HCL.HR

Recenzija

11-11 Memories Retold

NA ZAPADU NEŠTO NOVO

Pero Mlinar

Ovoga je mjeseca prošlo sto godina otkako je završen Prvi svjetski rat. Osim što je u mnogim zemljama ta obljetnica tradicionalno obilježena nošenjem crvenih tulipana, dobili smo tom prigodom i igru prikladnog naziva i tematike 11-11 Memories Retold. Kad smo već dobrano navikli da su igre ratne tematike ujedno i akcijski spektakli, zanimljivo je vidjeti naslov koji se od te šprance poprilično udaljava. Iako nas 11-11 Memories Retold odvodi na brojna zapadnoeuropska bojišta kao što su obale Somme ili cvjetne nizine Flandrije, u načelu se i dalje radi o pacifističkoj priči koja progovara o besmislenosti rata i uzrokovanoj ljudskoj tragediji.

Događaje sa samog kraja rata ovdje pratimo iz perspektiva dvojice vojnika. Na početku svakog poglavlja odabirete s kojim likom želite započeti – tvrdokuhanim Austrijancem ili Kanađaninom koji odlaskom u rat želi osvojiti svoju voljenu. Taj odabir, međutim, ne znači vam mnogo nego je tu da odaberete koga biste radije htjeli vidjeti prvog. Jednom kad igra započne ionako ćete neprestano skakati iz jedne uloge u drugu.

Priče dvojice vojnika započinju na suprotnim krajevima svijeta, no svakim korakom oni su sve bliže jedan drugome da bi se u jednome trenutku zatekli na istom bojištu. Dok bi neke igre od tog trenutka mogle napraviti tragično finale, 11-11: Memories Retold, na sreću, izbjegava taj scenarij. Zapravo, susretom dvojice likova tek počinje “prava” priča ove igre – jedna koja nadilazi kulturalne i nacionalne granice.

Priče dvojice vojnika započinju na suprotnim krajevima svijeta, no svakim korakom oni su sve bliže jedan drugome.

Neki od vas bi se sad mogli zapitati što to znači za samo igranje naslova. Kakva je to ratna igra u kojoj se ne puca i što se onda tu uopće ima za raditi? Dobro je to pitanje pa evo da vam kažem – radi se dosta toga. Recimo, možete kartati u rovovima, fotografirati, vući vagon s ugljenom, slati pisma kući i čitati pisma od kuće. Možete popravljati radio, mijenjati se za paket cigara na improviziranom štabu satnije, raditi trikove s ljubimce golubom ili nahraniti mačku. Onda pak u jednom trenutku general digne ruku te kreće jurišanje kroz topovsku vatru, ususret paljbi mitraljeza.

Nije gameplay Memories Retolda nešto posebno revolucionaran, a isto tako niti uvijek posebno zabavan. Ipak, tempo igre je dovoljno živahan da mirniji dijelovi s istraživanjem ne postanu zamorni, čemu doprinosi i česta izmjena likova. Iako igra nije suštinski akcijskoga tipa, dosta su česte kraće sekvence u kojima je potrebno ili preživjeti juriš ili prošuljati se kraj neprijateljskih jedinica ili nešto tome slično. Te sekvence su tu da vas malo razbude pa dođu kao dobrodošli alarm, ali pošto nisu mehanički razrađene znaju katkad biti i pomalo zamorne. Tu i tamo će igra od vas tražiti da donesete neku odluku, no to vam je više u stilu Telltaleovih igara – bez nekakvih konkretnih dugoročnih posljedica.

Igra nije akcijskog tipa, ali ima česte sekvence preživljavanja juriša.

Okrenimo se radije stvarima kojima se 11-11: Memories Retold zapravo ističe, recimo njegovoj vizualnoj prezentaciji. Ako ste bacili pogled na promidžbene materijale, mogli ste vidjeti da svojim izgledom taj naslov simulira efekt ulja na platnu. Prikazane plohe objekata nisu čvrste, sve je nekako zamrljano kao da će se raspasti, sve od likova do krajolika. Gotovo kao da gledate pokretne slike Turnera ili nekoga od impresionista (ili u kronični nedostatak anti-aliasinga, rekli bi cinici). Ovakav stil fino se uklapa u tematiku, kako rata tako i uspomena. Posebno to dobro izgleda u prikazima eksterijera – snijegom prekrivene ulice Toronta, rovovi Somme, flandrijski tulipani, pariška špica izgledaju iznimno ugođajno i efektivno.

Nije vizualni prikaz, usprkos inovativnosti, bez svojih mušica. Dinamične scene puno su teže za praćenje nego one statične, a kako se često na ekranu zbiva veliki broj događaja odjednom, može doći i do fizioloških problema prilikom igranja, odnosno do mučnine ili glavobolje. Isto tako, dok su krajolici inspirirani slikarskom postupcima, animacije su i dalje primjetno računalne (čitaj ukočene) pa kao takve prilično narušavaju uvjerljivost iluzije. Ipak, to su prilično sitne primjedbe naspram doista karakteristične efektivnosti brojnih scena postignute upravo korištenjem „tehnike ulje na platnu.“

Zbog vizualnog stila u ovoj igri može doći i do mučnine ili glavobolje.

Sama dinamičnost igre, odnosno česte promjene lokacija te skokovi u vremenu između pojedinih događaja, donose sa sobom set prednosti i mana. S jedne strane, tu je minimalna količina praznoga hoda u gameplayu te brzi razvoj radnje, a s druge strane su nefokusiranost priče i problemi s njezinim praćenjem. Kad u igri koja traje svega šest sati posjetite Toronto, Passchendaele, Pariz, Sommu, austrijsko gorsko selo, rodnu farmu, njemačku tvornicu cepelina, Arras, zatvorenički kamp, otok u Belgiji i prekooceanski brod, a svako od mjesta donosi svoju vlastitu epizodnu priču – lako se izgubiti u pitanjima tko, što, gdje, kako i kada.

Dojma sam da igra količinom prikazanog sadržaja u vrlo kratkome vremenu škodi sama sebi. Likovi su simpatični i mjesta koja posjećujemo nevjerojatna. No, niti su mi njihove pozadinske priče dovoljno zanimljive kao zasebne pripovijesti, niti je cijela priča jasno i čvrsto povezana u jednu cjelinu. Ne očekujte da ćete nakon nje izaći pametniji u svijet ili da ćete se na nju moći referirati u diskursu o 1. svjetskom ratu. Međutim, od početka do kraja ta je priča ispunjena je slikovitim i emocionalno jakim trenucima koji ocrtavaju strahote ratovanja.

Sve u svemu, dobro je to na kraju i ispalo pa stoga lako mogu preporučiti ovu igru ako vas zanima nešto, nazovimo to tako, humanija strana ratovanja. Nema mnogo ovakvih igara na tržištu, a još je manje ovako dobrih posveta stradanjima Prvog svjetskog rata. Šteta je jedino što 11-11: Memories Retold nje zagrebao dublje ispod površine. Ovako smo dobili vrlo dobar naslov s vrijednom poantom kojemu ipak nedostaje završni premaz da bi ga se doista se moglo nazvati odličnim.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC

11-11 Memories Retold je specifičan biser u prezentaciji i naslov koji više vrijedi kao iskustvo nego kao konkretna igra.

80 Naša ocjena
  • stilski inovativno
  • brojnost lokacije i trenuci za pamćenje
  • simpatični i jasno definirani likovi
  • dinamična radnja
  • fragmentiranost priče
  • siromašno u gameplayu
  • sustav odluka i posljedica je iluzija

Pero Mlinar

Legenda i životni uzor čitavoj redakciji HCL-a. Ovo je napisao Zoran.

Komentari (1)

  • Kr4t0s

    19.11.2018 - 18:37

    Zvuči zanimljivo, pogotovo zbog vizualne prezentacije.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?