ni kad sam ga gledao prvi put ni kad sam ga pogledao sad nije mi nešto posebno dobar. dobar je samo zbog random tarantinovskih scena s dobro odrađenim dijalozima (npr. drugi dio filma, di žene pričaju na kavi). to lajkam i to mi je mega kod tarantina.
ali iskreno scena potjere na kraju je ono. dosada živa. brm, brm, vozimo se, razbijemo, nimalo niš spektakularno i neviđeno.
soundtrack je kul, glumice su fenomenalne. rasel je malo gejkasto loše odglumio, al ae.
u svakom slučaju, slažem se s đizom. film je, bar ono što čini radnju (u tom smislu) već viđen.