HCL.HR

Recenzija

Mario Kart 8

Igor Belan

Dakle, novi Mario Kart. I još k tome Mario Kart ekskluzivan za Wii U, konzolu kojoj je prijeko potrebna još jedna velika ekskluziva da pomogne prodaji. Samim time, znate da je dobar. Jasno je i bez da čitate išta da se sigurno radi o igri koja osim velikog klupka digitalne zabave, sadrži krv, znoj i suze najtalentiranije ekipe Nintendovih dizajnera igara. Dapače, ova je čak uspjela u potpunosti zaslužiti epitet jedne od najljepših konzolaških igara trenutno na tržištu, usprkos hardverskim ograničenjima Nintendove nove kućne uzdanice i svim grafičkim sposobnostima konkurentnih PS4 i Xbox One konzola.

No dopustite da vam prvo kažem što je u Mario Kartu 8 neoprostivo loše.

Battle Mode, dame i gospodo. Istina, Battle Mode je već u posljednja dva Mario Karta za kućne konzole bio tek sjena onih jednostavnijih, ali generalno zabavnijih borbi takve vrste u klasicima poput Super Mario Karta i Mario Karta 64, ali u osmici su mu zabili posljednji čavao u lijes. Toliko je apsurdno loš i naporan da mi djeluje kao da su to Nintendovci namjerno učinili. Kao da žele da zamrzimo takav način igranja Mario Karta pa da ga u sljedećoj iteraciji serijala uopće ne moraju dodati. Nije da mi ta teorija uopće drži vodu, ali nije ni kao da ikakvo drugo objašnjenje ima logike. Mislim, ima li vama smisla da Nintendovi developeri, neki od najtalentiranijih dizajnera video igara na planeti, ljudi koji udišu i izdišu videoigre, naprave nešto tako besmisleno, frustrirajuće i naporno?

Da objasnim, Battle Mode u Mario Kartu 8 nema posebne arene za borbu. Ne, ne – takve borbe se odvijaju na istim stazama na kojima se inače utrkujete kroz klasične utrke. To nema nikakvog smisla! Da se razumijemo, pravila borbe su i dalje ista – imate tri balona, vaši protivnici isto, a cilj vam je puknuti sve balone protivnicima napadajući ih šarolikim naoružanjem.

No umjesto arena posebno dizajniranih za takve borbe, Nintendo nam je poručio: „čujte, lijeni smo, evo vam iste one staze dizajnirane za utrkivanje pa si bušite balone tu“. Kad sam prije kojih dva mjeseca čuo da su to napravili Battle Modeu u Mario Kartu 8, naivno sam vjerovao osjećaju za zabavno koji Nintendovi dizajneri nesumljivo imaju, ali sad kad sam to zapravo isprobao mogu vam reć da su mi malo pali u očima. Sumanuto traženje protivnika na predugačkim i preuskim trkaćim stazama upravo je suprotno od definicije zabave kakvu je Battle Mode prije pružao. Tko se danas sa suzom u oku ne prisjeti onih odličnih Battle arena Mario Karta 64, taj jednostavno nikad nije igrao Battle Mode u Mario Kartu 64.

Ne bih se previše čudio da najave kako posebne mape za Battle Mode planiraju uvesti kroz plaćeni DLC. Iako ljudi iz Nintenda tipično ne trguju DLC paketima poput ostalih velikana industrije, umočili su i oni već nogu u te vode i vidjeli da je sasvim ugodna za plivanje. Samo je pitanje vremena kad će skočit unutra na „bombu“ i zaprsnut nas svih zlatnim novčićima po licu. Dobro, zastranih malo.


Bez brige, sve ostalo je blještavo i sjajno. Bilo da govorimo o prekrasnoj grafici, savršenom osjećaju kontroliranja karta ili dizajnu samih staza, Mario Kart 8 je gotovo savršen prvi korak serijala u HD zemlji.

Pogledajte malo mog gameplaya iz Grand Prix moda i imajte na umu da na samoj konzoli izgleda oštrije i fluidnije uz dvostruko bolji framerate nego u videu.[/i]


Mario i ekipa dobili su 16 predivnih, potpuno novih staza za utrkivanje, ali i 16 redizajniranih klasika iz prijašnjih MK igara koje ćete odmah prepoznati ako ste se na njima prije vozili. No nemojte misliti da ta prepoznatljivost znači da su samo lijene kopije starih trkališta – daleko od toga. Te nove-stare staze u mnogočemu podsjećaju na one kojima su inspirirane, ali osim što uz HD rezoluciju i svu silu modernih shadera i poligona izgledaju bogatije i ljepše nego ikad, sadrže nove skakaone i potpuno nove rute.

A kako i ne bi kad je osnova utrkivanja dobila jednu veliku promjenu koja jednostavno zahtjeva da staze budu drugačije. Govorim o lajtmotivu cijele igre – antigravitaciji, mehanici koja igru doslovno preokreće naopačke. Sad određene dijelove staza možete proći vozeći po zidovima ili pak po stropu, pri čemu se kotači vašeg karta okreću iz vertikalnog u horizontalni položaj uz plavičasto svjetlo, simulirajući da nekom neobjašnjivom magijom privlače tlo pod sobom.


To nije nešto što aktivirate po želji, događa se automatski u, nazovimo ih tako, zonama antigravitacije. Takve zone ponekad su nezaobilazan dio staza, a nekada tek riskantnija opcija za brži prelazak određene dionice. I to je velika promjena u formuli gameplaya jer dodaje jedan dodatni sloj strategije i napetosti utrkivanju. Logika Nintendovih dizajnera je sljedeća – ako je svijet okrenut naopačke, moramo i gameplay okrenuti naopačke. Srećom, to ih nije navelo da zamijene lijevo i desno u kontrolnoj shemi, već su napravili tako da tijekom antigravitacije sudaranje s ostalim igračima nije nepoželjno, već upravo suprotno. Sudar s protivnikom donosi i jednom i drugom osjetno ubrzanje, ali gotovo uvijek bolje prolazi onaj tko planirano inicira sudar.

Taj element antigravitacijskih ubrzanja i prečaca pridružuje se izvođenju driftova, dobro tempiranim skokovima, skupljanju novčića i pažljivom vaganju koje ćete oružje kada iskoristiti te stvara najnapetije Mario Kart utrke do sada. Najiskusniji igrači vješto prolaze zavoje u dugom driftu za dodatni “turbo” na ravnici, kupe sve novčiće po putu za dodatni mini-boost i čuvaju vrijedna oružja za trenutke kada su najpotrebnija. Jer tako se pobjeđuju utrke.

A sada pogledajte kako se gubi sa stilom u online multiplayeru.


Jedno oružje od posebne važnosti je truba. Ne mislim pritom na onu običnu trubu koja ne služi ničemu osim iritiranju protivnika (i zauzima veći dio Wii U GamePada ako ga koristite dok igrate na TV-u), već na Super Horn, potpuno novo oružje koje omanjom eksplozijom oko vašeg lika šteti okolnim protivnicima. Samo to ne čini tu trubu osobito zanimljivom, ali posebna je jer uništava sve projektile upućene u vašem smjeru, a ne biste vjerovali – to uključuje i notorni Blue Shell. Ozbiljno, napokon je moguće uništiti tu mašinu za kažnjavanje vodećeg igrača – samo morate dobro tempirati aktivaciju Super trube i taj inače neprobojni plavi oklop puknut će na komadiće, a vi nastaviti dalje na prvoj poziciji. Barem dok netko drugi ne pošalje isto oružje prema vama; trubu rijetko dobijete dvaput, pogotovo kad predvodite utrku.

Boomerang je isto zanimljiv novitet. Možete ga baciti triput, a poseban je gušt kada pokosi nekoliko igrača za redom pri povratku u vašu ruku. Novost je i Piranha Plant, poznata biljčica koja u ovoj igri cijelo vrijeme gricka prema naprijed dajući vam malo ubrzanje pri svakom zagrizu, a nije joj strano ni gricnuti protivnika kad vam se previše približi. Šlag na kraju ponude novih oružja je Crazy Eight; rijetko se dobiva, no kada ga dobijete okružit će vas osam različitih ofenzivnih i defanzivnih itema – savršena pomoć za vraćanje u utrku nakon što ste nasjeli na nekoliko nesretnih banana.

Takve komično nesretne trenutke sada možete podijeliti s ostalima putem YouTubea. Nakon svake utrke dobivate opciju pregledati snimku iste uz mogućnost premotavanja i zumiranja na određene likove i situacije, a onda sve to možete spremiti i objaviti na YouTube direktno iz igre. Hvala vrijedna opcija, no nedostaje joj mogućnost pripreme i objave pune snimke utrke iz perspektive u kojoj smo ju i vozili. Upravo kod pregledavanja takvih snimki, kada se zumira na likove i usporava vrijeme, najbolje ćete primijetiti nevjerojatnu pažnju za detalje Nintendovih dizajnera. Mariu trepere brkovi u vožnji, Luigi vas prati luđačkim pogledom kada ga prestignete, a svi likovi mijenjaju izraz lica kada ih pogodite kakvim shellom.


Osvjetljenje na stazama i zrela upotreba shadera daju do znanja da su Nintendovi developeri u potpunosti savladali rad u HD-u, što ih je malo mučilo nakon skoka s razvoja za stari Wii. Nove i stare staze nisu samo raznovrsne, maštovito dizajnirane i dobro balansirane po pitanju gameplaya, već i apsolutni slatkiš za oči. Iako se radi o 720p rezoluciji i nema apsolutno nikakvog anti-aliasinga pa je prikaz u dobroj mjeri nazubljen, čista ljepota i kreativnost dizajna te fluidnost izvođenja igre pri 60 fpsa skrenut će vam misli s tih tehničkih nedostataka.

Ali uz sve njene novosti, tehnička postignuća i dobre mehanike, ovo je u suštini donekle siromašna igra. Grand Prix mode je praktički isti od kad znam za Mario Kart, a predstavlja jedinu singleplayer opciju koja uključuje nekakvo „prelaženje igre“. Gušt ga je prijeći po nekoliko puta s drugim vozačima i kombinacijama kartinga, ali nedostaje nekakve dublja „karijera“ kakvom su nas razmazile druge trkaće igre današnjice. Ovdje nema nekakve priče da postavi malo konteksta utrkivanju u Grand Prixu, a nema ni nekog suludog novog modea s neobičnim zapletom kod utrka. Nedostaje nešto svježe i uistinu novo. Primjerice, kod Sonic and All Stars Racing Transformeda, glavni singleplayer mod prožet tipičnim trkama presjecali su posebni eventi u kojima treba letjeti kroz obruče ili kontrolirano driftati od početka do cilja. Dobar Battle Mode bi pomogao toj situaciji u Mario Kartu 8, ali kao što smo ustanovili – ovdje nemamo dobar Battle Mode.


Dobra je, doduše, ponuda multiplayer utrkivanja. Nudi se lokalni split-screen multiplayer za do četiri igrača (što se danas rijetko viđa) te brze online utrke i organizirani turniri za do 12 natjecatelja po stazi. Izuzev ograničenih mogućnosti za komunikaciju u čekaonici prije utrke, multiplayer funkcionira vrlo dobro – nikad nisam primjetio nikakav lag, a matchmaking je iznimno brz. Jedini problem je povremeno i naizgled nasumično izbacivanje iz utrka uz poruku o problemima u komunikaciji sa serverom, no ne događa se tako često da treba raditi frku oko toga.

Zabavno je voziti se po prekrasno dizajniranima stazama koje vas iz nebeskog utrkivanja po oblacima vode do snijegom zatrpane planine, vruće pustinje i džungle Donkey Konga. Zabavno je driftati, voziti se po stropovima, koristiti nova oružja, testirati različite kombinacije dijelova za vaš kart i cijelim putem slušati uvijek prikladni orkestralni soundtrack. Dapače, cijela stvar je prokleto zarazna. Svako toliko me uhvati ona želja da upalim Wii U barem na pola sata i nabacim par utrka – čisto jer je kart gušt kontrolirati, grafiku gušt vidjeti i glazbu gušt poslušati

Ali samo je pitanje vremena kada će vam jedno te isti način utrkivanja dosaditi i kada ćete poželjeti presjeći to s nečim alternativnim (primijetite kako sada već ignoriram da Battle Mode uopće postoji). Srećom, dok vam sve to dosadi već ćete provesti više od 30 sati uz Maria i ekipu, pogotovo ako se navučete na online multiplayer i ganjanje vremena u Time Trialsu. Je li to vrijedno kupnje Wii U konzole? Na vama je da odlučite – no Nintendo vam je s Mario Kartom 8 svakako dao još jedan dobar razlog da počnete razmišljati o tome.

Je li Mario Kart 8 dovoljno dobar da opravda kupnju Wii U konzole ili se previše oslanja na staromodne recepte koji više ne pale?

86 Naša ocjena
  • iznimno fluidan i zabavan gameplay
  • dizajn staza
  • prekrasna grafika
  • Uništili mi Battle Mode
  • staromodan Grand Prix i manjak drugih modova

Igor Belan

Već 10 godina vodi ovaj portal ravno u propast. Kupuje igre iz hira, cijeni Nintendo i stare avanture Tima Schafera, ali zapravo iz gušta igra samo Quake. I one dinosaure.

Komentari (8)

  • manjamax

    15.07.2014 - 17:47

    Izgleda mi mala ocjena za onoliko koliko je hvaljena…. Nisam je igrao, ali sam čuo od Smosha i još par Youtubera da ju obožavaju da je 10/10, ali opet ovo je vaše mišljenje. Jako lijepa recenzija. :)

  • kratos091

    15.07.2014 - 18:09

    E da još ima neku priču, radnju.. Poput one iz Crash Team Racinga….

  • mariocro

    15.07.2014 - 18:36

    Igra je solidna, slažem se sa vašom ocjenom. Koliko su je svugdje hvalili i uzdizali u nebesa toliko sam ocekivao, na kraju smo dobili mk kao i svaki drugi… Nekoliko novih staza hrpa istih igrača i antigravity mode.završio sam je jednom i čeka me mirror mode ali pre monotona je igra Neznam ništa me ne vuče da ju igram. Neznam si je do mene koji sam ostario ili Šta..

  • Argulian

    15.07.2014 - 19:44

    Od mene 90!! Zarazno, zabavno i vizualno odlično.

  • meyer

    15.07.2014 - 20:54

    Slažem se sa ocjenom!

  • McChombe

    16.07.2014 - 16:48

    Šteta što je nema za sve konzole; …ako nebi prodali 15 miliona primjeraka…

    • Ementaler

      @McChombe, 19.07.2014 - 06:29

      Inače, prošli Mario Kart, onaj za stari Wii, je bio ekskluzivan samo za Wii i prodao se u 35 milijuna primjeraka.

  • ssandokan

    18.07.2014 - 20:52

    Odlična recenzija.. I ocjena mi se čini ok..Igra je predivna al prebrzo sam sve prošao u single playeru (mislim da Grand Prix). Ono što igri nedostaje je nešto poput skupljanja CTR slova u Crash Team Racing. Neznam kako se zvao taj mod al bio je odličan. Da bi uspješno obavio zadatak trebao si skupiti ta 3 slova i biti prvi u toj vožnji na toj stazi. Slova su obično blia na teško dostupnim mjestima. Vrhunski mod. Nešto slično treba uvesti i u sljedeći Mario Kart (npr. zlatnici razlicitih boja) i onda će to biti najbolja igra koja postoji :-)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!