HCL.HR

Recenzija

Mutant Year Zero: Road to Eden

PRIRODNA SELEKCIJA

Filip Zorić

Postoje brojne videoigre koje su bazirane na tabletop naslovima, od starog  Neverwinter Nightsa do nadolazećeg Cyberpunka 2077. Proizvođači videoigara se često trude uzeti već postojeći svijet i adaptirati ga u obliku video igre, a upravo to je pokušao učiniti studio The Bearded Ladies sa svojom novom taktičkom avanturom Mutant Year Zero: Road to Eden. Naime, ovaj naslov je baziran na švedskom tabletop RPG-u istog imena. Jesu li “bradate dame” onda uspjele napraviti dobru tranziciju s olovke i papira do tipkovnice i miša?

Ukratko – i jesu i nisu. Dok sam igrao Mutant Year Zero: Road to Eden igru sam doživljavao kao prototip nečega što bi moglo biti odlično. Razmišljao sam o jedinstvenim mehanikama koje su mogle biti bolje implementirane i o priči koja je mogla biti izvrsna da je bila ispričana na drugi način. Ipak, ne mislim da je Mutant Year Zero loša igra. Većina stvari  u njoj odrađena je solidno, ali ništa više od toga. Rezultat je naslov prosječne kvalitete koji je mogao biti mnogo bolji.

O kakvoj se igri ovdje radi?

Priča Mutant Year Zeroa smještena je u svijetu koji je razoren nuklearnim ratom. Pad bombi je uzrokovao radijaciju koja je mutirala neke ljude, ali i neke životinje. Mutanti mogu koristiti različite moći poput kontroliranja umova i očvršćivanja kože. To nas dovodi do naših početnih glavnih likova: Duxa, mutiranog patka, i Bormina, mutiranog prasca.

Mutirani patak i prasac su ratnici koji odlaze u divlje dijelove svijeta kako bi mogli naći resurse za svoj dom.

Dux i Bormin su Stalkeri, ratnici koji odlaze u divlje dijelove svijeta kako bi mogli naći resurse za svoj dom, naselje zvano The Ark (eto “kaće”). Oni imaju zadatak pronalaska znanstvenika koji je nestao dok je pokušavao naći Eden, mjesto za koje taj znanstvenik misli da je neka vrsta raja, ako to iz suptilnog naslova niste shvatili.

Dakle, igrate kao mutirani patak i prasac koji su zapravo ratnici u post-apokaliptičnom svijetu, tako da je koncept skroz solidan. Ideje mutacija su me također zaintrigirale. Mutanti se ne vide često u ovom svijetu, većina vaših protivnika ne koriste moći kao vaši likovi. To daje vašem timu osjećaj jedinstvenosti, i razvija svijet u kojem igrate. Streljiva imaju i dosta smisla kad se baci pogled na gameplay, ali o tome ćemo kasnije.

Popričajmo o glavnom cilju i misteriju igre, pronalasku Edena. Eden je opisan kao neka vrsta raja, ali je nama esencijalno nepoznat. Ovim je postavljen solidan misterij. Ovo mjesto bi moglo biti spas od uništenog svijeta, ali zvuči predobro da bi bilo istinito. Kroz priču se misterij polako otkriva, i služi kao solidna motivacija za napredak zbog mogućih ishoda.

Najbolji element priče je povezanost (ili manjak iste) između ovog svijeta i onog prije nuklearnih ratova. Pišem manjak jer gotovo ni jedan od likova u igri ne poznaje naš današnji svijet. Nazivaju ljude koji su živjeli prije rata Drevnima i ne znaju puno o njihovoj kulturi i životu. Ovo stvara humoristične situacije u kojima likovi totalno krivo interpretiraju čemu su služili predmeti koje ljudi danas koriste.

Česte su humoristične situacije u kojima likovi krivo interpretiraju čemu su služili predmeti koje ljudi danas koriste.

Na primjer, naišao sam na uređaj koji sliči iPodu, i moji likovi su mislili da služi za testiranje valjanosti voća jer ima nacrtanu jabuku na sebi. U drugom slučaju sam našao uniformu za korištenje tijekom igranja hokeja, i vidio da je opisana kao nešto što su Drevni koristili u gladijatorskim borbama. Ovakve stvari pružaju zanimljiv pogled na naš svijet i mislim da dodaju nešto potrebnog humora i duše ovoj igri.

Međutim, bojim se da je to najbolje što Mutant Year Zero učini sa svojim svijetom i pričom općenito. Ostatak svijeta je jednostavno beživotan. Rijetko kad ćete otkriti neku fascinantnu priču koja se dogodila u prošlosti. Većina bilješki koje pronađete kao da postoje u igri čisto da bi postojale, bez neke posebne svrhe. Volio bih da se više maštovitosti pokazalo i u dizajnu lokacija.

U jednom trenutku posjetite pizzeriju, i umjesto da ovo mjesto doda zabavu i humor, ono izgleda kao “Post-apokaliptična lokacija broj 192”. S obzirom na čudne interpretacije našeg svijeta, jako je malo kreativnosti stavljeno u stvaranje područja koje posjetite. Zašto u igri ne postoji hokejsko igralište koje su neki luđaci pretvorili u gladijatorsku arenu, stvarno vjerujući da su to radili Drevni? Zašto u onoj pizzeriji ne postoje robotske maskote slične onima u Five Nights at Freddy’s? Svijet Mutant Year Zeroa je pravi primjer neiskorištenog potencijala.

Nećete naći mnogo specifičnih zanimljivosti u ovom post-apokaliptičnom svijetu.

U početku sam bio uzbuđen za upoznavanje ovih šašavih likova. Nažalost, oni jednostavno ne ostavljaju dobru impresiju na duže staze. U igri je prisutna jako mala količina dijaloga, a to dijaloga što ima je ili pojašnjavanje onog što vidimo ili rečenice koje postoje čisto da bi popunile scenarij. Iz tog razloga se nikad nisam povezao s likovima.

Zbog manjka dijaloga ne saznamo gotovo ništa o njima. Ne znamo koje su njihove želje i motivacije. U čitavoj igri vidimo možda jednu ili dvije karakteristike svakog od njih. Teško će mi biti stalo do likova koji su praktički prazne ploče. Razočaralo me što toliko malo upoznamo naše glavne likove, naročito jer su njihovi vizualni dizajnovi fantastični.

S druge strane, Mutant Year Zero: Road to Eden izgleda jako dobro, pogotovo kad se podsjetite da ovo ne dolazi od prepoznatih developera. Okoline su me impresionirale količinom detalja. Šume su ukrašene gljivama, cvijećem, mutnim lokvama vode i krijesnicama – često su ugodnije od glavnog naselja kojeg posjećujete. Snježne lokacije zrače hladnom i brutalnom ljepotom – pahulje prekrivaju ono što je preostalo od Drevnih. Međutim, nemojte očekivati nešto što će vas u potpunosti zadiviti. Nije ovo sad God of War da vam oči ispadnu čim vidite igru, ali je s grafikom odrađen dobar posao.

Modeli likova izgledaju solidno. Pomaže to što su njihovi vizualni dizajnovi odlični. Ja ću prvi reći da ne bih očekivao da će realistični izgledi za antropomorfičnog patka i prasca funkcionirati, ali definitivno funkcioniraju. U drugim igrama bi ovakvi dizajnovi služili za humor, ali ovdje dočaravaju groteskan i grub izgled. Svi likovi savršeno pripadaju ovom mračnom svijetu.

Dizajn likova kvalitetno dočarava njihov grub izgled.

Kad je u pitanju dočaravanje likova, glasovna gluma je izrazito bitna. U ovoj igri nećete naći uzbudljive interakcije između likova ili emocionalne monologe, ali je ono što je u ponudi solidno. Da, ima tu par neprofesionalno odrađenih glasovnih izvedbi, ali moglo je biti mnogo gore. Većinu posla ima glumac Bormina, koji pripovjeda dijelove priče, i njegova je glasovna gluma najbolja u igri. Kombinacija je grubog antiheroja i Pumbe iz Kralja Lavova (rezultat je dobar, vjerujte mi).

Mutant Year Zero je izometrijska taktička igra koja je podijeljena na slobodno istraživanje svijeta i borbe. Borbe su bazirane na potezima – nešto slično XCOM-u. Jedna od originalnijih ideja prisutnih u ovom naslovu je ta da se vaša ekipa mutanata može šuljati, tj. mogu ubiti protivnike bez da budu primijećeni i tako izbjeći bitku u potpunosti.

To ćete zasigurno htjeti napraviti jer je Mutant Year Zero: Road to Eden teška igra. Ja sam igrao na Normal težini (koja je zapravo najlakša koju možete izabrati) i čak sam tu ponekad zapeo. Naročito sam u početku imao problema s korištenjem stealtha kao jednu od glavnih mehanika. Nakon što sam shvatio stil igranja koji se potiče, završio sam avanturu u devet sati bez potrebe za lomljenjem tipkovnice.

Da, čuli ste dobro – devet sati. To je mala količina za ovakav naslov, naročito kad uzmem u obzir da sam poprilično puno istraživao. Ali ne mogu zaboraviti da se nude teže opcije igranja koje će zasigurno biti dobar izazov. Možete čak uključiti i Permadeath opciju, što znači da ako vam lik umre u bitci, nema mu više spasa.

Kao što sam već spomenuo, u igri je ključan stealth jer je protivnika često više nego što je likova u vašoj ekipi. Uz to, vaša oružja ne nanose preveliku štetu i kasniji su neprijatelji mnogo izdržljiviji. Najčešće želite što dulje ostati u sjenama i smaknuti neprijatelje koji su se udaljili od ostalih. Zatim, ako baš morate ući u otvorenu bitku, morate što bolje pozicionirati svoje likove prije nego što akcija započne.

Stealth je jedinstven koncept koji igra koristi kako bi začinila sukobe s neprijateljima

Sve ovo stvara jako zanimljivu i jedinstvenu dinamiku između stealtha i direktnog sukoba. Samo šuljanje funkcionira solidno – jednostavno je i efektivno, bez nepotrebnih komplikacija. Protivnici imaju vidno polje koje je dizajnirano za okolinu u kojoj se nalazite, i njihovo pozicioniranje općenito ide u prilog vama ako koristite stealth. Slabiji neprijatelji se često nalaze na rubovima svog teritorija, praktički čekajući da ih ubijete.

Međutim, efektivnost stealtha se smanjuje kako napredujete u igri. Šteta koju nanose tiha oružja su prosječna na početku igre, a daleko ispod toga pri kraju. Dok ste na početku mogli eliminirati jednog ili možda dva neprijatelja prije nego ste primijećeni, kasnije se jednostavno ne isplati jer je jednostavnije i efektivnije odmah iskoristiti svoja bučna oružja. Ovo je šteta, jer ovdje postoji jezgra jako dobrog sistema borbe.

Ima zanimljivih odluka koje donosite tijekom bitaka. Hoćete li prvo otići na slabije neprijatelje i biti primijećeni s manje ljudi protiv vas, ili na one jače kako bi ih odmah maknuli s ploče igranja? Hoćete li staviti u opasnost jednog od vaših likova kako bi izveli ključan potez, ili ćete igrati sigurnije? Ovakvi izbori čine početne borbe zabavnima, ali kasnije shvatite da tomu nije dug rok trajanja jer fali kompleksnosti.

Iako je jezgra odličnog sustava borbe tu, u njemu ipak nisu prisutni kvalitetni dodaci koji ga čine istinski odličnim. Oružja u igri nisu dovoljno raznolika i većina njih nema nikakvu jedinstvenu karakteristiku. Jedino u čemu se razlikuju su domet i šteta koju mogu nanijeti. Zašto sačmarica ne dobiva veću vjerojatnost kritičnog udarca ako stojim neprijatelju pred nosom? Zašto samostrel ne nanosi veću štetu dok sam neprimijećen?

U igri sam rijetko kada bio uzbuđen ako bih pronašao novo oružje jer ni jedno ne nagrađuje neki jedinstveni stil igranja. Postoji nekoliko zanimljivih koncepta poput laserske puške koja uništava zidove, ali to je vrhunac kreativnosti kad je u pitanju dizajn oružja.

Nijedno oružje ne nagrađuje neki jedinstveni stil igranja.

Jedan od boljih dodataka bitkama su mutacije, vještine koje možete naučiti u igri. Mutacije imaju dosta smisla kad se uzme priča u obzir. Često je u igrama sistem vještina forsiran, bez da ima ikakvog smisla za priču i svijet. To se ne može reći za Mutant Year Zero: Road to Eden. Ove su mutacije dobar faktor za uzeti u obzir dok se borite. Dodaju još malo kompleksnosti, premda sam i ovdje malo razočaran što nisu otišli u potpuno ludilo i napravili neke zanimljivije moći.

Bitkama općenito nedostaje kreativnosti i raznolikosti. Dizajn neprijatelja je poprilično dosadan jer postoji svega nekoliko vrsta istih: klasični banditi, agresivni psi, roboti… Kako idete s igranjem tako sve više primijećujete ponavljanje. Ovaj naslov rijetko kad pokuša predstaviti novu mehaniku ili nešto slično. Kombinacija stealtha i direktnog sukoba je zanimljiva ideja, ali ne može nositi gameplay na svojim leđima.

Nažalost, sustav borbe stagnira u drugoj polovici igre.

Nešto pozitivno što moram spomenuti je način na koji Mutant Year Zero nagrađuje vašu radoznalost i trud. Kad god želite izbjeći grupu neprijatelja, možda vidite kovčeg s dragocjenim oklopom, i to vas navede da savladate prijetnju. Ovo nagrađuje one koji su voljni riskirati.

Uz to igra pruža “novac” (otpatke, dijelove oružja i ostale valute u ovom svijetu) onima koji su voljni istraživati svijet. Ako vidite neki prostor iza uništene zgrade, nemojte se začuditi ako nađete skrivene darove. Velik sam obožavatelj tajni i skrivenih stvari u igrama, tako da sam osobno jako zadovoljan ovim sustavom nagrađivanja igrača.

Na kraju je Mutant Year Zero: Road to Eden taktička igra osrednje kvalitete. Duboku priču i zanimljive likove ovdje nećete naći, ali ukoliko želite jedinstveni sistem borbi koji pruža izazov – možda je ovo za vas. Klasični je primjer naslova koji je dostatan za kraću zabavu, ali ga se za nekoliko godina više nitko neće sjećati.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC. Primjerak igre za recenziranje ustupio nam je njezin izdavač.

Nalaze se ovdje zanimljive ideje i mehanike, ali igra ne čini dovoljno da bi ostavila trag u svom žanru.

65 Naša ocjena
  • dobra vizualna prezentacija
  • zanimljiv stealth element bitaka
  • nagrade za igrače koji riskiraju
  • beživotan svijet
  • gotovo nepostojeća karakterizacija likova
  • nedovoljno kreativnosti u dizajnu borbi

Filip Zorić

Od djetinjstva obožava platformere. Ponekad taj žanr zamijeni za razaranje glava u FPS-ovima.

Komentari (12)

  • delight353

    19.12.2018 - 18:26

    Mozda malo preniska ocijena. Igra na tezim postavkama dobiva puno veci znacaj istrazivanja, skupljanja scrapa i dijelova oruzja za nadogradnju oruzja. Nije sasvim tocno da oruzja nemaju jedinstveni stat. Ja sam, primjerice, na samostrelu imao nadogradnju konja daje 100% critical hita, ali sami ako me neprijatelj prvo nije vidio. Ima tu jos caka. Slazem se da su prica i likovi mogli biti bolji, ali na kraju vidimo postavljene temelje za nastavak.

    • Filip Zorić

      @delight353, 19.12.2018 - 18:46

      Poštujem tvoje argumente, naravno. I slažem se da su postavljeni temelji za nastavak. Ja osobno nisam našao takvu nadogradnju, jedino sam kroz mutacije mogao postići takvo nešto (onaj koji ti podupla crit chance ako si hidden). Nadogradnje možda dodaju nešto jedinstvenosti (po mome mišljenju nedovoljno), ali oružja sama po sebi nemaju ništa originalno/zanimljivo na sebi. Postavio sam pitanje u tekstu – “Zašto se sačmarici ne poveća crit chance ako sam neprijatelju ispred nosa?” i to je jedno od stvari koje su me iritirale.

    • delight353

      @Filip Zorić, 19.12.2018 - 19:03

      Je, ima nekih detalja koji bi podigli iskustvo. Slazem se. Igra nije losa, ali moram reci da ostavlja dojam nedovrsenosti.

    • Filip Zorić

      @delight353, 19.12.2018 - 19:08

      Iskreno mi je žao, jer su puno truda stavili u grafičku sposobnost igre, a što se tiče tehnikalija je igra jako kvalitetna. Skoro pa ništa bugova.

  • psycho01

    19.12.2018 - 18:53

    Preniska ocijena od HCL redakcije za ovu vrlo dobru igru baš uživam u njoj a od mene ocjena minimalno 78-80 ovih 65 od HCL-a sramotno nisko!

    • Glen Danzig

      @psycho01, 19.12.2018 - 19:51

      Pucaju niske ocjene da ostanu na “sigurnoj strani” xD

  • Vass

    19.12.2018 - 19:20

    Čim sa video prvi trailer,znao sam da je smeće

  • SonOfZeus

    20.12.2018 - 00:01

    “U

    jednom trenutku posjetite piceriju, i umjesto da ovo mjesto doda zabavu i humor igri, samo izgleda kao “Post-apokaliptična lokacija broj 192”

    Mala greskica ti ae potkrala.

  • moordrak

    20.12.2018 - 01:25

    Simpatično. Kada sam prvi put čuo za ovu igru, nisam očekivao taktičku izometriju ala Xcom. Možda probam. Nema previše ovakvih igara u zadnje vrijeme…

  • dandelion

    20.12.2018 - 10:34

    igra uopće nije loša,istina je da ima problema i nije za svakog ali me više zabavila nego ugnjavila a to mi je dosta

  • Pussybomber

    22.12.2018 - 20:55

    Ja sam od pocetka poceo sa Hard mode( posto sam puno igrao Xcom 2 i ponesta sam naucio uvezi ovakvi igara…) i nisam pozalio, dobrim sam se oznojio da prijedem igru, jedna greska i izgubio si… Moja ocijena je 75

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?