HCL.HR

Recenzija

Journey to the Savage Planet

Opuštajuća divljina

Hrvoje Smoljić

Nalazimo se u zaista sušnom razdoblju što se tiče visokoprofilnih igara. Dobro je to na neki način jer se možemo posvetiti igrama koje nismo zaigrali ili završili, ali nama recenzentima ipak je najdraže pratiti nove stvari, sve i kad nisu visokog budžeta. Jedan od takvih naslova je i Journey to the Savage Planet pa je prava sreća što se njegov izlazak poklopio s upravo ovim vremenskim periodom. Ulazeći u igru, znao sam samo kako se radi o opuštenoj istraživačkoj avanturi iz prvog lica i nisam imao nikakva očekivanja, ali sam u konačnici ostao iznenađen svime što igra nudi.

Čitava stvar započinje na svemirskom brodu Javelin korporacije Kindred Aerospace čiji ste vi jedini putnik (osim ako ne zaigrate u co-opu). Stigli ste na planet imena AR-Y 26 kao dio misije pronalaska novog doma za čovječanstvo. Premisa zvuči vrlo ozbiljno, no igrin uvod je neočekivano zabavan i prožet humorom te uvelike postavlja ton ostatku igre.

Igra ima satiričan i pomalo uvrnut smisao za humor, no to ne znači kako se ne bavi i ozbiljnijom tematikom.

Jedini likovi u igri osim vas su CEO Kindred korporacije te simpatična umjetna inteligencije imena E.K.O. CEO će vam se javljati putem blesavih live-action videa, dok će E.K.O. biti s vama i bacati humoristične komentare za vrijeme čitave avanture. Ekran za odabir lika sastoji se od devet portreta likova koji kao da su izašli iz najtreš glazbenog spota 80-tih, ali i jednog psa – kojeg sam ja odabrao. Naravno, mislio sam kako je moj odabir beznačajan, naročito kad sam silaskom s broda vidio kako i dalje upravljam humanoidnim likom sve dok se nisam počeo kretati s likom i čuo lajanje, dahtanje i ostale zvukove karakteristične za psa.

Prvo je to u nizu iznenađenja gdje se vidi kako je Journey to the Savage Planet rađen s ljubavlju i uistinu zavidnim nivoom posvećenosti detaljima. Izlazak iz broda s jadnim pištoljčićem u snijegom okovano, skučeno područje može ostaviti pomalo razočaravajući dojam, no isti se vrlo brzo raspline kad vam igra pokaže što vas sve uistinu čeka. Naime, igrin svijet iznenađujuće je velik, a sačinjen je od raznolikih letećih otoka, ali i divovske vanzemaljske građevine koja vrlo brzo postaje glavni cilj igre.

Igra ostavlja pomalo mlak prvi dojam, no postaje sve zabavnija što se duže igra.

Ne želim ništa konkretno otkrivati, ali pohvalna je činjenica kako je misterij građevine unatoč šaljivoj atmosferi igre tematski vrlo ozbiljan i zaista efektivan motiv za nastavak igranja.

Iako je do vrata građevine moguće doći u prvih 20 minuta igranja, za njihovo otvaranje potrebno je proći i istražiti čitav igrin svijet koji se pred igračem postepeno otvara. Brod Javelin služi kao centralno mjesto na kojem se stvorite nakon smrti, a na isti se moguće vratiti kako bi pogledali novi otkačeni video, pročitali humoristične poruke na računalu ili izgradili neku nadogradnju.

Osim sustava progresije, centralni misterij igre vrlo je efektivan u tjeranju igrača na daljnje igranje.

Gameplay petlja donekle podsjeća na Subnauticu gdje vam igra daje slobodu na jednom dijelu svijeta dok ne pronađete informaciju ili nadogradnju potrebnu za nastavak. Prepreke se uglavnom sastoje od previsokih ili preudaljenih stijena ili prepreka koje blokiraju prolaz. Nadogradnje krenu dosta nevino s čizmama za dupli skok da bi kasnije razvili razne vrste kuki, jetpack, ali i rukavice za baratanje opasnom florom. Svaki set otoka donosi nešto novo u smislu flore i faune koju također valja iskoristiti za napredak. Bilo u vidu skupljanja resursa za 3D printer ili direktnog korištenja iste u liječenja lika ili eksplodirajućih i korozivnih bombi.

Igra označava samo lokaciju kritičnih nadogradnji, a na vama je da do istih istraživanjem pronađete put. U suštini, sve što u igri radite, radite ususret sljedećoj nadogradnji koja će imati osjetan utjecaj na gameplay. Sustav je zapravo vrlo zarazan jer vam svaka nadogradnja otključava potpuno novi segment svijeta koji vjerojatno iz daljine promatrate proteklih sat vremena – a tko zna što se tamo krije. Cijeli svijet je isprepleten pa unatoč nedostatku mape ili radara rijetko kad pruža osjećaj izgubljenosti i besciljnog lutanja. Ima tu i čitava hrpa opcionalnih predmeta i zadataka čija lokacija nije naznačena, a s kojima se mogu zaraditi nadogradnje poput onih za moćniji pištolj, bolji skener, prostraniji inventory i slično. Iako nisu nužne za napredak, mogu značajno olakšati život u određenim segmentima igre.

Igra kombinira istraživanje, platformerske segmente i napucavanje u vrlo zaraznu gameplay petlju.

Tu poglavito mislim na neprijateljski nastrojene živine, ali i boss protivnike. Potonji su vrlo dobro zamišljeni i iako nisu teški, borbe protiv njih mogu biti vrlo napete zbog kombiniranja radnji i opreme potrebnih kako bi ih se porazilo. Jednog od njih primjerice treba pobijediti gađanjem ranjivih točki skrivenih ispod sloja zaštite koju prvo treba skinuti gađanjem istog plodom biljke s korozivnim učinkom. Ista se nalazi razasuta na platformama različitih visina, a skakutanje vam ometaju manji protivnici, ali i napadi samog bossa.

Glavnina izazova u igri ipak proizlazi iz platformerskih segmenata gdje prijetnju predstavlja ili pad u provaliju ili primjerice u lavu. Skakutanje možda nije najspretnije s obzirom na ponekad lošu detekciju ruba neke stijene na koju se pokušavate popeti, ali i činjenicu kako se radi o igri iz prvog lica. No bez obzira na navedeno, uspijeva biti vrlo zabavno i gotovo nikad ne frustrira. To je naročito slučaj kasnije u igri kada kombiniranjem nadograđenih alata kretanje svijetom postane mnogo brže i nalik kakvom parkouru.

Unatoč zanimljivim bossovima, uvjerljivo najveću opasnost u igri ipak predstavlja pad u provaliju.

Kako smo imali samo jednu kopiju igre, nismo mogli isprobati online kooperativni mod za koji je potrebna i pretplata na PlayStation Plus. Da se razumijemo, sav sadržaj igre moguće je u cijelosti iskusiti samostalno i ništa nije rezervirano isključivo za kooperativnu igru. Istraživanje je vjerojatno nešto zabavnije u društvu, ali nema tu izgradnji nastambi ili nekog drugog sustava koji bi kooperativnu igru učinio smislenijom. Jedini rizik je da s dva igrača igra postane još lakša te da se njenih ionako relativno kratkih 10 do 15 sati gameplaya dodatno skrati.

Što se vizuala tiče, po screenshotovima vidite da igra izgleda kao da su No Man’s Sky i Subnautica imali dijete. U suštini to znači kako je značajan fokus na šarmantnom, šarenom i bojama zasićenom dizajnu više nego na grafičkoj razlučivosti. Raznolike igrine lokacije prepune su maštovitih biljaka, a leteći otoci iz daljine znaju izgledati naročito impresivno i kao da su izašli direktno iz James Cameronovog Avatara.

Igrin svijet ne samo da izgleda vrlo šarmantno nego je i dizajniran na vrlo inteligentan, gameplayu prilagođen način.

Kreatori su si dali oduška i s raznolikim stvorenjima koja lutaju igrinim svijetom. Ima tu svega, od humoristično napuhanih kokoši koje možete šutati uokolo, opasnih mješanaca dikobraza i divljih mačaka pa sve do letećih meduza i kojekakvih drugih buba.

Vizuali su prepuni karaktera, no igra ih ne prati zvukom. Ne znam radi li se o bugu, no igri nedostaje ambijentalnih zvukova, a ponekad i vaš lik ostane misteriozno tih gdje ne bi trebao. Primjerice, moguće je naći se usred suncem okupane bogate šume i skakutati pokraj vodopada, a da igra ostane sablasno tiha.

Framerate često posrne kad se ekran nagužva što nažalost zna utjecati na nesmetano izvođenje gameplaya.

Vizualnih bugova je iznenađujuće malo, ali ono što pomalo ubija ukupni dojam je loša optimizacija igre. Česta su zastajkivanja i pad frameratea koji znatno smanjuju užitak igranja, a znaju utjecati i na izvođenje gameplaya. Performanse su uvjerljivo najlošije prilikom borbe protiv više živina, naročito ako su njihovi napadi popraćeni raznim efektima. Zbog toga ih bude teško pogoditi pucanjem, a kada se borba kombinira s platformerskim segmentima zastajkivanje može uzrokovati i pad u provaliju i smrt.

U konačnici, i sam proizvođač navodi kako se radi o igri za zaposlene ljude koji nemaju vremena za skupe i dugotrajne igre od 300 sati. No, neka vas to ne zavara jer Journey to the Savage Planet kvalitetom definitivno ne zaostaje od takvih uradaka. Čitava igra kao da je napravljena na način da stalno iznenađuje igrača, a svaki njen segment isprva se opsegom i mehanikama čini manje dubok nego što se u konačnici ispostavi. Tako je i za mene, bez obzira na zamjerke, Journey to the Savage Planet bilo malo, ali uistinu iznenađujuće slatko iskustvo.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PlayStation 4. Primjerak igre za potrebe recenzije ustupio nam je njezin proizvođač.

Journey To The Savage Planet je kratko i slatko iznenađenje, a donosi kompresirano No Man's Sky iskustvo istraživanja nepoznatog - doduše s nešto više humora.

73 Naša ocjena
  • osjećaj istraživanja nepoznatog
  • humorom prožeta priča s iznenađujuće ozbiljnim centralnim misterijem
  • konstantan osjećaj napredovanja
  • grafički izgled i dizajn svijeta
  • pomalo nespretno skakutanje iz prvog lica
  • relativno kratko iskustvo
  • loša optimizacija i problemi s zvukom

Hrvoje Smoljić

Strastveni igrač svega što je RPG. Kada se ne troši u nekom MMO-u, u konstantnoj je potrazi za novim gaming iskustvom koje će mu proždrijeti dušu.

Komentari (4)

  • 312AE

    27.01.2020 - 18:55

    Zvuči igra zabavno i ljepo izgleda, a i košta samo 30 €, budu fixali ostalo. Nabavil budem ovo. Nadam se da bude i Igor zaigral.

  • Zoran Djakovac

    29.01.2020 - 11:10

    Dosta niska ocjena za jednu tako zabavnu i dobru igru, zar ne?!

  • Lazy

    30.01.2020 - 16:56

    Jako zanimljivo i sareno. Bude se kupilo prvom prilikom.

  • Arcer

    31.01.2020 - 11:18

    Nakon izgubljenog života u mračnim i vulkanskim dubinama vanzemaljskog oceana Subnautice, ovo je stiglo kao pravo malo osvježenje. Dok se čeka Below Zero da malo isklesaju led.

    Nekih dva i sat vremena igranja. Divan šarolik dizajn svijeta, zaokružen u humorističnu cijelinu zanimljive misteriozne priče.

    Studio je imao vizuju napraviti ovo jednom malom zanimljivom avanturicom, što su po meni i ispijeli izvući, poantu, tač.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?