Odigral napokon ovo čudo i kak je Montoya rekel, najbolja recenzija ove igre je da ju odigrate igru, ma kako god to glupo i čudno zvučalo.
A ako vam to nema nimalo smisla, onda pročitajte
Dujinu recenziju za HCL iako ne otkriva ništa previše, zapravo otrkiva sve.
Najbolje je neznat ništa o igri i upustiti se jedno fino zimsko popodne u ovo dvoiposatno putovanje.
U moru generičnih naslova ponekad se pojave ovakvi dragulji koji su "jednostavne" igre bez neke prividne dubine.
Ali na koncu kada ih završite, ostanete paf i zbunjenog lica pitavši se, što je ovo bilo? Ovo je predivno...
Kako su uspijeli napraviti ovakvo umjetničko dijelo, koje svojom kvalitetom i inovativnošću vas zarobi kao malenog dječaka pri prvom kontaktu sa najdražom igračkom.
Tokom skoro tri sata koliko sam proveo u igri, nisam skinuo osmijeh s lica.
Igru bi jedino htio zamjeniti za jedan dugačak san, koji bi mi sigurno bio najlijepši koji sam sanjao, jedno predivno putovanje koje ne želim nikome prepričati, jer je samo moje.
Nema pomoći, nema mape, samo nagon za naprijed, instinkt te opušteno se udubiti u ekran pustivši da igra igra vas, a ne vi igru.
Predivno nešto...