Svijetu bi bilo bolje da u Černobilu 1986. godine nije eksplodirao nuklearni reaktor. No, ta je katastrofa bila lekcija čiju se važnost pripovijeda i dan danas. Na tu su temu nastali odlični dokumentarni filmovi i zapažena mini-serija, a nije falilo ni dobrih igara. Svi se rado sjećamo S.T.A.L.K.E.R.-a, a sada je i Chernobylite postao vrijedan primjerak materijala uz koji se možete pobliže upoznati s nuklearnom tragedijom Černobila.

Razvojni studio Farm 51 svojom mi je igrom proširio vizualni doživljaj Černobila. Zahvaljujući tehnologiji 3D skeniranja, vjerno su ubacili černobilske lokacije u igru tako da igrač ima osjećaj kao da je stvarno ondje, ali o tome ću detaljnije pisati malo niže u ovoj recenziji.

ISTORIYA

Priča u Chernobyliteu izuzetno je intrigantna i unikatna. Ako ste gledali filmove poput Inceptiona, Interstellara i sličnih, onda znate koju razinu zamršenosti očekivati. Kad misliš da si našao odgovore na sva pitanja, igra ti lupi šamar i poruči da još ništa ne znaš. Ambicioznost joj se najviše vidi na sustavu odluka koje morate donositi, ali idemo prvo na intrigantni dio – sam zaplet.

Kada misliš da si našao odgovore na sva pitanja, igra ti lupi šamar i poruči da još ništa ne znaš.

U Chernobyliteu posjećujete černobilsku zonu u današnjem vremenu. Preuzimate ulogu profesora Igora Khymynyuka koji je nekad radio u spornoj nuklearki. Igorov je cilj vratiti se na mjesto tragedije i pronaći Tatyanu – ženu svog života koja je nestala za vrijeme katastrofe. Jest da je ona nestala prije skoro pola stoljeća, ali je Igor otkrio radioaktivni element chernobylite pomoću kojega putuje kroz dimenzije u nadi da će pronaći Tatyanu koja ga doziva u snovima, a kasnije i dok je budan.

Sad da se vratimo na ambicioznost priče. Igor može koristiti chernobylite kao potrošni resurs za postavljanje nove dimenzije i njezine stvarnosti. Dobra je vijest da na taj način možete ispraviti pogrešne odluke koje donesete tijekom igranja. Loša vijest je da promjenom odluka u kasnijem dijelu igre možete pokrenuti lančanu reakciju drugih događaja koji postoje zbog vaše prve odluke pa ćete ih morati zaboraviti. Na primjer: ako ste odlučili nekoga spasiti na početku, a kasnije ste primorani to promijeniti jer spašavanje tog lika nije dobro za vas – svi događaji i rezultati koje ste postigli zahvaljujući prvoj odluci bit će izbrisani.

To se savršeno uklapa u koncept igre jer se Igor ne može tek tako ušetati u uništenu elektranu. Ona je sada pod kontrolom plaćenika i glavni je zadatak u igri isplanirati napad na nju – što uključuje donošenje odluka. Da bi napad bio uspješan potrebne su vam tri stavke: ljudi, oprema i informacije o postrojenju. I sve to prikupljate odrađivanjem misija. Svaka glavna misija sadrži neku vrstu odluke koju na kraju morate donijeti i to vam utječe na daljnji tijek igre, priče i u konačnici na sam kraj.

RESHENIYA

Chernobylite je sataraš žanrova preživljavanja, horor avanture i pucačine. Morat ćete malo biti detektiv pa istraživati, malo vojnik pa napucavati se, ali su u centru ipak craftanje i preživljvanje. Morat ćete voditi računa o fizičkom i psihičkom zdravlju Igora i njegove ekipe, raspoređivati ih na sporedne misije kako biste prikupili resurse za preživjeti, osigurati im smještaj i komfor unutar baze i slične stvari.

Sustav izgradnje stvari je dobro napravljen pa ćete osim osnovnih stvari poput stola za nadogradnje oružja i izradu prve pomoći, imati i uređaje za smanjenje radijacije i poboljšanje kvalitete zraka. Pitat ćete me pa ću odmah reći: ima i vodke.

Morat ćete voditi računa o fizičkom i psihičkom zdravlju sebe i svoje ekipe.

Napucavanje u Chernobyliteu nije baš najsjajnije odrađeno, ali nije ni loše. Budžet je za igru skroman pa je logično da se moralo na nečemu uštedjeti, a pucanje i izazovnost u borbi s neprijateljima su jedna od tih stavki za uštedu. Nije da tu sad imam neku ogromnu zamjerku, ali u velikoj većini misija možete se prošuljati pokraj neprijatelja kako bi došli do cilja, a osjećaj pucanja nije na razini kao ostale mehanike, iako ima dodataka za oružja koji utječu na osjećaj napucavanja.

Treba spomenuti i mapu podijeljenu na zone u kojima se nalaze misije. Svaka zona je tip poluotvorenog svijeta pa imate na izbor s koje strane ćete pristupiti problemu, a možete istraživati i skupljati resurse u svakoj zoni te obavljati dodatne zadatke unutar misije. Bitno je reći da se svakom odlukom i postupkom unutar neke zone stvari mijenjaju pa će tako slijedeći put kada tamo dođete biti više neprijatelja, s boljom opremom i jačim oružjem.

Kad smo već kod neprijatelja, oni se dijele na vojnike i čudovišta. Čudovišta zvuče ozbiljno, ali ne predstavljaju preveliku prijetnju, osim po pitanju glavnog baje – Black Stalkera. Vojnici se dijele na obične, pojačane i elitne koje je najteže ubiti, ali s obzirom da igra ima i sustav učenja novih vještina, prepreke ćete savladati jako brzo.

Nažalost, sve ovo spomenuto negdje je moralo uzeti danak, a u ovom slučaju to je spor tempo igre i repetitivnost misija što je i moja najveća zamjerka igri. Da priča nije napravljena na način da me zanima što će biti dalje, igra bi mi postala dosadna jer je gotovo svaka misija identična – idi pričaj s ovim, idi spasi onog.

PREZENTATSIYA

Već ste primijetili da podnaslove pišem na ruskom, ali ne mogu si pomoći kad ga slušam zadnjih nekoliko dana i fora je. Možete birati želite li slušati razgovor na engleskom ili ruskom, a ja vam toplo preporučujem ovo drugo jer je doživljaj tako kompletniji, pogotovo jer mi je nekako neprirodan razgovor na engleskom.

No ono što doživljaj igre podiže na skroz višu razinu jest izgled Černobila. Već sam u uvodu spomenuo kako je za ovu igru skenirano stvarno područje Černobila uz pomoć fotogrametrije i kad je ovako pretočeno u igru imam dojam skoro kao da sam tamo. Ono što će neki možda zamjeriti je što su svake zgrade na sličan kalup, ali ne smeta to previše u vizualnom doživljaju.

Zamjerku pak imam na animacije likova. Nekako mi se neprirodno kreću prilikom trčanja, a činjenica da svi likovi nose gas maske je odlična kamuflaža, ali ipak kamuflaža manjka budžeta o kojem sam i gore pričao. Ipak, uz dobru glazbenu podlogu i vizualno realni Černobil, atmosfera je napeta onda kada treba biti, a ugodna onda kada se trebate smiriti.

Činjenica da svi likovi nose gas maske je odlična kamuflaža, ali ipak kamuflaža manjka budžeta.

Kada je riječ o trajnosti igre, treba vam otprilike nekih 20-ak sati ako idete polako, istražujete svijet i skupljate resurse. Ako to pak ne želite raditi, možete to proći i brže, ali zahvaljujući onoj mehanici promjene sjećanja, ako želite vidjeti što bi bilo kad bi bilo, ima smisla zaigrati ponovno određene dijelove, ako ne i cijelu igru.

Za kraj samo da kažem kako mi se igra na staroj kartici RX 470 cijelo vrijeme vrtjela na stabilnih 60 fps-a na FHD rezoluciji s medium-high detaljima. Jedino što je malo čudno jesu duža učitavanja, s obzirom da je igra bila instalirana na SSD-u nije se to baš najbolje pokazalo, ali može biti da je samo do mog računala pa ne uzimam za zlo.

VYVOD

Kada sam započeo ovu avanturu, mislio sam da će to biti nekakvo plitko horor iskustvo s dosta napucavanja i jednostavnom pričom, a ova igra je dokazala da sam totalno bio u krivu. Sve ono što sam mislio da je ova igra, ispostavilo se da je čista suprotnost.

Horor elemenata ima ponegdje, napucavanje je u drugom planu, ali je priča ta koja tjera igrača dalje ma koliko god da repetitivan gameplay bio. Uz sve to, imamo i RPG elemente koji mijenjaju iskustvo, a rijetko viđena mehanika promijene već donesenih odluka podiže to sve na razinu više.

Dosta će igrača uspoređivati Chernobylite sa S.T.A.L.K.E.R.-om, ali ja to neću niti želim. Ipak su to različite igre slične tematike. Mogu samo reći da je Chernobylite jedno ugodno iznenađenje i zanima me što bi svega još bilo da je ovo punokrvna AAA igra s pravim budžetom. Ako ste zaljubljenik u teme znanstvene fantastike s promjenom vremenskog pravca, volite survival tip igara i pritom vam ne smetaju određene sitnice zbog manjka budžeta, ova igra je definitivno za vas.