Možda bi bilo pretjerano za reći kako se vraća zlatno doba ekstremnih sportova u virtualnom svijetu, barem što se tiče skejt igara. No, činjenica je kako ih je nekoliko u razvoju, a među njima bio je i Skater XL koji je sada dostupan u punoj verziji. Za razliku od iščekivanog povratka Tony Hawka, ova igra okrenuta je više prema realističnom skateboardingu što znači kako nema spajanja trikova i vožnje u trajanju od dvije minute bez silaska sa skejta. Ovo je naslov za ekipu koja prvenstveno želi imati kontrolu nad skejtom kao što bi to bilo u stvarnom životu. Plus, bez vježbe se ne može ni izvesti išta kompleksnije, a to je opet ništa u usporedbi s onime što je moguće kod Tonyja, kao što je Igor već demonstrirao.

Znači, Skater XL se bazira prvenstveno na osjećaju skejtanja i kontrolama uz pomoć kojih upravljamo svaku nogu zasebno. U početku na to treba malo privikavanja i kontrole su u većini slučajeva precizne iako se ponekad zna dogoditi da izvedete totalno drugačiji trik od onoga kojeg ste si zamislili. Srećom, to se ne događa često niti išta drugo ne utječe na gameplay u negativnom smislu. Zbog krivo napravljenog trika se neće izgubiti bodovi jer njih ovdje ni nema, nego će se ponovno stati na noge i pokušati izvesti zamišljeno. Ipak, ponavljanje je majka znanja kako se kaže. To je upravo i najveća boljka igre jer osim skejtanja po levelima u Skater XL-u nema ničeg drugog. Nema priče, nema klasičnih zadataka, nema pješaka. Nema ničega osim vas i vašeg skejta.

Zbog toga se može dobiti dojam kako je igra i dalje zrela za Early Access fazu, odnosno kako je riječ o nedovršenom proizvodu. Sadržaja ovdje za moderne standarde jednostavno nedostaje. Tehnički, ovo više ispada kao dokaz da prototip gameplaya funkcionira pa oko temelja treba graditi ostatak. Jer koliko god je dobar taj osjećaj skejtanja, a osjećaj postignuća kod izvedbe kompliciranijih trikova odličan, nedostaje sve ostalo za prosječnog igrača koji želi samo skejtati. Bez vlastite mašte neće se mnogo toga izvući iz ove igre, iako postoje izazovi po levelima koji se dotiču svih vrsta trikova.

Sadržaja ovdje za moderne standarde jednostavno nedostaje.

Sve počinje sa školom skejtanja u kojoj se upoznaju osnove iako iz nekog razloga, skakanje za grind trikove po rukohvatima, klupama i sličnim objektima nije uključeno. Kako bi učenje bilo brže i lakše, postoji i prikaz kontrola u realnom vremenu pa možemo vidjeti pomicanje palica na virtualnom prikazu kontrolera. To može pomoći kod učenja izvedbe trikova jer ovdje klasične kombinacije ne postoje. Kao što je već spomenuto, izvedba trikova odvija preko analognih palica kontrolera, a rotacija preko tipki. Srećom, igra ima dosta detaljnija objašnjenja kako izvesti koji trik pa je učenje zbog toga još zanimljivije.

Drugi dio se odnosi na te izazove kojih ima dosta, ali isti nisu nešto što će se posebno pamtiti. Zanimljivi su u početku, odnosno na prvom levelu, a kasnije se gubi i njihova čar jer ostavljaju dojam kako se nalaze u igri čisto da igrači sami ne bi morali smišljati koje trikove izvesti. Naime, koliko god bilo dobro završiti sve one kompliciranije izazove, kad ne postoji niti konkretna nagrada za njihovo završavanje opet ostaje pitanje motivacije zašto bi ih i dalje trebali raditi. To je taj problem s nedostatkom sadržaja jer si ne može svatko pronaći zabavu u ovakvom slobodnom okruženju.

Pet službenih levela i tri koje je zajednica napravila zbilja je premalo.

Gledajući na ono što igra pruža, stanje nije bajno. Pet službenih levela i tri koje je zajednica napravila zbilja je premalo. Od tih osam levela, dva su su onako iznadprosječno dosadna, a ostali su nešto što bi se moglo i bolje napraviti u THPS 2 level editoru. Dobra stvar je što je lika moguće premještati, odnosno određivati mu startnu poziciju svaki put kad poljubi pod. Nažalost, to je sve što razine pružaju jer ta se ta praznina koju Skater XL ima ne može nikako nadomjestiti. Uvijek ostaje osjećaj kako nedostaje konkretnih elemenata koji bi dali nekakvu živost ili podigli atmosferu. 

Samim time ostaje pitanje zašto ubacivati četvero profesionalnih skejtera s kojima se može voziti kada su oni samo figure koje neće ništa značiti. Zabavnije je kreirati vlastitog lika nego koristiti postojećeg jer ćemo ga samo mi uglavnom gledati. U vrijeme kad igre pružaju sve više sadržaja, makar i ponavljajućeg, ovdje se išlo na potpunu suprotnost pa se dobila samo osnova iz koje je potrebno izvući sve ostalo. Problem je što nekada niti osnova neće odgovarati svima, osim najzagriženijim fanovima, ali i oni će se morati jednom zapitati koliko se zabave može izvući iz paketa kojeg igra nudi.

Zabavnije je kreirati vlastitog lika nego koristiti postojećeg skatera.

Taj dio se donekle može regulirati u PC verziji pomoću modova, no kako to nije službeno podržano unutar igre uz pomoć Steam Workshopa nego su potrebni dodatni alati za njihov uvoz – opet ostaje pitanje: zašto? To je još veći problem kod konzola jer igrači ondje ne mogu pristupiti mnogobrojnom sadržaju kojeg korisnici sami kreiraju. Samim time, igrači su na tim platformama trenutno osuđeni na tih osam razina koje su definitivno morale biti jednake kvalitete. Ovako će se u usporedbi s PC verzijom moći osjećati zakinuto jer zajednica tamo može stvarati i koristiti taj sadržaj.

Još jedan poveći nedostatak kod igre odnosi se i na izostanak multiplayera. Pozivajući se na trenutnu godinu to je vrlo čudna odluka s kojom nije ubačen niti jedan način za ikakvo natjecanje protiv drugih skejtera. S time bi se barem dobila dodatna motivacija kada bi se moglo uspoređivati s drugima bilo to direktno ili indirektno. Uz to, igra bi ipak imala i više sadržaja, odnosno igrači ne bi bili osuđeni na samostalnu zabavu kroz cijelu skejtersku karijeru u igri. Ipak, da ne bude sve negativno, treba pohvaliti izbor glazbe koji se poprilično dobro uklapa tijekom vožnje skejta.

Na kraju ostaje ono poznato pitanje – isplati li se odigrati? Za prosječnog igrača koji je virtualnu skejtersku karijeru započeo kod Tonyja Hawka ovo neće biti zabavna igra bez obzira na kvalitetu skejtanja. S druge strane, skejt entuzijasti će pronaći svoju zabavu zbog kontrola koje su vrlo ugodne i zabavne za učenje. Činjenica je kako igri nedostaje sadržaja u osnovnom paketu jer puna verzija igre podrazumijeva puno više od onoga što je ponuđeno ovdje.

Skater XL ima čvrste temelje oko kojih se može graditi igra, a sada ostaje za vidjeti hoće li u budućnosti biti ponuđeno išta konkretnije od toga što se možemo vozati po levelima i izvoditi trikove. Taj dio se barem može ovjekovječiti snimanjem videa unutar igre. Interesantno, video uređivanje ima dovoljno opcija pa taj dio nije toliko siromašan kao ostatak igre. Samo, problem je samo što smo u 2020., a ne u kasnim 80-im i ranim 90-im godinama kada su se prodavale VHS kazete pa je to bio vrhunac konzumiranja skejt sadržaja pred ekranom.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na digitalnoj kopiji igre u izdanju za PC. Kopiju igre ustupio nam je njezin izdavač.