HCL.HR

Recenzija

Ancestors: The Humankind Odyssey

Zora čovječanstva

Svan Hlača

Zamislite afričku džunglu prije deset milijuna godina. Kolijevka života prepuna zapreka, zamki, opasnosti i grabežljivaca koji samo čekaju da se oslade nekom nesmotrenom žrtvom koja je samo trenutak prije izašla iz sigurnosti svojeg skrovišta kako bi pronašla hranu ili vodu za sebe i svoje potomke. Doba je to u kojem život ne vrijedi mnogo. U kojem najbrži, najjači i najopasniji kroje sudbinu okoliša kojim vladaju.

A sad zamislite da ste u koži onih najslabijih na dnu hranidbenog lanca. Hodajuće hrane za tigrove, pantere, pitone, slonove, hijene, veprove, orlove, zmije otrovnice i krokodile. Jedina vam je prednost činjenica da imate nešto veći mozak i da obitavate u skupinama. I najmanji napredak plod je mukotrpnog rada i služenja metodom pokušaja i pogrešaka, prenošenja znanja i učenja u ovim surovim okolnostima tijekom milijuna godina.

Čestitamo, stvorili ste si sliku igre Ancestors: The Humankind Odyssey.

Ukratko, ovo je priča evoluciji čovjeka. Trnovitom putu kojeg smo prošli da bismo danas iz ugodnosti svojih naslonjača mogli osjetiti barem dio teškog života što su ga vodili naši preci. Na sreću, ovdje smo gdje jesmo jer za razvoj čovjeka nisam bio zaslužan ja. Da jesam, u najboljem bismo slučaju jeli bobice i pili vodicu s izvora, a skloniji sam mišljenju kako nas ne bi ni bilo. Ako je suditi po igri, majmuni su odradili ogroman posao i mogu vam reći – evolucija nije luk i voda.

Ancestors: The Humankind Odyssey je vizija čovjekova razvoja koju nam donosi Panache Digital Games, razvojni studio kojeg je 2014. godine osnovao Patrice Désilets. Veteran industrije video igara, Désilets je radio kao kreativni direktor na razvoju uspješnica kao što su Assassin’s Creed, Assassin’s Creed II i Assassin’s Creed: Brotherhood, a njegovih je ruku djelo i Prince of Persia: The Sands of Time. Mnogi su zbog njega i njegovog pedigrea očekivali da će Ancestors biti Assassin’s Creed smješten u praskozorje čovjeka, ali ova igra jednostavno ne ulazi u tu kategoriju osim možda zbog prepoznatljivo impresivne mehanike penjanja.

Bilo da od umiru od zuba vremena ili zbog teške sudbine koja ih je sustigla premlade, majmuni su u ovoj igri potrošna roba.

Štoviše, kada bi ju trebalo smjestiti u neki žanr, vjerojatno bi bilo najtočnije reći kako je riječ o survival igri u kojem glavne likove kontrolirate iz trećeg lica. Majmuna kojeg kontrolirate možete u bilo kojem trenutku zamijeniti drugim. Bilo da od umiru od zuba vremena ili zbog teške sudbine koja ih je sustigla premlade, majmuni su u ovoj igri potrošna roba. Vi samo morate osigurati da ih ima dovoljno te da ih održite na životu taman toliko dugo koliko im treba da genetske mutacije koje tijekom igre doživljavaju prenesu na iduću generaciju i tako osiguraju napredak.

SEBIČNI GEN

Napredak se mjeri u količini neuronalne energije prikupljenoj raznim akcijama koje obavljate tijekom svojeg razvitka. Hranjenje, borba, kretanje te izrada novih alata doprinose razvoju jedinke kojom upravljate, ostalih članova klana te potomcima. Igra nije namijenjena brzom i površnom pristupu već iziskuje potpunu koncentraciju, puno vremena i debele živce. Tutorial je štur u najboljem slučaju i umjesto jasnih uputa i savjeta, igrač dobiva podršku u obliku jednog malog „sretno!“. Ali, ovo nije tipična igra koja nas vodi za ruku dok se vozimo na biciklu s pomoćnim kotačima. Svaka interakcija s prirodom je složena i potencijalno opasna, ali bez rizika u ovoj igri jednostavno ne napredujete dovoljno brzo.

Kako biste se snašli u okolišu u kojem se pokušavate razviti, koristite svoju inteligenciju i osjetila kako biste razaznali kakve vam prijetnje stoje na putu, ali i gdje se nalaze mjesta od posebnog značaja, hrana i materijali za izradu alata. Informacije iz okoliša možete dobiti služeći se sluhom i njuhom, što je veoma važno jer ćete na početku igre više puta biti žrtva grabežljivih životinja.

Crafting je izazovan te kao i ostatak igre ovisi o zvučnim signalima koji će vam ukazati kada je pravi trenutak da nešto udarite, presiječete ili sastružete. Ako signal ne čujete ili reagirate prerano ili prekasno, može doći do raspadanja materijala koje ste vrijedno skupljali i time vaša pustolovina počinje ispočetka.

Osnovna mehanika u igri bazira se na zvučnim signalima koji ukazuju kada je pravi trenutak da nešto udarite, presiječete ili sastružete.

Nekim bi igračima mogla biti problematična činjenica kako nakon što nešto naučite izraditi ne postoji prečac kojim ćete tu istu stvar napraviti puno brže. Dakle, sve je na „žgance“ i igraču se igra ne olakšava previše, ali takav je i stav razvojnog studija koji odmah na početku daje jasnu poruku da nam neće previše pomoći i da sami pričamo svoju priču.

Za igrače koji su kraćeg fitilja te nisu skloni opreznoj i promišljenoj igri, Ancestors će pružiti veoma frustrirajuće iskustvo. Više mi se puta dogodilo da nakon više sati igre jednostavno više ne vidim smisao nastavka linije koju sam razvijao jer su jednostavno zaostali. Također, igrači koji vole da ih igra vodi kroz priču neće se usrećiti jer Ancestors neki središnji narativ koji pratimo nema. Način na koji ćete doći do kraja nije određen ni na koji način i igraču su dane slobodne ruke da određuje na koji će se način razvijati i što će raditi. Igra je veoma, veoma spora i zbog činjenice kako sve što radite morate ponavljati svaki put kada vam zatreba koplje ili kamen, na trenutke djeluje s jedne strane meditativno, a s druge dosadno.

Igra je veoma, veoma spora i zbog činjenice kako sve što radite morate ponavljati iznova i iznova.

Otkrivanje alata i novih informacija nudi zadovoljstvo i osjećaj ponosa jer ste bez pomoći otkrili nešto novo, ali u mojem je slučaju bilo mnogo više slučajeva u kojima sam jednostavno podivljao kada je krenulo kaskadno propadanje moje mentalne pribranosti i koncentracije. Umjesto „ajmo sad to riješiti“ stava, u nekoliko sam si navrata postavljao egzistencijalna pitanja o smislu života, evolucije i svemira.

Frustracija i brzopletost su mi u ovoj igri bili najveći neprijatelji, a pristup „glavom kroz zid“ mi je značajno produljio trajanje i savladavanje igre. Tko god misli da će bezbrižno istraživati i šetati kroz pustinju i prašumu, grdno se vara. Međutim, nakon što u igru uložite znatnu količinu vremena i shvatite njenu logiku, igra postaje značajno lakša jer, čuda li, evoluirate. Nakon što vas prvih nekoliko milijuna godina tigrovi i pitoni jedu iz šale, u jednom se trenutku kolo sreće okreće i otkriće koplja vam omogućava da zauzmete mjesto na vrhu hranidbenog lanca i u duhu čovjeka današnjice s oružjem hodate kroz prašumu i tražite neprijatelje stisnutih zubiju i krvavih očiju uz riječi: „tko je sada glavni?“ i „mic, mic“.

Tko god misli da će bezbrižno istraživati i šetati kroz pustinju i prašumu, grdno se vara.

Ta spoznaja da ste došli do razvojnog stupnja u kojem postajete gospodar okoliša koji samostalno može napasti slona ili kamenom loviti ostale životinje vrijedi uloženog truda. Doduše, za takvo što ćete morati izdvojiti mnogo, mnogo vremena, što nekim igračima neće odgovarati i predstavljat će im preveliki izazov. Ne u smislu mehaničke težine igre, nego u količini ustrajnosti koju je potrebno imati kako biste prošli niz repetitivnih zadataka koji će vam omogućiti razvoj i evoluciju u vrstu koja ipak može nešto više od skupljanja bobica i skakanja po granama.

Prostor igre je ogroman i impresivan. Grafički prikaz nije ništa neviđeno, ali je zaista ušminkan i poziva na istraživanje detalja, penjanje po ogromnom drveću te nastavak igre čak i nakon što podivljate i ugasite igru jer su vam vaše majmunske odluke digle tlak na nezdravu razinu. Zvučna slika je čak i dorađenija od grafičkog prikaza što i ne čudi kada igrajući shvatite koliko ovisi o zvučnim elementima i signalima koje tijekom igre dobivate.

Ancestors gradi stvarno prekrasan ambijent koji je u potpunosti ispunjen životom.

Ancestors gradi stvarno prekrasan ambijent koji je u potpunosti ispunjen životom i u ovom elementu igra zaista pokazuje koliko je truda u nju uloženo. Okoliš u kojem igrate se mijenja sukladno evolucijskom lancu po kojem se krećemo pa tako u kasnijim fazama igre postaje sve manje vertikalan kako bi prikazao čovjekov smjer kretanja iz prašume u pustinju te sve manje inherentno majmunskih osobina.

Što se tiče tehničke izvedbe igre, imam više zamjerki na igru jer mi je u pojedinim trenucima znala biti zaista neigriva zbog padova i trzanja koja se ne bi trebala pojavljivati. Događalo mi se to veoma rijetko, ali dovoljno da me izbaci iz takta i naruši iskustvo igranja. Ponekad položaj kamere zna biti veoma nezgodan te od igrača traži da se vrti i traži neki drugi položaj kako bi nešto vidio, uhvatio ili se nekim putem popeo.

Animacije nisu sjajna točka igre i djeluju umjetno, pogotovo u interakciji majmuna s drugim životinjama, ali kako je riječ o relativno malom razvojnom studiju i prvom naslovu koji si izbacili, ovo nije nešto oko čega bi se trebali previše zadržavati. Ostatak igre djeluje dobro odrađeno, a okoliš je, kao najvažniji segment igre, napravljen vrhunski i bez zamjerki.

IGRA ŽIVOTA

Ancestors: The Humankind Odyssey je igra prepuna inovacija, a trud koji je u nju uložen vidljiv je u svim elementima ovog naslova. Riječ je o putovanju koje pokušava na što vjerniji način pokazati putovanje koje je sam čovjek prošao, ali na način koji nije primjeren današnjem vremenu. Nemojte me krivo shvatiti. Danas, kada je većina igara brza, eksplozivna, jasno usmjerena, Ancestors nudi jedan potpuno novi pristup koji od igrača traži da joj se posveti potpunom pažnjom. I da bez previše vođenja za ruku pronađe svoju priču te sam otkrije tajne što ih ovaj naslov krije. Međutim, upravo u ovome leži najveća slabost ove igre.

Većina će joj igrača zamjeriti repetitivnost, monotoniju, težinu, nedostatak tutoriala na početku koji bi ponudio jasne upute i smjernice, nedostatak priče koja bi nas vodila kroz ovo putovanje i dala motivaciju koja ne bi izvirivala iz čiste znatiželje i potrebe da završimo igru čiji kraj ionako znamo. Dobar dio ovih zamjerki dijelim i ja, ali znam da putovanje koje je čovjek prošao nije bilo dinamično ni lako, da nije postojala knjiga uputa koja je prve čovjekolike majmune usmjeravala, a i da nije bilo neke priče osim želje za preživljavanjem i nastavljanjem vrste.

Ancestors: The Humankind Odyssey je u prikazu surovosti i težine evolucije čovjeka definitivno uspješan eksperiment i beskompromisno nudi igru koja neće odgovarati svima. Možda smo previše razmaženi i navikli na to da nas igre hrane poput novorođenčadi dok mi ležimo i ne razmišljajući prolazimo misiju za misijom i zadatak za zadatkom. U ovom naslovu je temeljno preživljavanje uspjeh, a, koliko god to možda apsurdno zvučalo, ono katkad jednostavno nije dovoljno dramatično.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.

Ancestors: The Humankind Odyssey nije igra za svakoga. Ili ćete ju obožavati ili nećete shvaćati zašto bi netko na nju trošio vrijeme. Ako tražite surovu viziju mukotrpnog putovanja koje su čovjekovi preci morali proći, ovo je igra koju bi svakako trebali zaigrati.

74 Naša ocjena
  • inovativnost u dizajnu
  • odlično dizajniran okoliš
  • stalno se otkriva nešto novo
  • prezentacija je skroz solidna
  • ponavljanje istih stvari umara
  • priču si morate smisliti sami
  • tutorial je mogao biti opcija
  • ispodprosječne animacije kretanja

Svan Hlača

Ljubitelj RPG-a, kako virtualnih, tako i pen and paper tipa. Dežurni dungeon master. Najbolje godine dao filozofskom fakultetu - igrama i serijama. Gorljivo tvrdi kako je Freddie Prinze Jr. najbolji glumac svoje generacije.

Komentari (21)

  • NiKra95

    12.09.2019 - 20:17

    Nakon pročitane recenzije sam očekivao bolju ocijenu, ne ispod 80, ali dobro.
    Svejedno, recenzija me je zainteresirala za igru, jer nisam od nje ništa vele očekivao, ali ću je sad imati u planu barem probati.
    Trenutno sam u Witcher svijetu, prvi dio, drugi chapter. A nakon keca, čekaju me nedavno kupljeni drugi i treći dio (njega sam na PS4 igrao i prešao možda 30-40% glavne priče). Witcher 1 me je baš uvukao u svoj svijet, ali nisam s vremenom da ga mnogo igram, ali tu je kostantna želja za igranjem i otkrivanjem tog ogromnog svijeta misterije i intrige.

  • symbi0n

    12.09.2019 - 22:05

    Moram reci da se nikako ne slazem s prva dva minusa. Na jednoj strani se pljuje po igrama koje te vode za ruku, sad ne valja ni ona bez ikakvih okvira. Po meni je to zapravo veliki plus, nema nista odredjeno sto moras uraditi da bi ispunio neki zadatak, vec siroko ti polje pa idi istrazuj i uci.

    I ne znam zasto umara ponavljanje radnji, valjda to daje na realisticnosti?

    • Dajsikeks

      @symbi0n, 12.09.2019 - 22:21

      Možda što je glavni developer ovoga tima bio bivši radnik u Ubisoft-u, pa zato možda podsjeća na tu repetitivnost

    • marko1106

      @symbi0n, 13.09.2019 - 06:46

      Jesi igrao?

    • symbi0n

      @marko1106, 13.09.2019 - 10:43

      Ne, cekam da izadje za ps4. Ali sam gledao nekoliko walkthrough videa iz znatizelje i cini mi se prezanimljivo. I repetitivni dio ima i smisla ovdje, nece materijali po koje trebas ici sami doci tebi.

    • marko1106

      @symbi0n, 13.09.2019 - 10:48

      Kad budes igrao komentiraj recenziju. To je isto kao da gledas film za odrasle pa kazes da si ti je.. e pa nisi

    • symbi0n

      @marko1106, 13.09.2019 - 16:08

      Wooow, koja dobra usporedba. Otvorio si mi oci,uklonio moje sumnje, pobio sve moje argumente svojom dovitljivoscu.

    • hrga007

      @marko1106, 13.09.2019 - 16:09

      ma da, skroz isto. ajde ne laprdaj

    • Darac83

      @marko1106, 13.09.2019 - 20:06

      😂😂😂

  • butjer1010

    12.09.2019 - 22:20

    Meni je također ova ocjena premala, jer igra je stvarno jedna od onih! Ne sjećam se na kojoj sam zadnjoj igri izgubio ovoliko vremena da je skužim. Sad sam krenuo treći puta ispočetka, jer tek sada znam zašto se neke stvari dešavaju. Ima nenormalno puno “flore i faune”, non stop se otkriva nešto novo, i kako ste i u recenziji rekli, iz lake hrane se polako pretvaraš u vrhunskog predatora bez straha. Grafički nije najbolja od najboljih, ali po vremenu koje izgubiš u odlukama i razmišljanju je fenomenalna. Prvo sam skinuo codex verziju, ali sam mišljenja da su developeri zaslužili paru, i kupio sam je. Po meni jedini minus je, što je samo na epic gamesu 🙂

  • Aldin219

    12.09.2019 - 22:24

    Igra je minimalno 80 bas zato jer ima takve minuse. Tako se prave igre. Kao jedan svijet za sebe. To je po meni igra u svom najpotentnijem obliku

  • deanHR

    13.09.2019 - 06:40

    Ima netko u HCLu da može napraviti jedan lijepi članak o tome koliko je EliteDangerous napredovao i kako je za primjer u današnje vrijeme praktički svim igrama koje žele biti svemirske simulacije i/ili imati poštene mikrotransakcije i gameplay? P.S. ispričavam se što ovdje pišem makar je tema sasvim druga igra ali prije nego izbrišete ovaj komentar molim za neki odgovor 😀

  • BoneDigger

    13.09.2019 - 07:38

    U zadnje vrijeme primjecujem kako se ljudi zale na ocijene u recenzija ma HCL-a. Uglavnom traze vecu ocijenu a da ne shvacaju samu skalu ocijenjivanja. 74 je visoka ocijena i cini mi se kako se ljudima percepcija ovih ocijena totalno pobrkala. Ako cemo ovoj igri ocijenu dati po zelji mnogih u komentarima onda bi trebali dici i maksimalnu ocijenu na recimo 130 jer sto ce dobiti one stvarno genijalne igre koje ce se pojaviti sutra ili prekosutra? Sve je ovo relativno i vrlo subjektivno. Meni je recimo Thief iz 2014 bila legendarna igra ali dali mislim da zasluzuje 90? Totalno ne, treba razmisliti objektivno a ne kako sam se ja osjecao 2014 kada sam svaku igru manje vise obozavao.

    • Zoran Žalac

      @BoneDigger, 13.09.2019 - 08:19

      A nije baš da se skala ne shvaća, nego generalno pojam ocjena za igre je danas baš kompleksnije pitanje nego ikad prije. Ja recimo najradije više ne bih ni ocjenjivao igre. Ali, s druge strane, kad me zanima kakva je neka igra, najbrže mi je izvući zaključak preko prosječne ocjene. Čim vidim da je 70, to mi nije baš za trošiti vrijeme. Iako sam svjestan da bi mi neka igra s prosjekom ocjena 70 mogla biti interesantnija nego neka igra s ocjenama 80-85 koja me zanima tek marginalno.

    • BoneDigger

      @Zoran Žalac, 13.09.2019 - 13:26

      I ja sam razmisljao kako bi bilo da uopce nema ocjene kao broja ali onda ljudi ne bi trosili vrijeme na recenzije vec bi googlali druge reviewe kad smo generalno ljeni, zelimo sve brzo i jednostavno. Tako da to bas i nije najbolja ideja za HCL sa komercijalne strane. I to so ti kazes SonOfZeus, previse se razbacuju, da. Kod ljudi kao da bell curve ne postoji kad se prica o svijetu recenzija i numerickog ocjenjivana. Ne mislim da nema subjektivnog ocjenjivana, bas suprotno, mislim da je svaka recenzija subjektivna. AI nikada nece moci napraviti recenziju (nadam se) tako da ce uvijek ostati tako 🙂

    • SonOfZeus

      @BoneDigger, 13.09.2019 - 13:05

      Stvar je u tome sto se ljudi razbacuju s 80 plus ocjenama kod nekih igara (cod), a kod drugih (w3) ta se ocjena cini daleko niza. Varas se ako mislis da nema subjektivnog ocjenjivanja i kod recenzija. Nesto kao objektivno teoretski postoji samo u par slucajeva – jer i to objektivno je tvoj subjektivni dojam. Primjera radi: Reci da je combat los jer ima input lag i cesto oruzje pogodi fizicki neprijatelja ali igra to ne registrira – je objektivno tocno. No reci da je combat los jer nisi fan turn based sustava – je objektivno netocno.

    • tomekplejka89

      @SonOfZeus, 16.09.2019 - 08:09

      Lijepo sroceno…bilo bi idealno kada bi svaki put recenziju radio neki fan odredjenog zanra pa da se nastoji koliko god moguce objektivno napravit recenzija. Kao kod velikih igraca tipa IGN.

    • Igor Belan

      @tomekplejka89, 16.09.2019 - 09:58

      Naravno da uvijek ciljamo da određeni žanr igre pokrije onaj naš recenzent najupućeniji u takav tip igre.

  • musava_ribica

    13.09.2019 - 19:57

    Nešto najbolje što sam ikada igrao. Igrivo je sa ps4 i xbox controllerom na PC a danas su izašle kontrole za PS4 (prije je prikazivalo xbox gumbe) Ne sviđa mi se dio gdje se svaku evoluciju sve radi ispočetka, mogli su nas barem smjestiti na drugi dio mape

  • Kaliguax

    16.09.2019 - 17:42

    Igra po mom’ ukusu… spora i istrazivacka… ali me iritira skakanje po drvecu…. krvarim i idem po one češere da zaustavim krvarenje… padnem 10 puta sa drveta i sav se izlomim… kretanje po drvecu je svedeno na srecu… dali ces pri skoku pogoditi neku granu ili ne…. jako iritirajuce….
    i trebalo bi biti više izgubljenih majmuna koje mozes pridruziti svome klanu….

  • Marosh

    25.09.2019 - 12:27

    Zasto nema ocjena korisnika? Jesam li nesto propustio oko ocjenjivanja ili?

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?