moram vam ovo ispričati, puknut ću
vozi mene jedan tatin kolega doma i bila s nama njegova
ljubav (na trenutak sam pomislila da će reći
ljubavnica), kako mi ju je on predstavio. i ja onako zaspem u autu, i probudi me njihov razgovor, a ja, lisica kakva jesam
, glumim da i dalje spavam i prisluškujem.
- zašto si takva sad?
- ...
- oš doć do mene?
- neću.
- zašto ne?
- radim ujutro
- pa probudit ćeš se u 6.
- ako dođem onda nećeš spavati ni ti ni ja, neću, idem domai kako žena živi u rijeci (to sam skužila kad sam proškiljila na milisekund da vidim di se nalazimo) on ju je odbacio doma i kaže joj
čujemo se, okej? a ona je samo zalupila vratima.
i tada počinje moja trauma.
tip je onako, cijelo mrtvo vrijeme pisao i čitao poruke, dva milijuna puta je onako lelujao po cesti, a ja umirem iznutra i samo čekam kad ćemo se zabit u nešto. i onda ju zove i pita,
zašto si mi napisala ”valjda“? šta ti to znači? (...) zašto ne želiš da dođem kod tebe? ja sam ovdje skoro umrla od smijeha, jedva sam odglumila da spavam
i tako, rendom, stignemo mi do kanfanara i ja odglumim buđenje i on kao počne rendom razgovarat samnom i u jednom me trenu samo pita,
spavala si cijelo vrijeme? a ja njemu
aha ne znam, smješno mi.
i na kraju me još pita radi li koja benzinska cijelu noć.
svakakve pozadinske priče sam si ja kombinirala u glavi cijelim putem iz ovih detalja. zabavno mi bilo pecto. <3
tridesetogodišnjaci