trebate održavati vaše trgovinske rute kako biste uspješno zadržali svoje carstvo na visokom nivou, a pritom se morate braniti od drugih igrača koji vam isto žele ukrasti.

Iz narativnog stila to možda ima smisla jer ste nitko i ništa te se morate potruditi domoći visokog statusa. No, kad u prvih sat-sat i pol vidite sve što vam se nudi u tom prvom dijelu igre, mislim da teško možete pronaći motivaciju za nastavkom. To je pomalo tužno jer unatoč kaosu koji ova igra pruža, na momente se nazire nešto kvalitetno. Ah, što se ja bunim na sve to kad mikrotransakcije rade savršeno, a to je za live service igru bitnije nego mehanike gameplaya.

Primijetit ćete da sve do sada nisam spomenuo ništa od priče. To je zato što je ista praktički nepostojeća. Ima je u određenoj mjeri i da vas vodi kroz napredak, ali je iznimno zaboravna. Glasovna gluma također ne prati facijalne animacije lica (ili obrnuto), a i kod većine likova glasovni glumci kao da su natjerani da izgovaraju rečenice.

Druga polovica igre je puno bolja od prve i pokazuje vam što se događa u pravom piratskom carstvu krijumčarenja.

Igru bih mogao podijeliti u dva dijela. Drugi dio je puno bolji od prvog i pokazuje vam što se događa u pravom piratskom carstvu krijumčarenja. Crno tržište postaje centralni dio tog dijela igre te borbe s drugim igračima ovdje najviše dolaze do izražaja. Zabavno je jednom kad se nađete u PvPvE okruženju, gdje prvo surađujete da srušite umjetnu inteligenciju, a zatim se međusobno pokušavate potopiti. Međutim, do tog dijela treba stići, a to nije tako lako. Najveći problem leži u činjenici što je prvi dio igre iznimno dosadan, ponajviše zahvaljujući jednodimenzionalnim zadacima.

Manjak kreativnosti i neinspirativnosti u misijama koje vam dođu itekako vas može odbiti od daljnjeg igranja. U jednom trenutku sam i htio prestati igrati, no nekako sam se nadao da se to može promijeniti. I promijenilo se, ali jako je teško progutati prolazak tog prvog dijela igre.

Ne mogu reći ni da sam naišao na neke velike tehničke probleme. Igra se sasvim pristojno drži te možda u ponekim trenucima može doći do nekog zapinjanja na mjestima gdje ne bi trebalo ili pada sličica po sekundi. Ipak, sve patnje Skull & Bonesa odražene su na dizajnu igre više nego na tehničkom dijelu.

Vidi se da je Skull & Bones prošao pakao razvoja. No, to nije i ne smije biti povod da se igri neke stvari opraštaju. Recenzirao sam prošle godine Dead Island 2 koji je također bio zapeo u razvoju pa uspio izvući sa sretnim ishodom. Usporedbe radi, ono što Dead Island 2 pruža u odnosu na Skull & Bones mogli bismo nazvati remek-djelom. Dakako, Dead Island 2 i Skull & Bones nisu žanrovski ni tematski slične igre, ali ništa bolje Skull & Bones ne prolazi ni u usporedbi sa sebi sličnim naslovima.

Ubisoftova piratska igra nažalost ne pruža ništa što neke druge slične igre na tržištu već nemaju ili ne rade bolje. Ako se zanimanje za ovu igru uspije zadržati, možda će Ubisoft imati neko rješenje u budućnosti. Ali, to je uvijek problem s live service igrama – nema garancije da će potrajati dovoljno dugo da kasnije više ikoga bude briga. Nekako sumnjam da ćemo se Skull & Bonesa jednoga dana sjećati na isti način kako još uvijek pamtimo Black Flag.