Spremao stvari danas, pozdravio se sa dragim ljudima, sutra navečer idem u ZG pa u utorak u Graz, trebam odraditi semestar tamo, jel.
Nije da sam ne znam, TUŽAN, nisam, nisam niti sretan, uzbuđen, niti se pretjerano strašim, malo jesam tjeskoban jer ne znam njemački jezik ali ono, neće mi ni trebati takoreći, više sam overwhelman,,,,,,ravnodušnosti koju osjećam spram svega toga. Čudno je nekako, idem tamo sam samcat, istodobno beskonačno mogućnosti s beskonačno bezmogućnosti, kao da se sve svodi u jednu točku čiju prezentnost tek trebam osjetiti,,
Ne znam.