Život volontera nije lagan. Jedan dan živiš svoj normalan život, drugi s osmijehom od uha do uha prihvatiš posao i treći saznaš da volonterstvo ima gadnu cijenu. Starih navika moraš se riješiti ne bi li uspješno savladao sve prepreke i kao preporođena osoba ponovno ugledala svjetlo dana… Tako nekako bi se moglo opisati iskustvo The Outlast Trialsa, novog naslova iz popularnog horor serijala.

Ovog puta smo smješteni u doba Hladnog rata i postali smo pokusni kunići Murkoff Corporationa, fanovima Outlasta dobro poznate kompanije koja eksperimentira na ljudima. Volonterima koji su objeručke prihvatili ovaj posao, zadatak je ispunjavati razne misije. Da bi se misije uspješno završile, potrebno je proći kroz određene zadatke na mapama. Bilo da je riječ o rješavanju dokaza, dostavljanju djece ili bijega iz zatočenog prostora, svaki uspjeh sa sobom donosi rezultate.

Gadosti na mapama koje možete vidjeti su u klasičnom Outlast stilu. Prostorije su krvave, u određenim dijelovima događaju se mučenja, na podu, stolovima i stolicama nalaze se ljudski ostaci, a za vama jure gorostasi i opaki neprijatelji koji vas lagano mogu uloviti ako niste dovoljno oprezni. Da stvari budu gore po vas, u nekim kutovima mapa nalaze se zamke koje se lako mogu izbjeći, no tko još ima vremena gledati jesu li neka vrata pod naponom kad u isto vrijeme pokušavate pobjeći protivniku…

U nekim kutovima mapa nalaze se zamke koje se lako mogu izbjeći… kad u isto vrijeme ne pokušavate pobjeći protivniku…

U svom prvotnom osvrtu na igru napisao sam kako je The Outlast Trials strašan kao i jedinica, kad sam ju prvi put zaigrao. To je bilo točno, međutim, samo kad sam se prvi put susreo sa zadacima, mapama i neprijateljima. Ne dajte se zavarati, Trials je sablasan i strašan, no kad jednom prođete kroz misije, shvatite da to nije baš na razini originala. I dalje strašno, ali ne toliko.

Rekao bih da je najstrašnije iskustvo kad igrate samostalno. Tu se jednostavno morate prilagoditi uvjetima na mapama i ne možete tek tako sve proći. Tijekom igranja u društvu, može se dogoditi da ste svi toliko dobri da doslovno u 10 minuta sve završite, a to na kraju dana baš i nije zanimljivo. Tada se malo gubi bilo kakav osjećaj opasnosti pred vama. Sve misije mogu se proći u kooperativnom okruženju s još tri igrača, no početnu i završnu misiju igrate samostalno. Samostalno igranje je moguće u svim misijama i njime dobivate ono pravo Outlast iskustvo, gdje se morate pomno kretati i izbjegavati neprijatelje, a pritom si ne dopustiti da ostanete bez resursa.

Naravno, puni potencijal igre ne može se osjetiti u tom okruženju jer se jasno vidi da su mape dizajnirane za kooperativno iskustvo. Često ćete se morati kretati dužim putem jer neki prečaci jednostavno neće biti dostupni, jer zahtijevaju barem još jednog volonterskog kolegu.

Na svim mapama imate zaključane prostorije koje se aktiviraju pomoću određenih prekidača, najčešće nalaze blizu vrata. U samostalnom prelasku morate ih kliknuti jednog po jednog, no imate kratki vremenski period prije nego se isti deaktiviraju. U kooperativnom igranju ta se vrata otvaraju tako da oba igrača moraju u isto vrijeme aktivirati prekidače.

Ono što se dobije u tim prostorijama je praktički endgame materijal za vašu misiju. Trebate napitke da podignete zdravlje za još jednu crticu? Nema problema, izvolite. Trebate bateriju koja se neće tek tako potrošiti kad upalite vaše naočale za noćno gledanje? Evo, uzmite. Trebate alat za obijanje lokota koji se uopće neće potrošiti? Ma samo uzmite!

U prelascima misija važno je šuljanje, no nije to nonšalantno šuljanje. Pred vama se nalazi nekoliko prepreka koje mogu proizvesti zvukove ako ih dotaknete ili stanete na njih. Ista stvar događa se u kooperativnom okruženju. No, kao što sam naveo u svom prvotnom osvrtu, Trials je napravljen tako da svi igraju timski.

U prelascima misija važno je šuljanje, no ono vam ne garantira sigurnost.

Strategija je vrlo bitna jer samo timskim radom možete uspješno proći zadatke, a na kraju i misije. Igra od vas traži da komunicirate putem mikrofona, no ako ste baš sramežljivi, imate opciju za gestikuliranje pa i na taj način možete pozvati kolege u pomoć ili im pažnju usmjeriti na nešto.

Odličan primjer strategije bio je kad smo nas četvorica trebali obaviti jedan zadatak, međutim neprijatelj nam je prepriječio put. Moj kolega i ja smo odlučili se pohrvati s njim, a dok smo mi njega gađali ciglama i bocama, drugi dvojac uspješno je pootvarao vrata i ušao u prostoriju u kojoj se trebala završiti misija.

Osim onih glavnih zadataka, imate i sporedne poput skupljanja propagandnih postera. To su zadaci koje vam dodjele zaposlenici Murkoffa. Međutim, vi sami se možete uputiti u istraživanje mapa te na svakoj pronaći skrivene dokumente koji pobliže otkrivaju o tome gdje se nalazite. Oni vam šire sveukupno priču koja do svojeg zaključka dođe nakon što vi skupite 20 tokena i završite posljednju misiju prije povratka u stvarni svijet. Sumnjam da će većina igrača tražiti te dokumente kako bi si proširili vidike priče The Outlast Trialsa. Kao što sam napisao prije godinu i pol dana, narativni dio nije previše interesantan, no to i nije veliki problem jer samo igranje odlično zamjenjuje taj dio.

Razočaralo me što u suštini imate dva glavna neprijatelja, dok su ostali tek toliko raštrkani na mapama da vas uspore. Da su dodali još jednog ili možda dva nova neprijatelja, mislim da bi sve to puno strašnije djelovalo. Ovako, malo vas umori jednom kad već unaprijed znate koji vas glavni neprijatelj traži na mapi. Doduše, ima nekih pametno dizajniranih protivnika. Na primjer onih koji se mogu pretvoriti u vaše timske kolege pa vas napasti (na što sam ja ponovno nasjeo), onih koji se oslanjaju na zvuk jer ne mogu gledati, ogromnih beštija koje vas s par udaraca mogu sravniti sa zemljom ili recimo čudaka koji vas pošprica plinom zbog kojeg možete poludjeti.

Razočaralo me što u suštini imate dva glavna neprijatelja, dok su ostali tek toliko raštrkani na mapama da vas uspore.

Sviđa mi se što umjetna inteligencija protivnika nije problematična. Oni će doći na zadnje mjesto na kojem su vas vidjeli ili čuli, ali neće vas moći primijetiti ako ostanete mirni i skriveni. A tako vam je i bolje jer su neprijatelji brutalni, čemu sada svjedočite time što gledate kako vam mlate suigrače. U jednoj takvoj situaciji bespomoćno sam gledao kako jedan gorostas tuče mog timskog kolegu. Pokušavajući je pobjeći, no neprijatelj ga je primio za glavu i nekoliko puta silovito nabio u pod te ga konačno dovršio. To mi je, moram priznati, bilo prilično mučno za gledati, pogotovo jer nisam mogao ništa učiniti, a on me došao spasiti da bi na kraju sam nastradao.

U igri imate pet mapa s nekoliko različitih levela. Možete ih rješavati po redu, no dobra je stvar što vas igra ne ograničava ako se želite pridružiti drugim igračima koji igraju vama nedostupne mape. Još je bolja stvar da vam se te mape onda otključaju preko reda ako uspije završiti misiju. Na kraju misije dobijete ocjenu, a što je ocjena bolja, to su kvalitetnije i nagrade na kraju.

Dobra je stvar što vas igra ne ograničava ako se želite pridružiti drugim igračima koji igraju vama nedostupne mape.

Fascinantno je koliko s nepoznatim ljudima možeš surađivati, čak i kad pogriješiš, bez da te izvrijeđaju jer, eto, na vrijeme nisi nešto obavio. Ne samo to, nego mi se nijednom nije dogodilo da smo se svi vratili u našu ustanovu bez da smo pričekali onog tko je ostao iza nas. Kooperativna zabava i timski rad definitivno su najbolji dio The Outlast Trialsa i smatram da je svaki aspekt gameplaya oko toga odrađen na vrlo dobar način. Užasan strah zamijenjen je timskom zabavom i kooperativnim kaosom koji dobro funkcioniraju.

Nakon što obavite zadatke, vraćate se u ustanovu gdje možete mirno odmoriti. Sa svakim obavljenim zadacima vi dobivate određene tokene koji vas mogu vratiti u stvarni svijet. U early accessu bilo je potrebno 10, no u punoj verziji igre to je povećano na 20 tokena. Bez brige, svaka misija vas dobrano nagrađuje pa ne morate baš toliko puno se mučiti kako bi iste dobili.

Budući da je ovo live service igra, jasno je da igra za vas ne završava jednom kad skupite tokene. Vi ste vratili samo jednog čovjeka u stvarni živo, a kad pogledate kako igra završava i u kojem se dobu odvija, zapravo shvatite bit Murkoff Corporationa i zbog čega je tvrtka nastala. Za vas se tada otključavaju novi programi s novim misija po nešto drugačijim pravilima, a sve kako bi se igrače što duže zadržalo u igri.

Možete tako igrati misije na kojima su, recimo, vrata osjetljiva na zvuk, razbijena stakla rade štetu vašem zdravlju ili su neprijatelji jači te vas u jednom ili dva hica mogu ubiti. Nešto poput onih u Outlastu 2. Međutim, ako igrate bez drugih igrača, ne mogu reći da je primamljivo ponovno prelaziti igru kako biste novog Reagenta vratili u stvarni svijet. Igra je jednostavno usmjerena prema igranju u društvu i to je zapravo pravi mamac za ponovno prelaženje.

Ako igrate bez drugih igrača, ne mogu reći da je primamljivo prelaziti igru više puta.

Što se tiče ustanove, tamo imate vlastitu sobu koju možete uređivati. Naravno, mikrotransakcije su prisutne, ali su kozmetičke prirode pa se ne morate bojati da će podlegnuti tim raljama zla. Barem ne zasada. Osim odmora, možete kupovati različite nadogradnje za vašeg lika i kupovati uređaje koji će vam pomoći na misijama. Želite da vaš lik više ne gubi izdržljivost nakon što spasi timskog kolegu? Riješeno. Želite da vaš lik ne mora nabijati vrata, već trčeći može proći kroz njih? I to vam je riješeno.

Osim mogućnosti nadogradnje i odmaranja, možete se i opustiti. A kako se najbolje opustiti ako ne uz lijepu partiju šaha. Ako vam to nije dosta, tu je i obaranje ruku. Super je dodatak i to što imate ranked bodove pa možete vidjeti koji igrač je najbolji. Imate čak i ploču koja pokazuje zanimljive statistike pa ako ste među vodećima, čestitke – postali ste glavna faca ustanove. Atmosfera je ovim mini.igrama dodatno dočarana i cijeli taj život kao volontera djeluje normalno, koliko god ludo to zvuči uz sve gadosti koje moramo proći.

The Outlast Trials izgleda brutalno i krvavo. Leveli su poprilično dobro odrađeni i u nekim segmentima djeluju poput labirinta. Pogotovo kad vam na mapi ništa nije pokazano, u smislu kretanja, već imate samo napisane zadatke koje morate ispuniti. Klaustrofobija u nekim trenucima stvarno može isplivati na vidjelo, što je bonus ako volite takav osjećaj u horor igrama.

The Outlast Trials izgleda brutalno i krvavo.

Igrao sam The Outlast Trials tijekom i nakon izlaska igre iz early accessa. Malo sam razočaran što se neke stvari nisu promijenile na bolje po pitanju tehničke strane. Na nekim mapama znao mi je padati framerate, no srećom to nije bilo toliko učestalo. Ono što mi se više puta događalo jest da moj lik zapne za stol, kantu ili ormar te mu je trebalo podosta sekundi da se iz toga izbavi. To bome nije ugodno u trenucima kad ste lovina.

Na kraju dana, rekao bih da je The Outlast Trials odlično osvježenje za ovaj serijal. U moru dobrih i loših live service naslova, Trials spada u prvotnu kategoriju, barem po viđenom i doživljenom. Ovaj naslov možete zaigrati i samostalno i kooperativno, no definitivno ćete više uživati u društvu. Puni doživljaj i potencijal igre najbolje se osjeti u grupi, a s dobrom ekipom lakše ćete probaviti brutalna krvoprolića i mučenja u vašim misijama. Uostalom, ako vam i dalje neće biti dobro, tu su odlične mini-igre koje vam mogu razbistriti um.