Ja sam potpuno gamerski atipican...
Nikada mi nisu sjele ni mehanike ni uobicajene price/likovi super-duper AAA igara. Iako volim gledati Igora kako ih igra, osobno se nikada nisam uspijevao uziviti u njihovu radnju (koja obiluje klisejima na koje smo navikli u akcijskim holivudskim filmovima) niti poistovjetiti s njihovim likovima (super sposobni polubogovi koji skacu sa zgrada, zubima hvataju metke i sami spasavaju svijet).
Ne volim ni MMO RPG-ove (WOW, LOL, DOTA), tj. prezirem ih. Dobijem napade anksioznosti kad vidim bjesomucni hack&slash, sa svjetlucanjem kojekakvih carolija, potiona i protivnike iz nekakvog fantazijskog svijeta.
Futurizam takodjer ne mogu podnijeti. Quake, Unreal i slicne igre mogu imati najbolje mehanike i biti super igrive, ali mi postane mucno cim vidim lasere, mape u nekakvom metalno-staklenom objektu na nekom drugom planetu ili alternativnom svemiru.
Volim strategije - povijesne RTS-ove (Company of Heroes, Blitzkrieg, Cossacks, Age of Empires i sl.), city buildere (prije svega povijesne: Caesar 3, Pharaoh, Zeus, a i Tropico mi je simpatican). Tu su i Europa Universalis (nekakva stratesko-politicka strategija), HOMM 3 (kojeg volim unatoc fantazijskom svijetu) itd.
Iz nostalgicnih razloga jos uvijek igram puno igara sa SNES emulatora.
Zaigram i WOT jer volim WW2 tenkice :)