HCL.HR

Recenzija

Stranger of Paradise: Final Fantasy Origin

Kaos u glavi

Dominik Vadas

Stranger of Paradise: Final Fantasy Origin posljednji je izdanak franšize koja je prvi dio iznjedrila prije čak 35 godina. Strangers of Paradise ne nastavlja bogatu fabulu svojih mnogobrojnih prethodnika, nego igrača vraća na sami početak, odnosno na ponovno odigravanje radnje prvog Final Fantasyja. Pritom treba reći kako ovdje nije riječ o pukom prepričavanju originalne jedinice, već o spin-off naslovu sasvim izmijenjene priče. Ako pomislite kako je čudno to što je serijal nakon gotovo četiri desetljeća odlučio iznebuha mijenjati svoje korijene, uvjeravam vas, Stranger of Paradise: Final Fantasy Origin još je čudniji.

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
60€ PlayStation 5 Ustupio izdavač

Imajući na umu kako je izdavačka kuća Square Enix izjavila da događaji u Stranger of Paradise nisu remake prvoga dijela, nego zaseban narativ inspiriran temom i atmosferom jedinice, moramo krenuti od samog početka. Dakle, radnju naslova Stranger of Paradise pratimo kroz oči Jacka Garlanda, ratnika koji, skupa sa svojih četvero suputnika, želi razriješiti sveopći kaos i pakao koji su nastali podjelom fiktivne zemlje Cornelie. Za sav taj kaos navodno je zaslužan sam Kaos, mitsko biće koje Jack i njegova družina moraju poraziti kako bi ispunili drevno proročanstvo, ali i povratili teško narušeni mir. Osim pobjede nad  Kaosom, naši ratnici usput moraju odgonetnuti i zašto su im izbrisana pamćenja.

Sve skupa povezano je s mističnim kristalima, vilenjacima, vanzemaljcima i Krakenom. Naime, Stranger of Paradise ima zbilja nekoherentnu priču koju je u početku vrlo teško pratiti. Informacije o radnji saznajemo manje kroz režirane scene, a više uz pomoć raznih tekstualnih intela koji su razbacani u igrinom šarenom svijetu. Te dodatne informacije svaki puta nude malo širi uvid u radnju, pa igrač s vremenom počinje hvatati konce zamršene fabule. Premda kaotična, priča na kraju dobiva svoj smisao i u igraču stvara dojam kakve-takve složene cjeline. Na našu (ne)sreću, režirane scene uglavnom se bave razvitkom glavnog junaka Jacka, čija je karizma otprilike jednaka onoj miješalice za beton.

2cool4school

Lik kojeg kontrolirate ujedno je i glavni protagonist te vođa vaše peteročlane ratničke družine. Uz sve navedeno, Jack Garland je jako cool, toliko da će vas igra za vrijeme čitavog odigravanja na to neumorno podsjećati. Jackova jedina motivacija je, citiram: “potreba za ubijanjem Kaosa”. Vaš junak nema vremena za emocije, a na samorefleksiju i razgovor s prijateljima gleda isključivo kao na slabost.

Jack Garland je jako cool, toliko da će vas igra za vrijeme čitavog odigravanja na to neumorno podsjećati.

Jack nije baš rječit, stoga ne očekujte citate koji će vam zagrijati srce i krasiti pozadinu vašeg mobitela. Razni “urgh”, “argh”, “hmpf” te ostali zvukovi koje proizvodi teško se mogu svrstati pod dijalog. Možda je tako i bolje, pogotovo ako uzmemo u obzir kako svaka njegova izjava kod igrača izaziva veliku dozu susramlja.

Zamislite scenu u kojoj se borite s velikim i značajnim bossom. Kako to obično biva, prije same borbe gledamo sekvencu u kojoj nam se protivnik otkriva i predstavlja, uz nezaobilazne tirade o tome kako će nas zdrobiti. Trenutak prije nego što nam se čudovište predstavi i završi svoj monolog, iznenada na pozornicu skače Jack koji ga udara, pritom urlajući kako se njemu živo j**e tko je on. Ili možda situacija u kojoj vam vrhovno biće otkriva neku važnu informaciju koju vi kao smrtnik uopće niste u stanju pojmiti, samo da bi ga Jack prekinuo jer njega to nimalo ne zanima.

Za potvrdu ovoga ne treba tražiti dalje od sada već kultne scene u kojoj Jack okreće leđa svojim suborcima dok mu na mobitelu svira Limp Bizkit. Paradise svim silama želi portretirati Jacka kao edgy mačo muškarca, no to mu nikako ne polazi za rukom. Umjesto toga, Jack ispada nevjerojatno cringe.

Nažalost, ostali likovi isto pate od tih problema. Svaki član petorke na vrlo dosadan i proziran način predstavlja pojedini arhetip kojeg će svaki igrač protumačiti i prije nego što lik otvori usta. Jed je primjerice mršav i izgleda kao član japanskog boy banda- u skladu s time, on je vrckav i uvijek baca pošalice. Ash je tamnoputa gromada s jako dubokim glasom, pa će zbog toga predstavljati smiren i staložen dio skupine.

Svaki član petorke na vrlo dosadan i proziran način predstavlja pojedini arhetip kojeg će igrač protumačiti i prije nego lik otvori usta.

Svi su oni jednako nezanimljivi i plošni, a u prilog im ne ide ni jeftino pisani dijalog. Interakcija između likova uglavnom se vrši pomoću cheesy one linera i dugih telećih pogleda, uz pokoji pozdrav šakama. Međutim, premda Paradise nije oduševio pričom, svojim naveliko promijenjenim sustavom borbe ponudio je Jacku sasvim nov način obračunavanja s neprijateljima.

Kamen, škare, koplje, mač, papir

Stranger of Paradise se u borbi po mnogočemu razilazi od poznate formule koju su koristile prijašnje igre Final Fantasy serijala. Sukobljavanje s neprijateljima tako podsjeća na Nioh, što i ne čudi s obzirom na to da je razvojni studio iza Nioha zaslužan i za ovu igru. Drugim riječima, umjesto statične borbe na poteze, Paradise se fokusira na brzu i atraktivnu borbu. Kako i priliči jednom akcijskom naslovu, i ovdje ćete se braniti, napadati, izmicati i kontrirati, dok paralelno pamtite pokrete vaših neprijatelja.

Sukobljavanje s neprijateljima podsjeća na Nioh, što i ne čudi s obzirom na to da je razvojni studio iza Nioha zaslužan i za ovu igru.

Neke od najvećih promjena u mehanikama borbe tiču se takozvanih Soul i Gauge elemenata. Break Gauge predstavlja protivnikovu obrambenu energiju. Nanošenjem štete ili blokiranjem ta se energija smanjuje, a kada dođe do nule otvara vam se mogućnost da izvedete Souls Burst– impresivan finišer kojim Jack protivnike pretvara u tisuće sićušnih kristala. Finišeri su popraćeni kratkom animacijom, taman toliko dugom da dobijete dojam bijesa i moći koju Jack posjeduje, a opet dovoljno kratkom da vam ne uništava ritam aktivnog igranja.

Dakako, vaš protagonist također posjeduje obrambenu energiju. Kada Jack potroši svoj gauge, postaje privremeno omamljen i ne može se kretati, a tada je posebno ranjiv na suparničke napade. Umjesto klasičnog parryja, Paradise predstavlja Souls Shield mehaniku. Pritiskom tipke Jack otvara svoj energetski štit koji blokira neprijateljske napada te istovremeno otvara priliku za kontranapad. Osim toga, souls shield apsorbira napad protivnika i daje vam mogućnost da mu vlastiti napad vratite ravno u lice. Naravno, s energetskim štitom ne možete blokirati stalno jer njegovo korištenje troši vaš obrambeni gauge. Na ovaj način igra vas tjera da budete maštoviti. Neke napade ne možete blokirati, stoga ih morate izbjeći, drugi su jako brzi i učestali pa su stoga idealni za obično blokiranje, a neki su kao stvoreni za soul shield.

Stranger of Paradise umjesto klasičnog parryja predstavlja Souls Shield mehaniku.

Stranger of Paradise zadržao je svoj job system, što je u rječniku Final Fantasyja istoznačnica za igrive klase. Ovoga puta na raspolaganju ih imate čak 27. Svaka od njih razlikuje se, ako ne po načinu izvedbe i sposobnostima, onda po atributima koje pomoću njih jačate. Od silne ponude jedini prigovor može se uputiti mage klasi. Naime, magija se nije tako dobro prilagodila brzoj borbi. Bacanje uroka bilo je idealno u prijašnjim nastavcima i u borbama koje su se odigravale na poteze, prije svega zato što bi neprijatelji strpljivo stajali i čekali udarce. Čarobiranje traje neko vrijeme, i prečesto mi se događalo da me protivnici izbiju iz animacije, što je uvijek rezultiralo frustracijom.

Dobra vijest je ta što Jack u svakom trenutku pritiskom tipke može birati između dvije aktivne klase koje igrač sam odredi. Takav pristup rezultira raznim kombinacijama i maštovitim gameplay mehanikama- u jednom trenutku s daljine bacate koplje na nadolazeće čudovište, samo da bi u idućem prešli na mač kada vam se ono približi. Mogu s lakoćom potvrditi kako je borba svakako najbolje i najzabavnije iskustvo koje vam Stranger of Paradise može ponuditi.

Preko Krakena do Kaosa

Na svom putu do Kaosa, Jack će morati deratizirati sve što mu se nađe na putu. Protivnici su brojni no raznovrsni i tematski određeni, a tu su i velike boss bitke. Ima tu svačega; od običnijih protivnika poput šišmiša i gusara do zmajeva, zlih jednoroga i Krakena. Fanove će razveseliti podatak da su u igri prisutne i neke omiljene aždaje iz starijih igara u serijalu poput Cactuara, Malbora i nezaboravnog Tonberryja.

Fanove će razveseliti podatak da su u igri prisutne i neke omiljene aždaje iz starijih Final Fantasy igara.

Osim standardnih neprijatelja, u igri ćete susretati i brojne bossove. Njihov dizajn i karakter uspješno variraju, pa svaki od njih djeluje kao zasebna cjelina te će vas pošteno namučiti, pogotovo na većim težinama. Kad smo već kod toga, za pohvalu je to što Paradise nudi nekoliko postavki težine koje možete promijeniti u svakom trenutku. Igra se na najlakšoj inačici pretvara u festival tapkanja po tipki, dok na drugoj krajnosti ima trenutaka kada poželite, baš poput Jacka, reći nekome da se j***.

Hoarding simulator

U skladu sa žanrom, u igri postoji mnoštvo različitog loota koji poboljšava karakteristike i mijenja izgled vaših likova. Moram napomenuti kako se količina predmeta koju ćete pokupiti u Stranger to Paradise kreće u stotinama, ako ne u tisućama. Problem je taj što vas igra konstantno zasipa novim predmetima, do te mjere da oni postaju beznačajni. Iako je šarolika izgleda, u nekom trenutku sav taj loot postaje ponavljajući i monoton prikaz promjenjivih brojčica na ekranu. Kako je vaš virtualni prtljažnik ograničen na “samo” 500 predmeta, ako niste pažljivi, dogodit će vam se to da usred odigravanja iskoči poruka kako imate pun inventory. Ne događa se to često, ali malčice je iritantno.

Igra vas konstantno zasipa novim predmetima, do te mjere da oni postaju beznačajni.

Veći problem je nedostatak brze navigacije kroz svu silu mačeva, kaciga, štitova i gaća. U igri postoji tipka kojom se vaš lik oprema najboljom mogućom opremom, što ne bi bio problem kada bi igra u obzir uzimala činjenicu da pojedini predmeti poboljšavaju karakteristike određenih klasa. To pak znači kako vi ponovno morate kopati, ne bi li pronašli optimalnu kombinaciju za vašeg lika.

Zbog svega navedenog, Stranger of Paradise u nekim trenucima djeluje kao simulator za sakupljače. Neki igrači to neće zamjeriti, no mene je ipak mrvicu zasmetala prevelika te počesto bespotrebna gomila sakupljenih predmeta. Pravi dragulj jest to što se fizičke promjene vaših likova vjerno predočavaju u režiranim scenama. Kada to spojite sa susramnim i neugodnim dijalogom, dobit ćete neke uistinu fantastične scene koje će vam dugo ostati u pamćenju.

Deja vu

Stranger of Paradise odvest će vas na putovanje koje se prostire preko 16 glavnih misija kojima pristupate preko interaktivnog zemljovida. Gotovo svaka od njih inspirirana je nekim od nastavaka iz dugovječne Final Fantasy franšize. Ne želim ništa spoilati, no mogu reći kako su u igru uključene mnoge lokacije iz legendarnih dijelova serijala, što će vam staviti nostalgičan osmijeh na lice ako ste fan Final Fantasyja.

Nažalost, taj osmijeh brzo će splasnuti. Dizajn levela funkcionira po principu beskrajnih i jednoličnih koridora. Princip se mijenja jedino u boss bitkama, kada koridori ustupaju mjesto ništa kreativnijim arenama. Izuzev glavnog puta, svaki level sadrži i pristojnu dozu opcionalnih ruta koje vam služe za dodatno jačanje vašeg lika ili za prikupljanje već spomenutog loota. Osim što ovakav dizajn stvara dosadu, zbog svog varljivog i identičnog izgleda često nećete znati u kojem smjeru se trebate kretati.

Prezentacija je u najboljem slučaju prosječna. Igra u otvorenim i osunčanim dijelovima djeluje pristojno, a prisutne su i neke režirane scene koje djeluju visokobudžetno. Istinabog, igra u većini zatvorenih prostora djeluje kao nešto što je izašlo na vrhuncu generacije igara za PlayStation 3. Zvučna strana je pak odrađena solidno te fino prati događanja na ekranu.

Stranger of Paradise ima problema s optimizacijom na svim dostupnim platformama. U nekih dvadesetak sati, koliko mi je bilo potrebno da završim igru, nisam doživio nikakve bugove. No, zato sam imao problema s performansama u izvođenju, čak i na “Favor Performance” postavci koja bi u teoriji trebala prioritizirati framerate. Zajednica igrača je uočila kako je problem u modelima kose i krzna te su developeri već obećali zakrpu, no on nije stigao u vrijeme moga odigravanja.

Inače, možete slobodno zaboraviti upotrebu funkcija koje pruža novi PlayStationov kontroler. Za spomenuti su tek vibracije koje su prisutne u pojedinim dijelovima igre. Imam otvorene sumnje kako se i sam DualSense trese od pomisli na Jackov idući dijalog.

Sve u svemu, Stranger of Paradise: Final Fantasy Origin ispao je vrlo prosječan naslov. Za pohvaliti su zabavne i raznovrsne mehanike borbe, dok su priča i prezentacija podbacile. Ako baš niste zagriženi fan svega što nosi Final Fantasy etiketu, Stranger of Paradise zaigrajte tek kada mu padne cijena. Ukoliko možete preživjeti Jacka Garlanda, Stranger of Paradise: Final Fantasy Origin uspjet će vas zabaviti svojim mnogobrojnim klasama, atraktivnim finišerima i raznovrsnim boss bitkama.

Final Fantasy: Stranger of Paradise naslov je koji nije za svakoga. Zabavan sustav mijenjanja klasa i atraktivna borba ne mogu poništiti razbacanu priču, bljedunjavu prezentaciju i apsurdnu ličnost glavnog junaka Jacka.

70 Naša ocjena
  • atraktivni finišeri nikada ne dosade
  • brojne klase pružaju raznovrstan osjećaj borbe
  • igra dopušta igraču brzo mijenjanje težina, stoga nema puno frustracija
  • raštrkana i na trenutke nepovezana priča
  • prosječna prezentacija pati od problema s optimizacijom
  • likovi su iznimno plošni, posebice protagonist Jack

Dominik Vadas

Beznadni zaljubljenik u naslove koji ga vode u svijet prošlosti ili mašte. Glavni porok u životu su mu sportske igre. Osim gamepada, u rukama često drži knjige, sportske rekvizite, zemljopisne karte i svog mačka.

Komentari (5)

  • Moonlight22

    30.03.2022 - 18:48

    “Na našu (ne)sreću, režirane scene uglavnom se bave razvitkom glavnog junaka Jacka, čija je karizma otprilike jednaka onoj miješalice za beton.”

    🤣🤣🤣🤣🤣🤣

  • cmicko22

    30.03.2022 - 18:57

    Dobra recenzija,da gameplay nije zabavan igra bi bila pravi kaos.

  • ILoveGaming

    30.03.2022 - 19:18

    Gekko & Nikko, Save the Quenn, Yoto-Ryu… obožavam imena oružja i super je vidjeti inventory nakrcan raznim oružjima sa šarenim imenima tj. više razina rijetkosti. Gledao sam malo gameplaya na YouTube-u i sviđa mi se tako da je igra trenutno na čekanju jer sam sada u velikom svijetu Kings Bounty igara.

  • Cone3006

    30.03.2022 - 20:08

    Djene djene mozda kupim kada bude na snizenju

  • Lucijan93

    01.04.2022 - 09:40

    I am Chaosssss

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?