HCL.HR

Recenzija

Necromunda: Hired Gun

LOV U PODZEMLJU

Stjepan Fikter

Akcija, akcija… pa još malo akcije. Takav je radni dan lovca na glave u pucačini iz prvog lica Necromunda: Hired Gun. Necromunda je inače podzemni svijet u univerzumu Warhammera, kojega u virtualnom obliku uz par iznimki zadnjih godina karakteriziraju zabavne igre prosječne kvalitete. A Hired Gun je upravo još jedna takva igra.

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
39,99€ PC Ustupio izdavač

Zabava u Necromundi proizlazi iz jezgre napucavanja, a igra ne skriva inspiraciju preuzetu iz nekih drugih pucačina. Bolje rečeno, dva glavna stupe igre su zabavna akcija i vrhunska estetika Warhammer okruženja koja Necromundi daju poseban štih i pokazuju potencijal u podzemlju tog grada.

Iako je igra smještena u prošlošću bogat svijet Warhammera, ne trebate imati prethodna saznanja o tom segmentu. Radnju je ovdje lako pratiti, ali isto tako nije ni potrebno. Priča ove igre zapravo služi samo kako bi povezala različite misije, umjesto da u cjelini bude nešto pamtljivo. Čak i ako se preskoči svaki dijalog kojemu ionako nedostaje tehničke kvalitete, nećete ostati zakinuti. Ako ništa drugo, developeri su znali kojemu području treba dati veći fokus umjesto da pokušavaju ispričati nekakvu grandioznu priču.

Priču igre lako je pratiti, ali isto tako nije ni potrebno.

Hired Gun je naslov koji je od svog otkrivanja ostavljao dojam kao da je Doom u drugačijem okruženju. Brzo kretanje, brutalne egzekucije i akcija koja ide na kaos – ne možete reći da to nisu odlike Dooma. A s druge strane, uz elemente kuke i trčanja po zidu jasna je inspiracija u serijalu Titanfall. Glavna čar igre leži u brzom gameplayu u kojemu naš lovac zapravo mora konstantno ubijati protivnike ako želi s lakoćom preživjeti. Iako se na početku svake od 13 misija mogu kupiti tri kutije koje obnavljaju zdravlje, ostatak regeneracije dolazi ubijanjem žitelja koji nastanjuju podzemlje Necromunde. Od protivnika se može pobjeći kako bi se došlo do predaha, no neće se pronaći nikakve kutije sa zdravljem po mapama.

Zbog tog koncepta i kaosa s hrpom protivnika, brzo kretanje i kuka odlična su kombinacija za održanje adrenalina na visokoj razini. S kukom se može brzo pobjeći iz borbe, a isto tako se i vratiti. Trčanje po zidu se ne forsira, a za lakše preživljavanje tu je i naoružanje koje se dijeli na lagano, teško i specijalno. Ipak, nekako nedostaje snažnije povratne informacije kod korištenja puškica. Postoji razlika između boltera i teškog boltera, kao i između klasične puške i sačmarice; ili bacača granata te plazma puške. To prati i vizualni dio pa je moguće skinuti glavu protivnicima s ramena, ali osjećaj pucanja bi bio još bolji da je razlika između oružja snažnije izražena.

Brzo kretanje i kuka odlična su kombinacija za održanje adrenalina na visokoj razini.

S druge strane arsenala stoje moći koje se otključavaju kupovinom. Klasično se dijele na pasivne te aktivne od kojih su potonje one bitnije za akciju. Jedna od njih stavlja nas u Flashove čizme kako bismo jurili uokolo i ubijali praktički s jednim udarcem. Postoji i energetski izboj s kojim se uništavaju protivnički štitovi kako bi odmah mogli eliminirati protivnika. Dovoljno je za reći kako je broj dostupnih moći sasvim zadovoljavajući. Čak i ako s njihovim kombinacijama ponekada izgledamo potpuno neranjivo, to ne uništava gameplay osjećaj nego ga samo pojačava. 

Osim puškica i moći, u bitkama Necromunde prati nas pas, odnosno Cyber-Mastiff. Četveronožni suputnik može poslužiti u odvlačenju pažnje protivnicima, a kada ga se nadogradi s boljim oklopom kao i s čeljusti u kojima su motorne pile, tada posebno dolazi do izražaja. Doduše, pas nije cijelo vrijeme uz nas jer ima svoje vrijeme odmaranja prije nego ga se može opet pozvati u akciju. Kada je on u borbi, tada se svi protivnici u dometu ocrtavaju pa se može i planirati kako je najbolje pristupiti sukobu.

Kad je pas u borbi, igraču se ocrtavaju svi protivnici u dometu.

Unatoč kvalitetnoj akciji, Hired Gun ima brojne probleme u drugim segmentima. Od onih tehničkih poput animacija koje ne izgledaju uvijek najbolje, umjetne inteligencije koja nekad bude dobra, a ponekad odluči uzeti pauzu, pa sve do strukture sekundarnih misija koje na prvi pogled ostavljaju dojam nečeg većeg samo da bi to brzo palo u vodu. Sporedne se misije dijele na: uništi ovo, eliminiraj ono ili napravi to i to; bez neke posebne priče i naročitog značaja – tu su samo da zaradite dodatnu lovu.

Drugi problem s tim dodatnim misijama su njihove lokacije. Kako se napreduje kroz kampanju, tako se otključavaju i teže misije s boljom novčanom nagradom. No sve te misije odvijaju se na jednom od područja koje smo vidjeli unutar kampanje. Čak i kutije s opremom opet su na istoj lokaciji. Nema nikakve varijacije u dizajnu levela, što je vrlo razočaravajuće bez obzira koliko leveli izgledali impresivno. Hired Gun ovdje ostavlja dojam kao da su postojali veći planovi za ovaj segment igre, ali se iz nekog razloga nisu uspjeli realizirati. Tim više što nakon završetka kampanje nema razloga za nastaviti s igranjem.

Većina dodatnih misija odvija se na već posjećenim lokacijama – čak su i kutije s opremom na istom mjestu.

Ni skupljanje opreme nije osobito uzbudljivo. Nakon svake misije birate što vam ostaje, a ostatak ide u prodaju. Tu također nema nekakve dubine. Viša kvaliteta oružja znači i bolje brojeve što isto vrijedi i za oklop. Tu su još i dva dodatka koja se mogu stavljati na oružje s time da je jedan direktno vezan za štetu, a drugi za dobivanje novaca. I to je to što se tiče opreme. Minimalizam. Doduše, treba i spomenuti kako se tijekom misije ne mogu pogledati statistike opreme nego se to radi na kraju. Dobra odluka s obzirom na to da ovo nije pravi looter shooter pa se ni ne stavlja toliki naglasak na samu opremu.

Između misija vrijeme se provodi u centralnoj lokaciji gdje možemo nadograditi sebe i psa, kupiti oružje (što baš i nema smisla jer bolja uvijek ispadaju na terenu), popričati s likovima oko novih misija ili pak otići u arenu za testiranje vještina i oružja. U arenu se mora ući samo na početku igre, a kasnije se i zaboravi na njezino postojanje jer je bolje isprobati nove nadogradnje unutar sporednih zadataka umjesto otići u spomenutu lokaciju. Cijeli taj centralni dio također ostavlja dojam kao da je trebao imati veću ulogu u svemu, ali je na kraju zapravo samo stanica za predah i za odabir misija.

Tehnička je strana Necromunde daleko od savršene, ali na nju se može djelomično zažmiriti jer akcija nadoknađuje većinu nedostataka. Cijela igra ostavlja dojam da je trebala biti nešto mnogo veće nego što smo zapravo dobili u završnom proizvodu. To je pogotovo šteta jer se vidi kako su developeri fanovi Warhammera. Prikaz podzemlja nije nešto što će grafički oduševiti svakoga, ali odličan je level dizajn koji ostavlja vrhunski dojam 40k grandioznosti. Od tvornica iz kojih curi tekući metal, preko vlaka koji je pretjerano velik pa smetlište, ruševine i drugih lokacija koje se posjete… sve to pokazuje  koliko su developeri kreativni.

Necromunda: Hired Gun spada u kategoriju omanjeg nebrušenog dijamanta. Dojam je kao da su developeri ovom igrom zagrizli više nego što mogu prožvakati, ali se to brzo zaboravi čim počne akcija. Tada brze kretnje, šarolika oružja i moći dovode inače kaotičnu igru u red. Necromunda: Hired Gun na kraju nije Doom niti Titanfall; a premda od tih igara posuđuje neke ideje, cijenom od 40 eura nišani malo niže.

S time na umu i vaša očekivanja od igre trebaju biti skromna. Za nekoga tko traži brzo i zabavno napucavanje Necromunda: Hired Gun bit će solidan naslov kad ga nabavi na popustu. Samo nemojte očekivati nešto čemu ćete se vratiti nakon što podzemna avantura završi.

Označeno sa: ,

U iščekivanju vrhunskog Warhammer 40k naslova proći će još vremena, a do tada će Hired Gun biti solidna pucačina čija je akcija i estetika zapravo ono što izvlači igru unatoč brojnim manama koje su poprilično vidljive.

66 Naša ocjena
  • kombinacija brzog kretanja, pucanja i korištenja moći
  • akcija koja je najbolji način za regeneraciju zdravlja
  • Warhammer 40k estetika
  • pas je simpatičan dodatak i može ga se podragati
  • tehnička strana igre trebala je biti puno bolja
  • osjećaj nedovršenosti u određenim segmentima
  • sporedne misije se odvijaju na potpuno istim lokacijama kao i glavne
  • radnja, koja radnja?

Stjepan Fikter

Tehnologija ga natjerala na Windows 10. Hvata se čudnih i većini ljudi potpuno stranih igara ŽNJ produkcije. Važno mu je trzanje oružja u pucačinama. Igrice su zabavne.

Komentari (4)

  • Ki-ya Karate Monster

    04.06.2021 - 20:04

    Necro bez munda, 66 🙂

  • gamenote1

    04.06.2021 - 21:28

    Igrao sat neki, lose, mape su predugacke, monotone, price nema, upgrejd sistem je prelos, nema nekog compare sistema , 30/100

  • gamenote1

    04.06.2021 - 22:22

    Ironija mi je kak taj warhammer univerze muzu, ko neku kravu al na samrti, strategija tone, jedna dobra cak, 2igre kopije abortus diabla, ovo je sad top, a svi seru blizzardu, na wowu kao, warcraft nema nist na nevalja, znaju igru napravit, i uzet pare, kolko je cjela gejming industrija licemjerna zapravo, cod bolje da nepricam, na sto je spao activision, jedina fransiza u koju sam ulago nade je bila tomb rider, tko zna hoce vise bit koja igra, zadnje 3 su extra igre i vrh

  • Saren

    04.06.2021 - 23:00

    Evo 6 sati u igri provedeno ukupno i slazem se sa Stjepanovom recenzijom uglavnom. Istina da ima tih tehnickih nepoliranosti i igra mi je ko mindless fun kao takva za cijenu koja se trazi sasvim ok. Ugodaj i atmosfera me vuku na Space Hulk Deathwing, mada mi je atmosfera tamo bila bas onako ekstra. Pas je simpa dodatak kao i upgejdi, mada nisu savrseni. Sve u svemu kako sam rekao igra nije nista sto nije vidjeno vec odavno u drugim igrama kao i mehanikama. Za ubit vrijeme u svijetu WH 40k meni sasvim ok. Sad se ceka Battlesector i Darktide.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?