Jedan od trenutaka po kojem ću pamtiti Pacific Drive dogodio se kad sam ušao u posljednju lokaciju na isplaniranoj ruti. Automobil mi je već bio u fazi raspadanja, što mi nije baš ulijevalo povjerenje za uspješan povratak u garažu. Pogotovo jer su me okružio jezivi mrak, što u kombinaciji s jednim funkcionalnim svjetlom dodatno otežava situaciju. Već nakon manje od pola minute oglasi se sirena koja najavljuje dolazak oluje prije nego se lokacija raspadne, no kontejner s energijom za otvaranje portala na svu sreću nije bio daleko.

Na ranijim lokacijama te rute sreća me nije pratila pa sam se nadao da će sada biti bolje. Nije bilo, jer čim sam pokupio energiju i ubacio je u uređaj za otvaranje portala, na automobil su mi se zalijepile anomalije koje ga uništavaju. Brže bolje palim oštećeno vozilo, ubacujem mjenjač u brzinu i dajem gas prema izlazu. Praktički čim sam krenuo prošla je prva radijacijska oluja koja je počela dodatno uništavati automobil, a meni skidati zdravlje. Držim gas do kraja, gledam stanje automobila i zdravlja kako prelaze u crveno, a lokacija za izlazak koliko se čini svakim okretajem kotača sve bliže, toliko sve manje nade imam u uspješno vraćanje.

Na nekakvih dvadesetak metara od ulaza u teleporter za garažu automobil uspori jer sam s ceste prešao na zemlju. Sva sreća što su mi sve gume bile čitave jer na desetak metara od odlaska u sigurnost otpada svih pet vrata s automobila te prednji i stražnji branik, a zdravlje se spustilo na pet posto. Tih zadnjih nekoliko metara imao sam dojam kao da sam u snu i pokušavam trčati, a noge ne rade jer mi je auto ostavljao osjećaj stacionarnih kotača. Osjećaj mi je na kraju bio krivi jer kad sam uletio u teleporter kao da mi je kamen pao sa srca. Ostalo mi je dva posto zdravlja, no auto je izdržao. Preživljavanje u punom smislu riječi.

U moru survival igara, Pacific Drive je ugodno osvježenje. To u prvom redu možemo zahvaliti kombiniranju lokacija po kojima se vozimo te vozilu koje se treba paziti i maziti. Bez karavana se ne može dugo preživjeti iza zidova Olympic Exclusion zone. Ista ta zona nastanjena je mnogobrojnim anomalijama zbog igranja s eksperimentalnom znanošću. Upravo su ti eksperimenti rezultirali stvaranjem fantastične atmosfere, bilo da se vozi u susret jutarnjim zrakama sunca, popodnevnom svjetlu, sumraku ili pak mrklom mraku. Atmosfera u Pacific Driveu jednostavno je fantastična.

U moru igara na temu preživljavanja, Pacific Drive je vrlo ugodno osvježenje.

Tome svakako pomaže i odabir vizualnog stila, koji bi bio sličan onom iz Firewatcha. U spoju s kvalitetnim svjetlosnim efektima, sve to čini zaokruženo te pamtljivo vizualno iskustvo. Odlično se to vidi tijekom noćne vožnje, npr. ostavljanjem automobila s upaljenim svjetlima ili kad se spusti grmljavinska oluja. No, nisu svi meteorološki i atmosferski doživljaji samo vizualne prirode. Anomalije isto igraju ulogu u cijelom okruženju pa nas tako može zahvatiti oluja koja ne usporava našeg lika samo kod pješačenja nego može promijeniti i smjer kretanja automobila.

Upravo zbog toga svaki odlazak u zonu praktički garantira zanimljivo iskustvo. Primjerice, vožnja po magli može biti pravo izazovna čak i kad ne gori ispod kotača jer se bliži urušavanje lokacije. Kako bi se gameplay začinio, elementi preživljavanja nadopunjeni su roguelite mehanikom, što znači kako neuspješan povratak u garažu nije game over. Osim što vam ego može nastradati zbog neuspjeha, glavnu štetu imat će vaše vozilo. Ipak, povratkom u garažu situacija nije kompletno crna jer magični kontejner može ispljunuti uništene dijelove vozila, čime se čuvaju za kreiranje drugih stvari potrebnih za preživljavanje.

Putovanja u zonu uvijek su nasumično generirana što se tiče lokacije ulaska te drugih elementa.

Putovanja u zonu uvijek su nasumično generirana što se tiče lokacije ulaska te drugih elementa, poput napuštenih vozila, resursa i energije koja je potrebna za otvaranje teleportera. Osim skupljanja materijala za otključavanje nadogradnji garaže i automobila, bez energije se ne može otvoriti teleporter. Kako bi sve to bilo zabavnije i napetije iskustvo, lokacije koje posjećujemo nemaju fiksno vrijeme koliko se dugo možemo zadržati unutra. Tu dolazi do izražaja element rizika i nagrade. Jer osim što se treba pronaći resurse, pogotovo one koji se skupljaju u prirodi, treba se i uspješno dovesti natrag do garaže kako bi ih se moglo pospremiti.

Kako to obično ide u ovakvim igrama, bolja oprema traži i više resursa za koje je potrebno istraživati svijet oko sebe. To se obično radi između vožnji koje nose priču jer dublji zalazak u zonu traži malo sofisticiraniju opremu. Npr. kvalitetnija vrata, dodatnu barijeru ili bolja svjetla, pa sve do toga da se mogu instalirati i posebni dodaci. Jedan od njih je štit koji značajno pomaže protiv razornih anomalija.

Nevine anomalije poput lebdećeg kamenja nasred ceste predstavljaju manje probleme jer neće napraviti previše štete na automobilu. Zatim tu su one opasne koje pljuju želatine pune radijacije, eksplozivni šiljci koji izbijaju iz zemlje ili stupova koji padaju iz neba. Što se ide dublje u zonu to su lokacije sve nestabilnije, opasnije te bogatije količinom neprirodnih stvari koje žele zlo našem vozilu. Izbjegavanje svega toga ostavlja dojam kako se ponekada vozi Dakar reli. No, nisu sve anomalije opasne nego postoje i one koje vam pomažu, npr. mogu vam napuniti baterije ili obnoviti zdravlje.

Koliko nasumičnost pomaže kod osvježavanja iskustva istraživanja, toliko može i utjecati na to hoće li se poklopiti povoljni uvjeti za skupiti potrebne stvari. Znalo mi se dogoditi da jednostavno nisam uspio pokupiti ono što mi je trebalo jer su resursi bili na drugom kraju mape ili ih je bilo minimalno. Nije kraj svijeta ako se to dogodi, ali teško se oteti dojmu kako je to na kraju bilo izgubljeno vrijeme. Pogotovo kad se u ponovnom putovanju našlo još više opasnih anomalija jer se je promijenila pozicija nestabilnosti koja se sad nalazi na svježe isplaniranoj ruti.

Koliko nasumičnost pomaže kod osvježavanja iskustva istraživanja, toliko može i utjecati na to hoće li se poklopiti povoljni uvjeti za skupiti potrebne stvari.

Tu dolazimo do vožnje koja je pravi užitak te je nadopunjena simpatičnim, a ponekad i opasnim detaljima. U Pacific Driveu automobil pokrećete tako da označite ključ pa pričekate da dođe do kontakta. Tih pola sekunde ponekad može značiti odlazak bez štete na karoseriji ili ovisno o situaciji kritična oštećenja. Isto vrijedi i za ručnu kočnicu. Mora se sačekati cijela promjena položaja ručke prije nego vozilo može krenuti. Tako detalji leže u fizici koja igra kvalitetnu ulogu u gameplayu. Ostavljanje vozila na minimalnom nagibu može značiti iznenađenje kad se vratite na tu lokaciju i vidite kako vaše vozilo nije na mjestu gdje ste ga ostavili.

Vožnja uzbrdo nije nešto što vozilo obožava, a promjena terena može biti veoma napeta bez odgovarajućih guma. Kad se teleporter nađe usred vode, a brzina s nekih 50 kilometara na sat padne na jedva 15, ostavlja to značajnu razliku. Za dodatno iznenađenje, vozilo ima i svoju “osobnost”. Osim standardne štete, pojavljuju se i neočekivani problemi prilikom upotrebe. Primjerice, upalite svjetla, a otvori vam se gepek! Povučete ručnu, a otvore vam se suvozačeva vrata. Nisu sve te stvari opasne, ali neke od njih mogu crpiti bateriju što kasnije zna biti problematično. Isto tako, vrata koja ne žele ostati zatvorena su podložnija oštećivanju, a bude iritantno dok se ne otkrije uzrok njihovog otvaranja.

Vozilo ima i svoju “osobnost” – osim standardne štete, pojavljuju se i neočekivani kvarovi prilikom korištenja.

Cijelo vozačko iskustvo zaokruženo je kampanjom te radnjom koja nas upoznaje s troje znanstvenika. Mi smo u ovome slučaju pasivni promatrač jer ne možemo odgovarati nego samo slušamo što nam govore. Njihovi odnosi su ono što nosi glavnu radnju koja zahvaljujući zanimljivom elementu mistike malo po malo otkriva što se dogodilo u Olympic Exclusion zoni. No, to je samo dio upoznavanja svijeta jer se ostatak razotkriva skupljanjem različitih izvještaja na koje će se naletjeti ovisno o proceduralnom generiranju.

To je prava šteta jer se jedan značajan element radnje otkriva putem snimaka koje se moraju fizički pokupiti na mapi. Kad se lokacija snimke nalazi usred opasne oluje ili na drugom kraju mape unutar lokacije koja ima kratku stabilnost, to nije razlog za uništiti isplaniranu rutu. Šteta je što su se u razvojnom studiju odlučili na takav način prezentirati zanimljivi ostatak radnje. Ako nemate sreće u proceduralnom generiranju, šanse za otkrivanje svih detalja svijeta neće vam biti visoke.

Spuštajući ručnu kočnicu i dajući gas prema kraju recenzije, možemo zaključiti kako je Pacific Drive još jedna rana uspješnica ove godine. Ubacivanjem roguelite elemenata u koncept preživljavanja dobije se zabavno iskustvo koje može trajati između 15 i 20 sati, te značajno više ako ćete skupljati sva izvješća ili posjetiti svaku dostupnu lokaciju. Uz sve to, zahvaljujući fantastičnoj atmosferi igra ostavlja i osjećaj horora jer nikad ne znate što će vam sljedeće iskočiti pred šajbu te oštetiti automobil.

Vožnja u Pacific Driveu po danu i ugodnom vremenu može biti pravi izlet, ali vožnja po mraku i magli ili oluji je doživljaj za sebe. Pametno planiranje je ključ uspjeha, ali snalažljiva vožnja i odupiranje želji za pogledati u svaki kontejner jesu stvari koje će značiti uspješni povratak u garažu. Sve između spada u sferu neočekivanog jer u jednom trenutku može sve biti divno i krasno samo da bi u idućem bilo što brži izlazak iz lokacije. Upravo iz tog razloga Pacific Drive ne ostavlja dojam samo još jedne igre u kojoj se preživljava, nego igrača vodi na mistično i zabavno putovanje.