HCL.HR

Recenzija

Life is Strange: True Colors

UUU - TEŠKE BOJE

Zoran Žalac

Narativne su avanture daleko dogurale u zadnjih dvadesetak godina. Igre poput What Remains of Edith Finch, Firewatch i Tell Me Why kompetentni su materijali koji potiču igrače na razmišljanje. Originalni Life is Strange također je jedna od takvih igara, ali će se čak i najveći fanovi složiti da kasniji nastavci u tom serijalu nisu bili na istoj razini kvalitete. Life is Strange: True Colors dočekan je stoga kombinacijom znatiželje i neizvjesnosti. Znamo da tvorci prvih dvaju igara više neće raditi na serijalu pa je True Colors svojevrsni pokazatelj kojim će smjerom Life is Strange nastaviti pod kormilom studija Deck Nine.

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
59,99€ PlayStation 5 Ustupio izdavač

Life is Strange: True Colors igrača stavlja u ulogu Alex Chen, djevojke koja nakon neuspjelih pokušaja udomljavanja dolazi u grad Haven Springs. Ondje ju srdačno dočekuje njezin brat Gabe kojega nije vidjela godinama. Haven se na prvi pogled čini kao idilično mjesto, no ubrzo se ondje dogodi tragična nesreća u kojoj Alexin brat Gabe smrtno strada. Alex je shrvana tim događajem, no čim se pojavi sumnja da smrt njezinog brata možda nije bila nesreća, ona kreće u potragu za krivcem.

To je zaplet prvog dijela priče, dok se drugi veže uz samu Alex. Naime, ona ima specifičnu moć prepoznavanja tuđih osjećaja, a samim time i čitanja misli drugih ljudi kad imaju neku snažnu emocionalnu reakciju. Kad god Alex koristi tu svoju moć, tuđe se emocije odražavaju na nju pa ona to smatra prokletstvom. No, upravo joj je to prokletstvo jedina šansa da dozna tko je odgovoran za bratovu smrt.

Protagonistica igre ima moć prepoznavanja tuđih osjećaja, ali i čitanja misli drugih ljudi kad usred snažne emocije.

Priča je interesantna i slojevita, pogotovo u početna dva poglavlja. Nije to klišeizirana pripovijetka o zavjeri u nekoj maloj sredini i ne zalazi previše u domenu fantazije. Glavni pokretači radnje su osjećaji; i kakvi god da bili – svi su ljudski. Igrač ih u ulozi protagonistice može prihvatiti ili se boriti protiv njih, može pomagati sugrađanima Haven Springsa ili ih ignorirati. Na kraju to sve dolazi na obračun, premda Alex u konačnici sama bira svoju sudbinu/budućnost neovisno o posljedicama igračevih odluka tijekom igranja.

Likovi su isto tako zanimljivi. Svaki je od njih svojevrsna enigma koja vam se s vremenom razotkriva sve više. Alex ima više traumatičnih iskustava nego to pokazuje, a njezini sugrađani nose se s različitim životnim poteškoćama kao što su bolest, problemi u vezi i sl. Sav taj fokus na emocionalni dio jedne zajednice odrađen je solidno. A što se tiče Alexinog tugovanja za pokojnim bratom, ono je vrlo sažeto i djeluje kao da je prilagođeno za videoigru kraćeg trajanja. Što znači da Life is Strange: True Colors nema dubinu promišljanja o smrti kao jedan The Last of Us Part II, ali u isto vrijeme neće vas ni emocionalno iscrpiti.

Svaki je lik svojevrsna enigma koja vam se s vremenom razotkriva sve više.

To su bile pozitivne riječi koje imam za priču True Colorsa. Manje sam oduševljen time što se likovi u igri ponašaju nelogično pa je priča puna rupa. Ne mogu to objasniti bez konkretnih primjera, ali ću se pokušati kloniti izravnih spoilera. Na primjer, u jednom trenutku likovi kradu jedan predmet kojega mogu prekopirati i vratiti bez da budu uhvaćeni – ali iz nekog razloga odluče zadržati ukradeni predmet te si posljedicama toga kompliciraju živote jer… to je igra – mora imati neke posljedice!

S druge strane imamo jednog lika koji zanemaruje veliki zločin jer su dokazi za taj zločin prikupljeni ilegalno. Objašnjenje je da se boji i vi to možete riješiti jer Alex apsorbira osjećaj straha. No, lik neće odmah reagirati na ozbiljan zločin kad mu oduzmete taj strah, nego će čekati završnicu igre da bi reagirao. Doslovno ga vidite kako sjedi u društvu likova na koje bi trebao reagirati, ali to će napraviti tek kad vi iznesete optužbu umjesto njega – a on je taj koji ima dokaze i on je autoritet… Ali, to je igra – mora imati neku napeto finale gdje će igrač vidjeti posljedice!

Nažalost, događa se i to da igra povremeno ne prati igračeve poteze i odluke. Na primjer, jedan mi je lik došao i rekao: „Želim ostati s tobom i ako ti ne želiš otići sa mnom, ja ostajem.“ Lik potom kida autobusnu kartu, a ja si mislim: Okeeej… pa nisam ti nikad rekao da ne želim otići s tobom, odakle ti sad to? Kao da sam propustio odraditi razgovor za kojega je igra valjda smatrala da se trebao dogoditi.

Alexina moć apsorbiranja tuđih emocija koristi se kao važan segment u donošenju odluka, ali posljedice vidite samo na drugim likovima, rijetko kada na njoj. Ona se te moći boji upravo zbog toga kako se tuđe emocije odražavaju na nju, a u priči je to maksimalno pojednostavljeno. Jednom sam liku tako otklonio ljutnju te je preuzeo na Alex, da bi se ona u jednoj sceni izderala na sugovornike. Poslije su si svi rekli sorry i to na tome je završilo. Kao da se ništa nije ni dogodilo.

Mogućnost čitanja tuđih emocija i misli/uspomena također je vrlo slabo realizirana u smislu gameplaya. Imate svega tri emotivna stanja: ljutnju, tugu i strah; Alex automatski prepoznaje “boju osjećaja” i onda ga samo morate povezati s nekim predmetom u okolini. Dojma sam da je to korak unatrag za gameplay Life is Strange serijala jer je sav koncept zagonetki u True Colors sveden na traženje predmeta. U originalnoj je igri moć premotavanja vremena korištena kreativno jer se ipak igralo s likom koji može izvesti nešto što drugi ne mogu. Alexina moć djeluje umjetno te se u kontekstu gameplaya svodi na puko pogađanje što bi moglo biti okidač za lika.

Doduše, ima igra simpatičnih pokušaja obogaćivanja vrlo siromašnog gameplaya. U trećem poglavlju tako sudjelujete u LARP-u, pa se igrate borbi na poteze. Isto tako postoji čitav niz opcionalnih aktivnosti kojima se možete baviti širom grada. Možete čak zaigrati stare 2D igre na arkadnim mašinama. Nije True Colors dosadna igra – uvijek se nešto događa i stalno imate nešto za raditi. Samo je sve to slabašno u usporedbi s prijašnjim Life is Strange igrama, a kamoli s Dontnodovim Tell Me Why. Dok su u toj igri zagonetke služile za razotkrivanje priče, ovdje imamo zadatke formata: pronađi tri prljava tanjura u restoranu i pokupi ih.

Nije True Colors dosadna igra – uvijek se nešto događa i stalno imate nešto za raditi. Samo je sve to slabašno u usporedbi s prijašnjim Life is Strange igrama.

Vizualno je igra najviše napredovala u prikazu lica samih likova. Alex izgleda izvrsno, a i ostali su akteri prirodnije modelirani te bliži stvarnosti. Međutim, imajte na umu da igra ne cilja na realističan vizualni stil pa ne očekujte ovdje detaljnost likova kao npr. u Detroit: Become Human. Ostatak igre grafički baš i nije naročito napredan. Izgleda to solidno, ali ništa od čega biste zinuli i izustili „vau“.

Nažalost, verzije za aktualne PS5 i XSX/S konzole zaključane su na „filmičnih“ 30 sličica po sekundi. Nije to neki veliki problem, ali verzija za PS5 koju sam igrao u trenutku pisanja recenzije nije bila stabilna ni pri 30 fps-a nego je svako malo usporavala bez obzira koliko na kompleksnost scene. Jednostavno rečeno, Life is Strange: True Colors nije ugodno igrati u takvoj izvedbi i posrijedi je šlampava optimizacija next-gen verzije, posebno iritantna jer je ovo igra za koju izdavač traži 60 eura.

Posrijedi je šlampava optimizacija next-gen verzije, posebno iritantna jer se za ionako kratkotrajnu igru traži 60 eura.

Zanemarimo sad činjenicu da jedan prelazak traje manje od 10 sati i da sve različite završetke vidite u 10 minuta na YouTubeu pa nema potrebe igrati ponovno… Bezobrazno je lansirati igru u ovakvom stanju i za takvo što tražiti 60 eura. Life is Strange: True Colors ni po čemu nije igra visoke produkcije. Istina je da ima odličnu glumu, hrpu licenciranih pjesama i da je grafički naprednija od prethodnih igara – ali postoji hrpa drugih igara koje su nudile isto pa čak i više i po nižoj cijeni.

Ako su već išli raditi igru za PS5 i XSX/S konzole, sramotno je da se uopće nisu potrudili optimizirati igru za SSD-ove tih konzola. Na svakoj tranziciji scena True Colors ima učitavanje od desetak sekundi. Što je desetak sekundi, zar ne? Istina, nikamo mi se ne žuri, ali vrhunac ovoga dolazi na samom kraju igre.

Vidite, imate montažu scena koje se izmjenjuju i popraćene su naracijom, a igra ne može držati korak s tranzicijom između scena. Ono što bi drugdje bio neprekidni niz prizora ovdje ima crni ekran i prije nego se pokrene nova scena pola sekunde se vidi zamrznut prizor neke druge scene, onda opet crni ekran i kreće sljedeća scena. Eto kako tehnički uništiti doživljaj ključnog trenutka u igri. Life is Strange: True Colors na PlayStationu 5 vuče se gore nego na tvrdom disku i onda bi oni to naplaćivali 60 eura…

Vjerojatno će se prigovori za tehničku stranu jednoga dana anulirati zakrpom, ali čak i pored njih ne mislim da je Life is Strange: True Colors igra koja opravdava svoju vrijednost. Priča joj je solidna, što danas i nije neki uspjeh u vrlo kompetitivnom okruženju žanra narativnih avantura. Vizualno je igra napredovala, s tim da nije očaravajuća niti jednako detaljna u svim aspektima. Najviše je ovim dijelom propatio gameplay koji se sveo na vrlo nemaštovite zadatke i traženju zabave u usputnim mini-igrama. Bez ikakvog bih vam ustručavanja preporučio da umjesto ove igre zaigrate Tell Me Why ili da se vratite prvom Life is Strangeu. O ovome razmislite tek kad bude dostupno u pola cijene.

Gotovo svaki segment ove igre drugdje je već odrađen bolje i ne traži vas toliko puno novca za toliko malo zabave.

62 Naša ocjena
  • priča ima svojih aduta, likovi su zanimljive enigme
  • dobar pomak u facijalnim animacijama, glasovna gluma je dosta dobra
  • vrlo banalan gameplay bez pravih zagonetki
  • upitna logika priče u pojedinim trenucima
  • neoptimizirano za hardver novih konzola
  • cjenovno nije u rangu onoga što dostavlja

Zoran Žalac

Dežurno piskaralo. Voli kad igre filozofiraju, gunđa kad ne idu u 60 frejmova. Slab je na estetska rješenja u sučeljima. U slobodno vrijeme magistar opskurne kulturologije.

Komentari (19)

  • Arthur

    15.09.2021 - 14:44

    Dosta pristojna igra. Odgledao sam nešto da vidim u kojem se smjeru kreće i sve je manje više u redu. Primjetio sam pad fpsa na ps5 konzoli kada netko igra što me je malo iznenadilo jer ovo nije neka brza igra. I sviđa mi se što ima tih mini igara i aktivnosti sa strane, a posebno me je iznenadilo to što igra ima taj neki open world što mi je čudno za life is strange ali daje neku slobodu za istraživanje, više dialoga koji kasnije malo promijene i dodaju stvari priči. Sada za te tehničke stvari vjerujem da će rješiti i da će sljedećim ubdateom to popraviti, a još dolazi i dodatna priča kao dlc ako se ne varam, i to za manje od mjesec dana. Sada da mi ovakva igra vrijedi 60 eura nije baš, koliko mi je god drag ovaj serijal. Osobno mi se sviđa to što su uveli mini igre, open world a i sami likovi i radnja su zanimljivi. Svakako uzimam jednoga dana ali sumnjam da ću za punu cijenu, malo mi je previše.

    • PeTak

      @Arthur, 15.09.2021 - 15:07

      Dlc su najavili jos prije samog izlaska osnovne igre, i jos pri tom za samo mjesec dana izlazi. I ovako igra ne vrijedi 60 eura, ali su se usudili izbaciti dodatni dlc i naplatiti ga. Sramotno…

  • blacklist0907

    15.09.2021 - 15:39

    Jedna od igri koja se igra na najvećem popustu

  • Apocalypse4987

    15.09.2021 - 18:14

    Nisam igra niti planiram, niti sam upoznat sa serijalom, pa samo proletim ovake recenzije. Al ovaj zadnji screenshot me zaintrigira, lik sa gitarom i lik sa mačem protiv lika sa maskom od patke? Jebeno epic!

    • djosic85

      @Apocalypse4987, 15.09.2021 - 18:54

      Mene nekako više intrigira onaj screenshot lezbijske romantike

    • Apocalypse4987

      @djosic85, 15.09.2021 - 20:36

      Nisu mi baš nešto ženske sa kratkom kosom 😁

    • djosic85

      @Apocalypse4987, 15.09.2021 - 20:58

      Previše si izbirljiv

    • Apocalypse4987

      @djosic85, 15.09.2021 - 22:15

      Dobro je sve dok mogu birat

  • Adam Jensen

    15.09.2021 - 19:24

    Naravno da je glavni lik lezba

    • Dragan[MKD]

      @Adam Jensen, 15.09.2021 - 19:58

      Pa nije baš, imaš opciju i jednoj sceni da izabereš s kim bi bio, sad da ne spoilam, možeš izabrati i muškog lika (stime što je on užasno underdevelop) i bilo mi je čudno romansirati muškog lika pa i ja sam kao Zoran odlučio ići sa Steph.

  • ilfenomeno11

    15.09.2021 - 20:13

    odigrao i slažem se da nije kao prošle LIS igre, iako ima ponešto zanimljivo i dalje je LIS 1 top, također se slažem i oko cijene max -50% nova

  • Iva Osrečak

    16.09.2021 - 00:42

    Finally my cup o’ tea, no kako to biva kod novijih nastavaka Life is Strange serijala očekivano razočaravajuć krajnji proizvod. Ova recenzija je samo još jedan od razčloga za odgodu kupovine i čekanje popusta jer se jednostavno ne isplati izdvojiti toliku svotu za ovako nešto.

    • Mrky

      @Iva Osrečak, 16.09.2021 - 08:47

      Ja cu cekat da potencijalno bude free ps plus igra.

  • DjokaBA

    16.09.2021 - 09:10

    60e za ovo sjw forced sranje ? pa dal su normalni

    • Moonlight22

      @DjokaBA, 16.09.2021 - 12:25

      Aj pojasni mi molim te šta je ovdje “forsirano”. Znači, radnja se odvija u sadašnjem vremenu i u sebi sadrži nešto što je danas većinom prihvaćeno i postoji. Mislim, jel te oni preko igre tuku zato što si straight? Jel te preko igre žele promijeniti u gay osobu? Ne kužim.

      Mogu skužit taj argument djelomično u kontekstu igre tipa cod vanguard ili bfv, jer u to vrijeme su se gay osobe (kamoli trans osobe) kažnjavale i proganjale. Pročitaj članak o Alanu Turingu, to ti je primjer osobe koja je bila kažnjavana zato što je bio gay.

      Ali naravno, ti nećeš ništa pročitati i nastaviti ćeš trubit o tzv. “fOrsIrAnjU”. Jer tebi je i samo postojanje nas (lgbt ljudi) izforsirana SJW agenda.

    • DjokaBA

      @Moonlight22, 16.09.2021 - 13:42

      Ne, ti ćeš me naučiti ko je bio Alan Turing. Ne članak, biografiju ću ti njegovu ispričati. Ne etiketiraj nekog o kome ne znaš ništa. To što pričam da je forsirano je potpuno osnovano, s’obzirom na to da je ova igra uslovno rečeno “reklama” za LGBT+. Inače mogu da ti kažem da nemam ništa LGBT populacije, daleko od toga.. ali kad se baš forsira mi ide na nerve. Takođe mi ide na nerve i forsiranje open world igara, coop/online i slično. Ne prihvataj lično, jer ne napadam nikog.. samo igra gubi suštinu kad je ja i još milion ljudi prepoznaje samo po tome.

    • Moonlight22

      @DjokaBA, 16.09.2021 - 14:03

      Alan Turing je čovjek zbog kojeg ja i ti pišemo ovo,jer je prvi napravio kompjuter. Zbog njega je i skraćen WW2 za par godina zato što je razbio onaj šifrirani njem. sustav. Ja dobro znam tko je on.

      Ovo o “reklami za LGBT” ne mogu shvatit uopće. I ja mogu reć da su transformersi reklama za straight ljude i da oni forsiraju straight politiku. Ili 99% drugih serija i filmova koje sadrže to. Ali neću, jer se ne osjećan životno ugroženo kao ti i imam puno pametinjeg posla nego kukat 24/7 o tome.

      Ovo ostalo te mogu razumjeti, i meni nekad ide na živce te open world igre i pogotovo live service igre tipa Avengers, koje više nemaju igrača nakon par mjeseci.

    • DjokaBA

      @Moonlight22, 16.09.2021 - 14:50

      Možeš tako da tumačiš i u redu je. Niko ti neće zabraniti da iskažeš svoje mišljenje, tome i služe ove komentar sekcije. Možda se previše defanzivno postavljaš, jer komentar prihvataš lično i ne razumeš šta hoću da kažem. Po meni igra gubi smisao i suštinu, jer je većina ne prepoznaje na osnovu kvaliteta (ili manjka istog) već zbog nečeg drugog. Možda i ja nisam u pravu, otkud znam.. Samo se nemoj osećati diskriminisanim, ili na bilo koji način uvređenim jer mi to nije bila namera ni najmanje.

  • SanKa

    16.09.2021 - 09:37

    oh boy, here we go. do kraja dana ce bit zalockan thread

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?