Ja kad preslušavam neki album, prvo ga pustim cijelog od početka do kraja i ne obazirem se previše na njega, nego više onako, da mi uđu stvari u uho.
Kod drugog preslušavanja su mi već poznati neki dijelovi i slušam strukturu pjesama, kod trećeg, već slušam što koji pojedini instrument svira i kako se odnosi prema drugima, tekst eventualno zadnji čitam jer mi nije previše važan većinom i tako dalje.
Naravno, ako mi se ne sviđa, neću ga ni preslušavat toliko puta. A neki bendovi su takvi da ih ne moraš slušat ili preslušavat više od jednog puta.
Nakon toga kad si ga pustim samo i više se ne koncentriram toliko na njega to bi rekao da je samo slušanje.
Preslušavanje bi bilo znači detaljnije slušanje valjd.