Vibrantne boje svijeta baziranog na otočju Nove Kaledonije čine fantastičan poligon za opuštajuću avanturu Tchia. Glavni motiv igre je putovanje, a iako ono zna biti fizički iscrpljujuće u stvarnosti, u ovoj je igri većinom zabavno. Razlog tome je što ne morate uvijek ići pješke. Djevojčica Tchia ima mogućnost pretvoriti se u životinju ili neki objekt pa si tako otključati novu metodu putovanja.

Prije nego što se otvore sve mogućnosti putovanja, Tchia će doživjeti situaciju kojoj se nije nadala. Glavni negativac joj otme oca, a njezin je zadatak da ga spasi. Spašavanje oca odvest će je na sve četiri strane svijeta, tijekom čega će upoznati nekoliko žitelja svog otočja. Doduše, ova priča nije razrađena značajno dublje od glavnog zapleta, što bi nekome moglo biti razočaravajuće. Jedan od razloga je manjak detaljnije karakterizacije likova, koji su isto tako mogli poslužiti za upoznavanje kulture i običaja Nove Kaledonije.

Drugi razlog je taj što u priči postoji jedan trenutak koji se definitivno ne očekuje u ovakvoj šarenoj avanturi. Naziru se tu note mračnije tematike, ali nikad dovoljno jasno da ta dramatičnost bude okosnica igre. Detalji radnje zapravo su najčešće prezentirani kroz piktograme unutar drveta Banyan. Daleko od toga da je priča Tchie loša ili nezanimljiva, ali po završetku jednostavno ostaje dojam da nije ostvaren puni potencijal inspiracije uzete za igru. Želite upiti više od onoga što igra ima za ponuditi.

Dio kojim Tchia ostavlja pozitivan dojam svakako je svijet u kojemu je smještena. Odmah se na početku upoznajemo s mehanikom “Ubisoftovih tornjeva”, ali bez brige – nije sve klišeizirano. Postoji desetak lokacija na kojima se možemo izderati kako bi otkrili sve bitne stvari na mapi koje se mogu posjetiti ili pokupiti. Niti jedna od tih lokacija nije zaključana radnjom pa svatko tko voli istraživati može bez problema obići sav dostupan prostor. Bilo to trčanjem, kotrljanjem, skakanjem, lebdeći, leteći ili plutajući na splavu – nema umjetnih granica u kretanju čim se otvore sve potrebne mehanike.

To je upravo i ono po čemu se naša junakinja ističe. Zahvaljujući posebnoj sposobnosti Soul Jumpinga, Tchia može “uskočiti” u bića ili objekte koji se nalaze oko nje. Bilo kamen, kokos, lampa, kanister – sve to, a više od toga, može poslužiti za kretanje ili borbu. Doduše, borba je malo presnažna riječ u ovom slučaju jer se protivnike u Tchiji može trajno eliminirati samo kad ih se zapali. Za to vam je na raspolaganju nekoliko metoda, ali osnovnom praćkom i kontroliranjem životinja nećete nauditi protivnicima.

Protivnike u Tchiji može trajno eliminirati samo kad ih se zapali.

Iako je ovo primarno istraživačka avantura, postoji dosta kampova koji se mogu očistiti. Srećom, taj je segment daleko od napornog jer se kampovi čiste dosta brzo. Postoji tek desetak lokacija koje imaju više od četiri protivnika, a čak i tada se ti dijelovi brzo rješavaju. Tu su u razvojnom studiju shvatili kako fokus ne treba stavljati prema akcijskom dijelu, ali ga svejedno ima dovoljno da pridonosi šarolikosti u aktivnostima same igre. Njih ima dovoljno različitih da budu organski zabavni za posjetiti, a ne samo još jedna stvar koju je potrebno prekrižiti na listi zadaća.

Na tom dijelu se također vidi pametno balansiranje stvarima koje se nalaze u svijetu. Gađanje meta praćkom ne postaje dosadno jer takvih izazova nema puno. Utrke su također zabavne, bilo da smo na nogama, splavu ili u životinjskom tijelu, no isto ih nema previše da postanu naporne. Slično je i s osvajanjem bodova skokom u vodu – tek je nekoliko takvih lokacija. Sporedni segmenti su tu da svijet učine zabavnim, a opet nisu naporni svima onima koji vole imati čistu mapu od različitih ikona.

Svijet nije natrpan jednim te istim aktivnostima na svakom koraku.

Postoje samo dvije aktivnosti koje utječu na razvoj naše junakinje. Jedna od njih je rezbarenje drveta kako bismo mogli pristupiti posebnim lokacijama. To su kao male tamnice pa se u jednoj igra križić-kružić, u drugome se skriva od lasera, u trećem se skakuće po platformama. Zanimljiv dodatak koji odlično upotpunjuje svijet, a nagrada je vrijedno povećanje energije za kontrolu životinja i objekata. Druga aktivnost je slaganje kamenja koje uspješnim završavanjem otvara novu melodiju za ukulele. Tu su i posebna voća za povećanje izdržljivosti za penjanje, ronjenje i lebdenje, zbog čega također vrijedi obilaziti mapu.

Upravo se spomenute melodije nadovezuju na putovanje po svijetu. Od mogućnosti dozivanja ptice, psa i drugih životinja do trampolina ili mijenjanja razdoblja dana. Ne sviđa vam se putovanje po noći? Nema problema, prebacite se na jutro ili podne. Pada kiša? Možemo je zaustaviti. Šteta je jedino što vremenski uvjeti nemaju utjecaja na gameplay. Isto vrijedi i za životinje jer je njihova uloga primarno da budu sredstvo putovanja. Primjerice, pas može kopati, ali nema ništa za iskopati. Morski pas može grickati, no nije da ćete ikoga pojesti. Zbog toga ostaje dojam kako je interakcija sa životinjama mogla biti smislenija, po uzoru na Mariovu “odiseju”.

Preuzimanje kontrole nad životinjama ili objektima u Tchiji je zabava za sebe.

Unatoč tome, preuzimanje kontrole nad životinjama ili objektima u Tchiji je zabava za sebe. Pogotovo kad imate puno energije pa možete preletjeti pola otoka. Ako nema životinje oko vas, tad je sasvim normalna stvar pretvoriti se u kamen, naciljati kut od otprilike 45 stupnjeva, ispaliti se van i opet se pretvoriti u drugi kamen te tako ponavljati postupak dok god imate energije za to. Posrijedi je jednostavna i zabavna mehanika koja se uz to lako izvodi.

Cijela je igra zapravo takva da ste slobodni igrati kako vam odgovara. Nema nečega što kažnjava igrače u smislu da je dizajnirano kako bi bilo jako izazovno. Štoviše, u dijelovima kad se treba svirati ukulele tijekom radnje, postoji opcija da se to prepusti igri. Tu se mogu spomenuti i utrke koje za zlatni trofej imaju i više nego darežljiva vremena što će i onima manje spretnima biti fantastično. Igra ostavlja dojam kako je sve podređeno opuštajućem gameplayu i tome da se igrač ne živcira tijekom putovanja i istraživanja

Nema nečega što kažnjava igrače u smislu da je dizajnirano kako bi bilo jako izazovno.

Tchia je avantura u kojoj je putovanje jednako važno kao i odredište. S time da odredište ovdje nije kraj igranja jer i nakon završetka priče možete nastaviti s istraživanjem svijeta. To bi najviše mogli cijeniti igrači koji vole pokupiti sve što se nudi na mapi, a toga ima sasvim dovoljno da se u igri provede 15-ak sati. Zbog pametnog balansa svih aktivnosti, nijedna zadaća u igri ne djeluje nametljivo niti ponavljajuće.

Tchia je odlična igra za svakoga tko voli opuštajući gameplay u kojemu sve ide po tempu kojeg diktira sam igrač. Istina je da glavna mehanika Soul Jumpinga nije duboka kako na prvu zvuči, ali je i dalje zabavno zaposjesti neku životinju, makar i samo radi bržeg kretanja. Kad u Tchiji poletite prema suncu, brzo shvatite kako nema puno igara koje pružaju takav osjećaj spokoja i relaksacije.