A gle ono, igraš nogomet slomiš nogu, igraš košarku, slomiš nogu, roniš na dah, utopiš se, planinariš, oklizneš se i slomiš sve kosti, skočiš s padobranom, padobran te odjebe i pogineš, ideš skijat, slomiš koljeno, voziš obični bicikl, izleti auto i pukne te i odeš u pm i pogineš, sjedneš u bolid, krivo skreneš i raspadneš se ko pička.
Onak.. ozlijeda je loš izgovor za prestajanje skejtanja. Šta misliš da Rodney nije ništa lomio? Da Tony nije ništa lomio? Chris Cole? Chad Muska? Mike V? Neznam... tko god. Ja još ništa nisam slomio. Imam frenda koji je dva puta slomio istu ruku pa opet skejta. Isto tako znam pun k ekipe koja je nešto slomila a i dalje skejta. I ja sam padao puno puta i nisam odustao. Još bi me više potaklo da nastavim dalje.
Ja iskreno skejtanje ne smatram sportom nego više kao nekakvom rekreacijom. I volim to. I nije mi nitko ni ponudio nit me natjerao da počnem skejtat. I ono, skejtam za svoj gušt, naučim novi trik kad sam raspoložen za to i kad mi ima tko pokazat. Do sredine ovog polugodišta sam godinu i pol skejtao sam i sam sam naučio ollie, nije mi imao tko pokazat druge kompleksnije trikove i zato imam uzak spektar trikova koje znam. Nevidim, ama baš ništa loše u ovome.
Respectam sve stilove skjetanja, od streeta preko freestylea do verta. Ali osobno više volim street. Freestyle (Rodney/flat trikovi) mi nisu privlačni jer više volim vozit i radit trik nego stajat na mjestu radit neš. Pogo baš nemoš ubrojit kao trik neki, jer ono držiš dasku rukom među nogama i skakućeš na mjestu. I ono handstand je bezvze trik... još nikog nisam vidio ni na jednoj lokaciji di vozim da to radi. Zaš to radit ono. Pogotovo na nizbrdici.
Neznam jebote, navodite glupe primjere, zašto bi sad išao niz nizbrdicu radit neki trik koji slabo znam i spočkao se ko pička. Ono, ne radim nešto ako nisam siguran da to mogu. 90% ovih šta najebu s tim teškim ozljedama su pozeri. Ono hej gle šta mogu, bam, slomljena kost.