nisam nikad u životu "komunicira" s bebama na onaj uobičajen način.
i neznam kako ću moć podnijeti trenutak kad ću na neki način morat to napraviti jednog dana.
al danas u tramvaju je jedna baba u kolicima vodila svoju malu unuku i još je jedna bila pored.
i ovoj u kolicima je ispa neki plišani jež pa sam joj ga diga i da u ruke. baš me gledala mala zadivljeno skroz,
a baba joj govori, joooj kako je dobar striček jelda. pitaj ga kako se zove?
i nez pita me to, ja joj kažem, al ful je neugodna situacija meni...tih 5 sekundi tišine dok se ja ne sjetim sramežljivo nju pitat kako se ona zove.
da ne ispadnem totalni čudak.