Na ovu igru čekali smo osam godina i pritom slušali gotovo nestvarna obećanja o dočaravanju jednog povijesnog razdoblja u razvoju Amerike. Sada je Mafia 2 konačno pred nama, no je li hype koji se oko igre stvorio uistinu opravdan?


Obzirom da u naslovu igre stoji tek broj dva, netko bi mogao pomisliti da se ovdje radi o relativno novom serijalu. No kako smo već spomenuli, iza nas je već punih osam godina otkako je Mafia: The City of Lost Heaven stvorio publiku svojih vjernih poklonika. Za one koji nisu upoznati s tim naslovom, valja pojasniti da se radi o kvalitetnoj sandbox igri koja je svojevremeno uspješno konkurirala GTA franšizi.

I dok su u međuvremenu neki serijali dobili po nekoliko nastavaka, Mafia je ostala na originalnom temelju duži niz godina. Kada je napokon otkriven konkretni pomak pri izradi drugog dijela, postalo nam je jasno kako od njega možemo očekivati mnoštvo lijepih stvari. Nakon standardnih odgoda te smo stvari i dobili, ali ono "mnoštvo" je nekako izostalo. Gdje, kako i zašto? Saznajte u nastavku teksta, ali i u našoj video recenziji ispod.



Mafia 2 se, baš poput svog prethodnika, uvelike oslanja na slojevitu priču. Glavni lik, talijanski imigrant Vito Scaletta, nakon povratka iz Drugog svjetskog rata, spletom loših okolnosti upada u mafijaško društvo kako bi sebi i svojoj obitelji osigurao pristojniji život. Uz pomoć luckastog frenda Joea, Vito ubrzo ulazi u prljavi biznis te upoznaje utjecajne ljude koji drže konce nad Empire Bayom. Međutim, neprilike se lijepe uz nesretnog Vitu dok on promatra kako se njegov karakter mijenja zajedno s gradom oko njega. Iako je riješio egzistencijalnu problematiku, Vito s vremenom shvaća da je ušao u začarani krug iz kojega nema izlaza, krug u kojemu se ne mari mnogo za prijateljstva i osobne probleme.

Mafia 2 screenshots

Emotivno uvjerljiva priča koju donosi Mafia 2 zasigurno je jedna od pozitivnijih strana igre. Dakako, fabula ne predstavlja nešto neviđeno, ali sadrži nekoliko nepredvidljivih zapleta, likovi su odlično okarakterizirani, a suptilno dočaravanje situacije 40-tih i 50-tih godina prošlog stoljeća odrađeno je na razini zadatka.

Linearnost priče možda se može promatrati kao minus, no ukupno gledajući sve djeluje kao zaokružena cjelina ispunjena manjom dozom humora i nešto većom dozom zabave. Nažalost, 15 poglavlja igre tu zabavu svodi na nekih deset sati igre, od kojih barem dva sata otpadaju na animacije, a jedan na nepotrebne vozne dionice. Dakle, razočaravajuća kratkotrajnost prvi je i najveći problem Mafije 2.


U spomenutih petnaest poglavlja igrač obavlja niz raznovrsnih radnji u vidu nekakvih misija i sporednih, usputnih događaja. Ovo "raznovrsno" ipak nemojte shvatiti doslovno jer se igra bazira na tri elementa – vožnji, pucnjavi i 1vs1 borbi šakama. Vožnja sadrži dva moda - arkadni i simulacijski, iako potonji svoj naziv ne opravdava u potpunosti.

Akcijski dio igre koji uključuje rešetanje gangstera i inih nesretnika pametno je balansiran, pa uz solidan sustav zaklona djeluje realno. S druge strane, borba "prsa-o-prsa" izvedena je na arkadni način te se vrti oko tipičnog izbjegavanja tuđeg udarca da bi se lansirao vlastiti, a onda u konačnici spojio u završni combo koji će dokrajčiti protivnika.

Mafia 2 screenshots

Čitav gameplay zapravo je niz varijacija spomenuta tri elementa, što može zvučati zabrinjavajuće. Srećom, zadaci u igri pravilno su postavljeni pa se iste radnje ne ponavljaju jedna za drugom - povremeno ćete koristiti stealth pristup, pratiti sumnjive subjekte autom, rješavati se neželjene prtljage i slično. Doduše, kroz sve te zadatke vožnja se prečesto forsira bez pravog razloga, a gotovo se uvijek radi o odlasku s jednog kraja grada na drugi, što je itekako iritirajuće obzirom da se većinu vremena vozite po jednoj te istoj ruti.

Sporedni sadržaji u inače velikom i izvrsno modeliranom gradu, svedeni su na čisti minimalizam pa osim tog vozikanja od jedne lokacije do druge nemate nikakvog razloga za dodatno istraživanje i sl. Drugim riječima, dopušteno vam je sve ono što ste imali prilike vidjeti u demo verziji, a ona je bila limitirana na kupovanje odjeće i popravak automobila. Te funkcije ionako ne utječu na samu igru pa ih se tijekom kampanje forsira samo jednom, eventualno dvaput. Ukoliko vam nije jasno što to točno znači, jednostavnim rječnikom: u igri nemate što raditi, a pred vama je ogromni otvoreni svijet.

Mafia 2 screenshots

Da se razumijemo, nije taj svijet baš siromašan - upotpunjen je sitnim, naoko nebitnim detaljima koji utječu na atmosferu igre (mačka koja sikti na Vitu, pijanci u predvorju, nasumični padovi prolaznika na ledu). No kao i u slučaju kupovanja odjeće, to nije pravi oblik sadržaja kakvog mi želimo vidjeti u ovakvoj igri. Atmosfera je super, ali dojma smo da je njoj posvećeno mnogo više pozornosti nego samom gameplayu.

Potencijala za nove sadržaje svakako ima, ali trebali smo ih dobiti odmah...

Jer kako onda ignorirati zaključak da se kronični nedostatak sadržaja proširio i na ostale dijelove igre. Vozni park je jako siromašan (osobno sam uvjeren da je svaka sandbox igra unazad nekoliko godina imala više različitih vozila od Mafije 2), a ni broj oružja ne očarava. Jasno, takvo što nosi ograničenja unutar vremenskog razdoblja u kojemu se igra odvija, ali svi znamo da to nije pravi izgovor za ovakav rezultat. Jer nedostaje tu još mnogo toga. Multiplayer primjerice. Potencijala za nove sadržaje svakako ima, ali trebali smo ih dobiti odmah, a ne naknadno u obliku nekih DLC paketa po smiješnim cijenama.

Mafia 2 screenshots

Ogorčenje zbog manjka sadržaja tim je veće što Mafia 2 izgleda prelijepo. Empire Bay dizajniran je do najsitnijeg detalja, a u igri izgleda jednako impresivno prilikom svih vremenskih uvjeta i razdoblja. Fizici idu sve pohvale (čak i bez apex/physx efekata), baš kao i odličnoj optimizaciji. Sve što možemo reći je da Mafia 2 sadrži pravo bogatstvo predivnih prizora, kako u eksterijeru, tako i u interijeru. Izgled likova je nevjerojatno realističan, a jedina zamjerka išla bi pomalo ukočenoj animaciji lica. Zvuk također očarava svojom kvalitetom - glasovna sinkronizacija odrađena je profesionalno, a licencirana glazba (pretežito jazz & soul) savršeno dočarava atmosferu SAD-a 50-ih godina.


Prekratko. Jer priča u ovome formatu nije dovoljna sama po sebi – ukoliko želite mafijašku sapunicu radije ćete odgledati Godfathera ili Scarface. Gameplay je solidan, ispoliran za ugodnost, ali od sandbox igara ipak očekujemo puno više. Primjera radi, Just Cause 2 ove nas je godine zabavio kudikamo duže, a priča mu je prava smijurija. Pa čak i ako developeri tvrde da je Mafia 2 bliža Alanu Wakeu nego GTA igrama, nastavak kultnog Lost Heavena zaslužio je više od samog grafičkog napretka.

Impresivnih trenutaka u igri definitivno ima, no po istoj cijeni Mafia 2 se nipošto ne može mjeriti s Red Dead Redemptionom i sličnima. Shodno tome, ako igru planirate kupiti, radije pričekajte povoljniju ponudu, ili još bolje: posudite je na nekoliko sati – ionako ju bez problema možete preći u jednom danu.

Jeste li već odgirali Mafiu 2? Kako se vama svidjela? Ostavite nam komentar o ovom dugoočekivanom nastavku mafijaške priče, kao i o našoj video recenziji, a ne zaboravite ostaviti ni svoju ocjenu igre.