The Shining (1980) - znaci, da pocnem. Iako je dozivio slab uspjeh kod publike, a Stephen King bio se poprilicno naljutio na Kubricka nezadovoljan obradom svog romana, ovaj film i danas isijava strahovitom nelagodom, a mnogi poklonoci horora slazu se da je od rijetkih u kojima je jeza tako autenticna da se trnci i vise nego autenticno sele po kraljeznici gore dole.
Jack Torrence, neuspjesni pisac i ljeceni alkoholicar, u nadi da ce mu mir vratiti inspiraciju prihvaca posao cuvara hotela u Coloradu u zimskom periodu te tamo odvodi svoju obitelj, zenu i sina Dannya, djecaka koji ima parapsiholoske sposobnosti, trenutke "isijavanja" i koji je ocito podvojena licnost. Golemi hotel, veliki hodnici, predvorja i prazne sobe skrivaju vise no sto se na prvi pogled moze zakljuciti. Naime, desetak je godina ranije jedan takav cuvar poubijao svoju obitelj i sada se najprije Dannyu pojavljuju slike iz proslosti hotel, a onda polako i ostalo dvoje dozivljavaju svoju metamorfozu.
Istinska jeza i tjeskoba koja se moze u zraku dotaknuti nije stvorena tradicionalnim rekvizitima horora (iskakanjem iz ormara, naglim pokretima) nego upravo majstorski montiranom muzikom, iritantnom, gotovo neslusljivom. Njegova muzika stvara nelagodu koju osjecamo u zelucu i prati nas od pocetne spice. Kadrovi su dugi, snimani iz interesantnih rakursa, ritam spor, a boje simbolicne, a labirint onaj stvarni u kojem se dogada finale filma, ali i onaj metaforicki pokazuje slozenost i tajnovitost nase svijesti i podsvijesti.
Jack Nicholson je i u ovom filmu odlican; njegove oci i izrazajne obrve, a posebno zajedljiv i zlocest smijeh pojacavaju zlokobnost atmosfere. Njegova recenica Heere is Johnny! spada medu nekoliko najjezovitijih filmskih zvukova. Mali Danny Lloyd je takoder doba, a jedina prava slaba tocka filma je Shelley Duvall cija je gluma zaista iritantna. Unatoc tome, pravi fanovi horoa nebi smjeli zaobici ovaj film.
Little big men (1970) - prastarog, 121-godisnjeg Jacka Crabba, jedinog prezivljelog bijelca u bici kod Little Bighorna, posjedio je neki novinar ocekujuci od njega price o povijesnim dogadajima kojima je Crabb bio svjedokom ili sudionikom. Ono sto slijedi je, ponekad i doslovce najnevjerojatnija prica koju mozemo zamisliti.
U nizu flashbackova Crabb daje posve osobitu sliku americkog zapada, njegovih mitova i legenda izmjenjujuci lirske dijelove s komicnim i izrazito naturalistickim prizorima krvoprolica.. Crabb je u svom dugom zivotu dozivio svasta: bijelo siroce kojem je roditelje ubila banda Poni Indijanaca, a usvojili su ga Cejeni prozvavsi ga Mali Veliki Covjek, otimaju ga bijelci, pokusava postati revolveras uz Divljeg Billa Hickocka (prave karikature onog revolverasa kakvim ga pokazuju klasicni vesterni), zeni se, postaje izvidnik generala Castera (oholog, rastog, narcisoidnog psihopata) i ponovno se vraca Cejenima.
U pozadini su povijesna zbivanja poslije gradanskog rata o kojima klasicni vesterni ne govore ili govore u stereotipima. Godine 1868. je Veliki Bijeli Poglavica potpisao mirovni ugovor sa poglavicom Siouxa Crvenim Oblakom o nepovrednosti njihova teritorija. Medutim, u Crnim brdima pronadeno je zlato sto je ponovno doveli bjelce i plave bluze ovamo. Koristeci razjedinjenost Siouxa, napdaju sela i masakriraju indijance te ce to 1876. godine dovesti do bitke kod Little Bighorna u kojoj ce se sukobiti trojica velikih poglavica s generalom Casterom.
Penn neocekivano bitke smjesta u sredinu filma: scene pokolja na rijeci Washita koji je, u skladu s naredenjem generala Sheridana da je dobar Indijanac samo mrtav Indijacac, napravio Casterov 7. konjicki puk poubijavsi sve sto se micalo. Pokolj se odvija uz pratnju Casterove omiljene koracnice, sluzbene koracnice americkih plavih bluza. Prezivio je samo starac, poglavica Stara Koza jer ga je uspio spasiti posinak Mali Veliki Covjek.
Film je konacno ustolicio Dustina Hoffmana kao velikog glumca u jos jednoj ulozi antijunaka. Sjajnoj glumackoj ekipi pripada i jedan naturscik: indijanski poglavica Dan George koji je za ovu ulogu nominiran za Oskara.
Poosa