HCL.HR

Recenzija

Cyber Shadow

RAJ U OSAM BITA

Ivan Brekalo

Cyber Shadow je projekt koji sam pratio već neko vrijeme, preciznije od trenutka kad je Yacht Club Games uskočio u priču i potvrdio da će izdati ovu igru za koju je zaslužan jedan jedini Finac –  Aarne Hunziker. Finska s ninjama ima veze otprilike koliko i Danska sa Samurajima pa se stoga se postavlja pitanje: ima li jedan Finac jasnu viziju kako treba izgledati kvalitetna 2D nindža igra u 2021. godini? Može li njegov Cyber Shadow stajati uz bok retro klasicima kao što su Ninja Gaiden i Shadow of the Ninja?

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
19,99€ PlayStation 4 Kupljen za potrebe recenzije

Cyber Shadow započinje kratkom filmičnom sekvencom u kojoj je predstavljen glavni lik – Shadow. Ovaj opaki kibernetički nindža budi se iz sna koji u tom trenutku djeluje kao neka davna uspomena. Shadow dolazi svijesti, slijedi instinkte i kreće u spašavanje svog nindža klana. Pri tome želi usput pronaći mističnu djevojku koja mu se obraća kroz njegovu podsvijest. Shadow se stoga probija kroz ruševine distopijskog grada Mekacitya koristeći akrobacije i arsenal poteza pred kojima bi se i sam Ryu Hayabusa iz Ninja Gaidena mogao posramiti.

Shadow se probija kroz ruševine grada Mekacitya koristeći akrobacije pred kojima bi se i sam Ryu Hayabusa posramio.

Priča u Cyber Shadowu je vrlo interesantna, a osim kroz kratke sekvence ispričana je i kroz povremene dijaloge, razmišljanja palih nindža suboraca te natuknice vidljive u neposrednoj okolini. Odličan ugođaj kombiniran s čestim osjećajem neizvjesne opasnosti pridonosi intenzitetu napetosti iz levela u level. Ponekad se određene okolnosti iz priče zapravo prenose i na sam gameplay, a te pasivne metode naracije su nenametljive pa igrač može zaobići interakciju s istima (primjerice opcionalna čitanja zapisa na računalima).

Ono što najviše doprinosi intenzitetu napetosti jest sama težina ove igre, uz koju se veže i osjećaj zadovoljstva kada igrač svlada novu tehniku ili novi segment levela. Moglo bi se reći da je ovo jedna od onih igara čijim prelaskom igrači mogu zaraditi dlake na prsima ako ih još nemaju. Da, igra je brutalno teška unatoč tome što ne sadrži klasični sistem života, već Shadow umire i nastavlja od zadnje posjećenog checkpointa.

Igra je brutalno teška unatoč tome što ne sadrži klasični sistem života.

Cyber Shadow počinje dosta sporo te mu početak služi kao svojevrsni tutorial za najosnovnije akcije, ali vrlo brzo igra postaje sve nemilosrdnija i nemilosrdnija. Tu mogu navesti prvu pritužbu, a to je da trenutno ne postoji opcija odabira težine. Lakša i pristupačnija postavka težine svakako bi bila odličan izbor za one manje strpljive igrače. Usprkos tome, postepeno pojačavanje težine i balans tog ludila je za svaku pohvalu. Ako ste odradili jednu sekciju, uz dovoljno upornosti moći ćete svladati i onu sljedeću.

Nindža kontrole
Kontrole u igri su fenomenalne. Baš kao da je doista riječ o igri s NES konzole koriste se svega dva gumba: jedan za skakanje, drugi za napad. Novonaučene sposobnosti i napadi izvode se pomoću jednostavnih kombinacija ili pod određenim okolnostima koje igra uvijek kvalitetno rastumači i sprema u listu poteza kojoj je moguće pristupiti pritiskom na Start tipku. Za sposobnost bržeg trčanja (jedna od kasnije dostupnih vještina) moguće je dodijeliti i treću tipku što olakšava kombiniranje akrobacija kojima Shadow barata. Na izvođenje određenih napada ponekad je potrebno malo više vremena za privikavanje, ali stvari uvijek u pravo vrijeme sjednu na svoje mjesto.

Često je potrebno izbjegavati i do nekoliko protivničkih projektila odjednom, razviti svijest o kretnjama i mogućnostima kojima raspolažu svi neprijatelji vidljivi na ekranu i uz sve to precizno skakati, gađati mete shurikenima, odbijati projektile i paziti na šiljke i provalije koje odnose kompletnu životnu energiju.

Nakon nekoliko bosseva koji su svi odreda zanimljivi i vrlo izazovni, moguće je dobiti dojam da je sustav levela izveden u stilu metroidvania žanra. Zapravo je riječ o svemu najboljem iz oba svijeta. Igra je ogromna, lokacije su isprepletene i za pronalaženje svih skrivenih predmeta potrebno je vraćati se na stare lokacije s novim sposobnostima. Međutim, sve je to vrlo fluidno i nema puno lutanja kao u standardnim metroidvania igrama. Sav fokus ide na jednu jedinu i najbitniju stavku, a to je: akcija.

Sav fokus Cyber Shadowa ide na jednu jedinu i najbitniju stavku: akciju.

U dobroj staroj Yacht Club Games maniri prisutni su i tzv. „Featovi“ – pomno osmišljeni izazovi koji variraju od prelaska igre pod određenim okolnostima do „časne“ borbe s bossevima. Tako je primjerice jednog od bosseva potrebno uništiti suzdržavajući se od udaraca s leđa, te dijalog nakon borbe ovisi o tome koliko je časno Shadow odradio tu borbu. Upravo ovakvi detalji podižu ljestvicu kvalitete i izdvajaju Cyber Shadow iz gomile sličnih igara koje su inspirirane retro klasicima.

Bacanje shurikena i drugi naučeni specijalni potezi imaju ograničeno korištenje, te je resurs potreban za njihovo izvođenje moguće pronaći unutar levela ili pak kupiti na checkpoint lokacijama. Osim akrobacija i novih vještina Shadow može pronaći dodatna oružja – korisne naprave koje slijede Shadowa i imaju unikatne funkcionalnosti. Svaki takav uređaj može se koristiti sve dok ne pretrpi tri udarca. Što sam bolje naučio preživljavati i izbjegavati protivničke napade, to me igra više nagrađivala u vidu korištenja ovih interesantnih spravica koje mogu znatno olakšati prelazak određenih sekcija ili boss borbi.

Osim akrobacija i novih vještina Shadow može pronaći dodatna oružja.

Igra za sada nema nikakve dodatne sadržaje. Za prvi prelazak trebalo mi je nešto više od 9 sati te dodatna tri sata za naknadno istraživanje i pronalaženje svih skrivenih predmeta. Zabilježio sam preko 270 umiranja. Dobra vijest je ta da unatoč izostanku opcije težine snimljena pozicija već i sada sadrži podatak da se radi o standardnoj postavci težine. To bi mogla biti sugestija da bi Cyber Shadow u budućnosti mogao dobiti nove stupnjeve težine, a možda i dodatne sadržaje. Zbilja bi bilo fantastično da ova igra dobije sličan DLC tretman koji je dobio Shovel Knight. U svakom slučaju, namjeravam igru odigrati barem još nekoliko puta, s manje umiranja i u kraćem vremenskom periodu.

Glazba u igri je vrhunska, gotovo pa da bih se usudio preporučiti igru samo radi glazbene podloge. Svaka pjesma je ili nabrijavajuća, ili atmosferična ili pak jednostavno toliko zarazna da mi ni danima nakon što sam odigrao igru melodije uopće ne izlaze iz glave. Nije to slučajno tako jer za glazbenu podlogu su zaslužni skladatelj Enrique Martin te producent Jake Kaufman koji je također radio na glazbi za Shovel Knight, Retro City Rampage i Shantae serijal.

Iako sama igra koristi grafički stil i paletu boja viđenu u ranije spomenutim legendarnim nindža i akcijskim igrama s NES konzole, sve je lagano ušminkano i time je dočarana fantastična atmosfera. Dodatnim efektima i trikovima koje NES konzola baš i ne bi mogla samo tako reproducirati učinjen je značajan odmak koji podiže ukupni dojam. Dostupni su i odabiri dodatnih filtera koji omogućuju simuliranje igranja na starom katodnom TV-u ili monitoru.

Kao netko tko zbilja cijeni 2D nindža igre, primijetio sam ogromnu količinu referenci na brojne stare naslove iz ovog žanra. Zapravo mi je teško sjetiti se neke nindža igre iz 8-bitne i 16-bitne generacije koju Shadow ne slavi u svojoj prvoj avanturi. Među ostalima dotiče Ninja Gaiden serijal, Strider serijal i Shadow of the Ninja. Čak se daju uočiti i neke poveznice s nekim 3D nindža igrama poput Shinobi nastavka za Playstation 2 konzolu. Na moje veliko iznenađenje nije izostala ni pokoja referenca na meni najdražu 2D igru svih vremena – Shinobi sa Sega Game Gear konzole.

Nemilosrdna težina Cyber Shadowa možda će odbiti neke, ali ljubiteljima žanra ovo je već i sada kandidat za jednu od igara godine. U svakom slučaju, Cyber Shadow je u potpunosti uspio opravdati Yacht Club naljepnicu, iako po pitanju količine sadržaja za sada malo zaostaje za Yacht Clubovom maskotom, Shovel Knightom.

Fenomenalni akcijski platformer koji modernizira gameplay klasika sa starih konzola. Pri tome uspijeva upakirati odličnu priču popraćenu nostalgičnim vizualnim stilom i retro inspiriranom glazbom.

88 Naša ocjena
  • vrhunski gameplay utemeljen na preciznim kontrolama
  • odlična glazba
  • opaki potezi i sustav učenja novih vještina
  • zabavne i izazovne boss bitke
  • interesantna priča
  • izostanak lakše razine težine zasmetat će nestrpljivijim igračima
  • manjak dodatnog sadržaja

Ivan Brekalo

Poklonik retro igara koji se voli vraćati starim Sega i Nintendo klasicima. Zaljubljenik u Smash Bros i entuzijast za Capcomove tabačine. Frejmovi su mu bitniji od rezolucije, a igrivost bitnija od priče.

Komentari (6)

  • mr.labud

    17.02.2021 - 15:23

    Igra je vrh i spada u sam vrh takvih igara(modernih). Igra je Xbox Game Passu i mozete je probati. Ako imalo volite takve igre necete zazaliti

  • djosic85

    17.02.2021 - 18:43

    Malo me na shinobia podsjetilo kojeg sam volio igrat… To je davno bilo, na Sega mega driveu.

  • TataMataAkrobata

    18.02.2021 - 11:44

    Nemrete reci retro klasik i onda ne spomenuti tenchu ljudi.

    • djosic85

      @TataMataAkrobata, 18.02.2021 - 13:27

      Tenchu je 3d na ps1, drugo je to… Mislim i to je retro al neusporedivo s ovim. Inače sva 4 prešao, super igre, bolji stealth nego MGS, bar meni

    • Ivan Brekalo

      @djosic85, 21.02.2021 - 23:59

      Jesi možda igrao Aragami? Uvijek mi malo nedostaje da uzmem kad dođe na neko sniženje ali nekako me istodobno i odbija, ne znam zašto :/

  • MightyAloy

    18.02.2021 - 13:04

    Ovo mi djeluje super zanimljivo. Definitivno ide na wish listu.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?