HCL.HR

Recenzija

Hotline Miami 2: Wrong Number

birali ste krivi broj

Zoran Žalac

Ponekad je proizvođačima igara teško dati oštru kritiku jer znamo da nitko za svoje igre ne donosi loše odluke namjerno. Ali ponekad se isto tako iz najboljih namjera izrode problemi gdje ih inače ne biste očekivali. Nastavak odličnog Hotline Miamija dobar je primjer toga. Na prvi pogled, jako malo toga razdvaja kultni original i Hotline Miami 2: Wrong Number – mehanika „pobij sve i idi dalje“ ostala je ista i još uvijek je to to igra koja se oslanja na vještinu i hrabrost igrača. Međutim…

Prvi Miami bio je igra snažnog stila, igra u kojoj je tzv. ultra-nasilje bilo asocirano uz hladna oružja – čakije, palice i slične stvari. Vatrena oružja pojavila su se u nešto kasnijem stadiju igre kao dodatni element težine. I bio je to jako dobar balans. Hotline Miami 2 nije igra takvoga stila. Naravno, hladna oružja su tu i teoretski je moguće prijeći igru bez korištenja vatrenog oružja (osim u dijelovima kada vam je to baš naređeno). Ipak, igra je dizajnirana tako da je fokus gameplaya u velikoj većini slučajeva na dalekometnom napucavanju ili pak napucavanju da namamite protivnike prema sebi.

To uvelike uništava kreativniji pristup tamanjenju neprijatelja. Ne kažem da takvog kreativnog pristupa nema, ali igra kao da vas jednostavno potiče da stojite na jednom mjestu i čekate da neprijatelji dođu vama. Zapravo, ne potiče vas – ali vas najčešće ni ne kažnjava ako tako igrate. Premda je mehanika više-manje ista kao u originalu, ondje je igrač češće išao prema neprijatelju, a ne obratno. U ovom nastavku više slobodnog kretanja znači više frustracije jer su leveli dizajnirani tako da vas neprijatelji mogu vidjeti s drugog kraja mape i ubiti kroz prozor jer ih većina ima puške ili pištolje.

Premda je mehanika više-manje ista kao u originalu, ondje je igrač češće išao prema neprijatelju, a ne obratno.

Najgore je to što je osnovna kamera u tom slučaju praktički beskorisna. Polovicu igre proveo sam stalno držeći tipku shift dok sam se kretao jer sam jedino na taj način donekle mogao vidjeti odakle mi dolazi prijetnja. Bez obzira na to što je igra zamišljena s ograničenom kamerom na umu, to tako ne bi trebalo biti – jer je u prvom Hotline Miamiju funkcioniralo dobro, a u nastavku samo doprinosi frustraciji. Kada većinu vremena na ekranu ne možete ni vidjeti neprijatelje koji vas ubiju, tu nešto definitivno ne štima.


Da budem korektan, nije to tako čitavu igru. Hotline Miami 2 dosta je raznovrsniji od svog prethodnika i to je u principu dobra stvar. Postoje leveli u kojima možete koristiti samo hladna oružja. Postoje leveli u kojima ne možete mijenjati oružje već morate napuniti streljivo na određenom dijelu mape. S obzirom da je čitava igra i nešto duža, u prosjeku traje oko 12 sati za jedan prelazak, raznovrsnost je pozitivna stvar iako se ne može reći da su svi leveli jednako zabavni. Tome možda doprinosi i činjenica da nisu balansirani težinom pa već na sredini igre imate levela koji su dosta teži nego oni na kraju.

Neujednačena je nažalost i prezentacija priče. Ovoga puta Miami je u tom segmentu dosta širi, ali to ne pomaže samoj radnji. Priča je slojevita, da tako kažem, i u njoj definitivno ima više toga nego što možete primijetiti jednim igranjem. Znači, nije loša da ju treba istaknuti kao minus. Ali način na koji je ispričana nije ništa drugo nego zbunjujući za igrača.

Priču se prezentira kroz ni više ni manje nego trinaest igrivih likova. Ako mislite da ih je teško pohvatati – i jest, jer nigdje nema oznake tko se kako zove, a zbog retro grafike svi izgledaju pomalo slično. Da stvari budu gore, radnjom se skače između tri godine, tako da je jako teško pratiti gdje ste, tko ste i kada točno, a kamoli to koja je poveznica između svih tih likova i njihovog nasilja. Neočekivanih raspleta ima, no kraj jednostavno ostavlja dojam da si je igra uzela više priče nego je u stanju prožvakati u ovakvom izdanju.


Čak i općenito, to „više“ u Hotline Miamiju 2 rijetko kad znači bolje. Nakon što završite igru otključavate Hard mod u kojemu imate više neprijatelja, a opcija zaključanog ciljanja vam je onemogućena. Na prvi pogled to je dobar razlog da pređete igru još jednom jer dobivate opciju da nekim levelima pristupite drugačije uz sposobnosti koje donose različiti likovi. No na drugi pogled to i nije toliko zabavno iskustvo kao je što bilo ponavljanje u prvom Hotline Miamiju.

Uz već spomenute probleme u samom dizajnu, koji vas praktički nagrađuje za kukavički gameplay, Hard mod samo dodatno ističe probleme s umjetnom inteligencijom neprijatelja. Čim ih je više, češće možete vidjeti da reagiraju glupo i predvidivo, da jednostavno zapnu u vratima, ili se vrte i odbijaju od zidove bez ikakve prave putanje. Mislim da se fokusom na vatrena oružja pokušalo prekriti upravo nedostatke neprijateljske inteligencije, pa umjesto nekog smislenog grupiranja ili nedajbože nekakve strategije neprijatelji imaju samo dva moda – pucaj čim vidiš i trči prema igraču.

Fokusom na vatrena oružja pokušali su se prekriti nedostaci neprijateljske inteligencije.

Osim predvidivih neprijatelja, Hotline Miami 2 muče i poneki bugovi. Inače takve stvari ne bi smetale, ali kad je riječ o dosta teškoj igri bugovi znaju itekako živcirati. Primjerice, na jednom od početnih levela od jednog neprijatelja na kraju trebate pokupiti ključ. To možete učiniti tek kad očistite čitav level, ali samo ako vam se ne dogodi da vam ključ pritom zapadne u zid. Ako se dogodi takvo što, cijeli level morate krenuti od početka jer više nema nikoga tko bi vas ubio pa da krenete samo od tog dijela gdje ste stali.


Unatoč svemu tome, frustrirajući Hotline Miami 2 i dalje je unikatno zabavan. Jako je teško oduprijeti se zvuku fenomenalne glazbe u igri, čak i uz loš dizajn, konfuznu priču, slab AI i poneke bugove.

Kao cijeli paket, ova igra itekako vrijedi svih 15 eura koliko košta. Možda nije bolja od originala, ali je vrijedna. S njom dobivate barem 12-ak sati solidne zabave, a i ulog za budućnost jer će uskoro dobiti editor, odnosno – korisničke levele. Kad se leveli koje je dizajnirao Dennation Games nisu baš proslavili, ostaje nam nada da će drugi igrači ponuditi na desetke, možda i stotine sati novog, možda i boljeg Hotline Miami iskustva. Editor stiže ovog proljeća pa se do tada valja strpjeti i ne pasti pod djelovanje kojekakvih droga.

Ako prizivate dobri stari Hotline Miami osjećaj mlataranja neprijatelja hladnim oružjima, nastavak te igre reći će vam kako ga tražite na krivom broju.

70 Naša ocjena
  • glazba
  • više raznovrsnosti
  • omjer uloženog i dobivenog
  • pretjeran fokus na vatrena oružja
  • AI neprijatelja
  • bugovi

Zoran Žalac

Dežurno čangrizalo. Primarno je na PC-u, no konzolaškog je porijekla. Voli kad igre filozofiraju, gunđa kad ne idu u 60 frejmova. Najtekstualniji recenzent HCL portala, a u slobodno vrijeme magistar opskurne znanosti koja se naziva kulturologijom. Nije isključiv, ali...

Komentari (6)

  • Jasterrr

    16.03.2015 - 18:17

    Definitivno blago razočaranje, definitivno je najveći minus taj level design odnosno to forsiranje vatrenog oružja upravo zbog takvog dizajna. Šteta, ali vjerujem da će ljudi svašta napravit s level editorom. I soundtrack stvarno sabija.

  • Numeron007

    16.03.2015 - 20:08

    Najgori mi je AI. Ni ne udjem posteno i oni vec shvate da sam stigao.

  • mickolopi

    16.03.2015 - 21:30

    Glava me zabolje od ove igre. Upravo sam je presao i realna je ocjena 70. Za klasu gora od prethodne igre.

  • FlegmicH

    16.03.2015 - 21:31

    U igru sam ušao sa ogromnim očekivanjima. Hotline Mami je bila jedna od najdražih igara 2012. godine i uz sve trailere i leakane soundtrackove jedva sam čekao zaigrat dvicu. Prvih nekoliko sati je bilo u redu, okej mislim si, malo su veći leveli, hladno oružje nisam pokupio od kako sam započeo igru al u redu ajde bar je muzika još bolja. Prvi put kad sam stigao na Hawaii level počele su malo jače frustracije, nekoliko puta sam ugasio igru ali bih se vratio nakon 20ak minuta. Kad sam to prešao sljedeći put kad sam "ragequitao" bilo je na infamozno "Deathwish" levelu koji je spasila fantastična pjesma "Roller Mobster", ali dobro i to sam preživio.

    Nekoliko levela kasnije opet ja stigao Hawaii level ovaj put nazvan Consequences. I ooo da bilo je posljedica. Level design je užasan i uopče nema smisla, 90% puta sam umro jer me netko upucao koga ne mogu vidjeti ćak ni sa sniperom dok držim shift. Ovo se nije događalo u jedinici. Oko sat vremena kasnije napokon sam došao do treče sobe samo da bih zapeo u jednom od onih užasnih debelih neprijatelja koji iz nekog meni nepoznatog razloga nose mitraljeze. Stisnem tako ja escape pa kliknem na rewind kad ono igra me vrati 2 sobe unazad. Logično slijedio je još jedan ragequit.

    Vratim se tako igri i nakon puno muke i truda pređem taj prokleti consequences samo da bi me dočekao još gori level. "Demoliton." Nakojoš više muka sa ovim levelom odlučio sma prestati pokušavati. Hotline Miami 2 mi je bio ogromno razočaranje i nadam se da će ga spasiti level editor, jer nemam namjere ponovno ga instairati.

    Još jednom napominjem da u Hotline Miami 1 nikad nisam ragequitao.

    70/100

    • FlegmicH

      @FlegmicH, 16.03.2015 - 21:38

      I da skoro sam zaboravio spomenuti da progres maski i oružja je absolutno nepotreban u ovom nastavku zbog konstatnog mijenjanja likova i perspektiva. Sto me dovodi do lika "Ash and Alex" od kojeg je polovica s pištoljem konstatno zapinjao iza svkaog zida i samo bi koristio da namamim nepriajtelje iza ugla i prepolovim ih motornom pilom. Izgelda kao da samo govorim o lošim stvarima ali večina stvari koje su valjale u jedinici i ovdje su prisutne (osim prije spomenutih naravno). Fatnastičan estetički stil, jedan od najboljih soundtracka ikad, te čak me i priča zaintrigirala, nešto što Hotline Miami 1 nije uspio napraviti. Sve u svemu nadam se da će developeri vidit kakve su greške napravili jer generalni konsenzus igrača jest da je HM2 jako inferioran jedinici.

  • Bara

    16.03.2015 - 22:24

    Upravo prešao igru nakon nekih 5-6 sati (da 5-6 a ne 12). Svidjela mi se jako, atmosfera i glazba su genijalni, i zadnji level je stvarno buket čudnosti i fenomenalnosti, dogurajte do kraja samo zbog njega. Ali istina što se tiče malo sporijeg gampleaya, stalnog držanja tipke shift i paranoičnog virenja iza kutova. Gameplay se malo promijenio ali ovo je meni još odlično.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!