HCL.HR

Anketa

Najbolja recenzija u 09. mjesecu je:

DoxyTheCroat
4 (33.3%)
darijoman
7 (58.3%)
14maxx
1 (8.3%)

Ukupno Glasova: 11

Glasanje završeno: 16. Listopad, 2017., 17:03

Natjecanje recenzija 09/2017

  • 8 Odgovora
  • 20027 Hitova
*

hrv4tin4

  • Gost
Natjecanje recenzija 09/2017
« : 01. Rujan, 2017., 07:11 »


Rasprava i svi komentari se odvijaju isključivo u temi - Natjecanje recenzija - Općenita rasprava, a u ovoj temi se postaju isključivo recenzije.

Svi se možete okušati u pisanju recenzija, a nagrade su i više nego primamljive:
- Pobjednička recenzija će biti objavljena na HCL portalu.
- Igra koju dijelimo pobjedniku u 9. mjesecu je:
Conan Exiles

Dobro pročitajte donja pravila kako ne biste bili diskvalificirani!
PRAVILA:
# Igra mora biti završena u mjesecu kada pišete recenziju.
# Igra mora biti originalna i kao dokaz se prilaže screenshot sa Steam (Uplay, Origin, PSN, GOG, itd.) account-a i/ili slika fizičke kopije igre za koju se može vidjeti da je vaša (uz kutiju (BD disk) koji slikate napišite papirić sa svojim nickom s foruma).
# Nema zadane teme i/ili igre. Izaberite neku igru koju posjedujete, igrajte i napišite najbolju moguću recenziju te igre
# Minimalan broj znakova je 1 novinarska kartica (1800 znakova), a maksimalan broj znakova su 6 novinarske kartice (10800). U znakove se ne ubrajaju screenshotovi i video zapisi.
# Obvezno je imati 5 vlastitih (ne kopiranih s interneta) screenshotova.
# Screenshot mora biti pridodan u recenziju - moraju se slike prikazati u samoj recenziji, a ne biti linkovi. Video tutorial!
# Nije obavezno, ali poželjno je imati i video iz igre koji ste sami napravili. Video ne mora sadržavati komentar nego čisti gameplay u proizvoljnom trajanju. Ako postoji, video također mora biti embedan u recenziju. Video tutorial!
# Recenziju možete najkasnije dostaviti do zadnjeg dana tekućeg mjeseca (npr. 31.07. do 23:59) sve recenzije koje su stigle poslije toga biti će automatski diskvalificirane.
# Recenzija MORA sadržavati iduće podatke ovim redoslijedom:
- Naziv igre
- Platforma na kojoj je igra igrana + sve platforme na kojima je igra dostupna
- Kada je igra igrana
- Broj provedenih sati u igri
- Sama recenzija
- Dokaz o vlasništvu igre (Screnshot svog librarya ili diska)
# Zabranjeno je svako kopiranje recenzija s interneta, časopisa ili drugih izvora.
# Zabranjeno je postaviti recenziju koju ste već objavili prošli mjesec - dakle ako prošli mjesec niste osvojili nagradu ne možete opet ostaviti istu recenziju u novom natjecanju.
# Povjerenstvo od tri člana će pregledati recenzije prije samog glasovanja i prije otvaranja ankete i glasovanja će izvijestiti sve ukoliko je netko diskvalificiran i zbog kojeg pravila. Sve će biti objavljeno u ovoj temi.
Primjer recenzije.
« Zadnja izmjena: 16. Rujan, 2017., 14:33 Hrv4tin4 »

Odg: Natjecanje recenzija 09/2017
« Odgovori #1 : 18. Rujan, 2017., 17:24 »
Naziv igre: L. A. Noire Complete Edition

Žanr: akcijska avantura, detektivsko-kriminalistička igra

Uključeni igraći modovi: igra samo za jednog igrača (single player)

Igra namijenjena osobama: starijim od 18 godina (punoljetne osobe)

Platforma na kojoj je igra igrana: PC

Platforma na kojoj je igra još dostupna: PlayStation 3, Xbox 360, Nintendo Switch, PlayStation 4, Xbox One

Kada je igra igrana: 3. 9. – 23. 9. 2017.

Broj provedenih sati u igri: 45 sati


RECENZIJA

PRIČA

Drugi svjetski rat je završen i američki vojnici se vraćaju s bojišta. Neki su se uspjeli uklopiti u društvo, a neki su postali kriminalci. A ti? Ti si postao – policajac! I to ne bilo kakav nego upravo vrhunski detektiv. Igrač se stavlja u ulogu Cole Phelpsa (ne, nije to naš Cole) koji se vratio doma u Los Angeles kao pravi ratni junak koji je ujedno bio nagrađen Srebrnom zvijezdom. Sretno se naš Cole vratio kući svojoj vjernoj ženici i dvjema kćerima. Zaposlivši se u Los Angeles Police Departmentu Cole se lagano penje u policijskoj hijerarhiji. Ipak, 1947. godine, kada je radnja smještena, odvija se pravi boom u Hollywoodu, a što sa sobom privlači okorjele zločince. Stoga slučajevi koji se postavljaju pred našeg Cola postaju sve teži i kompliciraniji. Colu posao ne olakšavaju niti njegovi partneri koji ga isprva baš i ne vole.

Slika: Ajde partneru! Ako se želiš voziti u autu stigni me!

Slika: Pogrebnik - čovjek s najviše posla u igri

Ono s čime se Cole ne može pomiriti jest i korupcija koja seže u samu policiju. Jadan naš Cole, utjehu pokušava pronaći u ugodnom glasu lijepe njemačke pjevačice Else Lichtmann. Dakako, Coletova žena to ne prihvaća baš dobro i izbacuje ga iz kuće (u kojoj ga ionako nikad nema jer Cole je uvijek na terenu i rješava slučajeve).

Slika: Jadan Cole izbačen iz svoje kuće (slika iz igrine animirane sekvence)

U jednom trenutku Colu su ruke tako jako vezane da mora na prijevaru iskoristiti svojeg ratnog druga, koji mu nije ni prijatelj niti neprijatelj, Jacka Kelsa da umjesto njega istražuje određene zločine. Ovo je interesantno jer igrač ima kontrolu malo na Colom, a malo na Jacku. Pozadinska priča je dodatno objašnjena pomoću novina čijim čitanjem se pokreće animirana sekvenca. Sama priča je veoma kvalitetno napisana, ali je u određenim trenucima malo previše zakomplicirana i nejasna. Navedeni je problem pogotovo vidljiv u početnim fazama igre kad primjerice baš i nije jasno jesmo li uhvatili prave ubojice ili postoji samo jedan koji je kriv za sve. Kako se bliži kraj tako se sama priča otpetljava i postaje sve zanimljivija i napetija. 

Slika: Glavni lik u igri Cole ima nekoliko odjela na raspolaganju koja mu mogu donijeti određene prednosti

GAMEPLAY
Kao i što sam naziv igre sugerira, igra se odvija u Los Angelesu. Developeri igre tvrde da je uloženo puno truda kako bi se napravio L. A. identičan onom iz 1947. Ono s čime se developeri još posebno diče i ponose jesu facijalne ekspresije likova koje su dovedene skoro pa do savršenstva. Tako je moguće s nečijeg lica očitati da li osoba laže, govori istinu ili vidjeti širok dijapazon drugih emocija.

Slika: Hmmm... jel' ovaj laže?

Igra se sastoji od dvadesetak glavnih slučajeva i svi se odvijaju prema istoj špranci. Prvo se dogodi zločin. Zatim moj partner i ja dobivamo upute od šefa da odemo na mjesto događaja. Nakon toga obradimo mjesto zločina odnosno tražimo sve moguće dokaze. Čim pronađemo sve važne dokaze lagana glazba zasvira koja nam to daje do znanja. Ako ste pravi detektiv možete tu opciju ugasiti pa ćete pola dana prevrtati i proučavati neke boce ili ostale objekte koje u stvari nisu važne za slučaj.

Slika: Ovako počinje slučaj, ...

Slika: ... a ovako se uspješno završava!

Nakon što pregledamo sve dokaze idemo malo ljude ispitivati. Pri ispitivanju imamo tri opcije. Tako se možemo složiti da osoba govori istinu („truth“). Ako smatramo da osobe nije sasvim iskrena, a nemamo dokaza da dokažemo suprotno, odabrati ćemo „doubt“. Treća opcija je najbolja – kažemo osobi direktno da laže („lie“). Ali nakon što kažemo osobi da lažemo, moramo podastrijeti i dokaz te laži. Tu onda ulaze u igru oni dokazi koje smo pronašli ranije.

Slika: Uvijek uz sebe imamo malu bilježnicu u kojoj bilježimo sve što smo saznali

Slika: Čekaj malo! Sad ćemo mi tebi podastrijeti dokaz o tvojoj laži!

Osim takvog istraživanja i ispitivanja, imamo i akcijske dijelove u kojima ganjamo zločince bilo pješke ili pomoću automobila. Ako ih ganjamo pješke možemo ih dostići i baciti na tlo ili prebiti. Opcija da ih upucamo postoji samo ako su i oni nasilni prema nama odnosno ako pucaju prema nama. Jurnjava u automobilu se odvija na dva načina. Prvi način je da naš partner puca po automobilu bušeći mu gume ili ga mi preokrenemo i na taj način zaustavimo. Drugi način je da samo jurimo za automobilu čekajući da se pokrene unaprijed definirana scena poput udaranja tramvaja u automobil koji jurimo.

Slika: Krećemo u potjeru!

Osim glavnih slučajeva, postoje i sporedni slučajevi kojima pristupamo na način da se javimo na policijski radio. Ti sporedni slučajevi su čisti akcijski dijelovi u kojima se napucavamo sa zločincima ili ih ganjamo bilo automobilom ili pješke.

Slika: Kuće izgorjele, a ljudi podivljali - rezultat masovna tučnjava

U prtljažniku našeg policijskog automobila se nalazi mali arsenal oružja – nekoliko puškica i sačmarica. Od palih neprijatelja također možemo uzeti oružje. Ipak, oružje ne možemo izvaditi i koristiti kada mi to želimo nego kada to igra želi. Dakle, nema pucanja po ljudima ili razbijanja izloga. Samo pucanje je relativno neprecizno i nekako nema onaj pravi osjećaj napucavanja.

Slika: Biramo puškice u prtljažniku

Otvoreni svijet je dobro napravljen, ali nema nekakvih dodatnih sadržaja jer se sve posvećeno slučajevima i priči. Igra broji preko 90 različitih modela automobila koji su prenijeti iz stvarnosti. Ruku na srce, određene automobile je zaista teško razlikovati. Sama vožnja je teška arkada jer se s punim gasom bez većih problema može savladati pravokutno skretanje na raskrižju.

Slika: Automobili se mogu posebno razgledavati u igri

Ono što treba istaknuti jesu posebno glupi pješaci. Umjesto da otrče glavom bez obzira, oni prvo malo odu na stranu i onda se naglo okrenu trčati pred naš automobil. To je posebno naporno kad se juri za zločincima, a istovremeno moramo paziti da napravimo što manju štetu na automobilima i gradu jer smo mi ipak policajci. Također, nepremostiva prepreka za automobile su određene ograde ili živice što izgleda pomalo smiješno.

Slika: Nepremostiva prepreka - grm

U 1947. godini u Los Angelesu nisu još čuli za parkour. Tako naš Cole ima problema s preskakanjem ograda i drugih sličnih prepreka. Ipak, ako je tako planirano u igri Cole će moći preskočiti određenu ogradu ili zid. Prilikom potjera pješice Cole se bez većih problema može popeti na krov zgrade pomoću dimnjaka ili ljestvi.   

TEHNIČKA STRANA

Za glazbu se može kazati da je dobra, ali i neprimjetna. Dobro je što glazba postaje napetija kad je i situacija napetija (npr. kad se kreće u potjeru). Ponekad ljudi nešto pričaju na radiju, ali to je posve nerazumljivo i teško je za pratiti. S punim detaljima igra se vrti bez ikakvih problema ili zastajkivanja. Vremena učitavanja između scena su veoma kratka. Dok su facijalne ekspresije grafički napravljene super ostatak grafike je u redu odnosno dobro odrađen. Drugim riječima ništa previše specijalno, ali opet prihvatljive kvalitete.

Slika: Gospodine, oprostite, ali moramo malo provozati Vašu ženu. Zašto? Policijska posla!

Video: Kako je odrađeno snimanje pokreta u igri
http://youtu.be/Mb8vNNhvqpA

ZAKLJUČAK

Ova igra svakako zaslužuje preporuku da je zaigrate i to prvenstveno zbog kvalitetne priče i super izraza lica. Ako ste skloni istraživanju i volite se igrati detektiva ovo je igra za vas. Ipak, kako bi se mogli uživiti u priču potrebno je visoko znanje engleskog jezika. Također, zbog ponavljajuće tehnike pogledaj dokaze – ispitaj – dokazi itd., preporučam da ovu ne igrate u jednom dahu. Optimalno bi bilo slučaj-dva na dan.  Objektivno gledajući, igru možete završiti za oko 25 do 30 sati.

Slika: Za one koji ne znaju - ovdje se grade službeni uredi HCL-a


OCJENA: 72/100

ZA:
+ priča
+ facijalne ekspresije

PROTIV:
- korumpirani političari
- ponekad neprecizne kontrole pucanja
- ograničeno ponašanje
- malo dodatnih sadržaja u gradu


Slika: Dokaz o vlasništvu igre

Slika: Napredak u igri
Napomena: ostvario sam svih 60 achievementa od 60 ostvarivih u igri.


DODATNI PODACI

Konfiguracija na kojoj je igra igrana:
CPU: Intel Core i5 7600K 3,8GHz, 6MB, LGA 1151
MATIČNA: Gigabyte GA-Z270-Gaming K3, 4xDDR4, S.1151, KabyLake
GPU: MSI GeForce GTX 1070 QuickSilver 8GB OC GDDR5
RAM: Patriot Viper4, 2400Mhz, 16GB (2x8GB), CL15
MONITOR: Acer CB271Hubmidprx, 27 inča, 2560x1440, 75 hz
OS: Windows 10 Home Retail

Datum izlaska igre: studeni 2011. godine

Datum kupnje igre: 1. srpnja 2017. godine (Steam)

Cijena igre u trenutku kupnje: 8,99€

Trenutna cijena: 29,99€ (http://store.steampowered.com/sub/12072/)
« Zadnja izmjena: 23. Rujan, 2017., 09:26 Bert_Raccoon »

Odg: Natjecanje recenzija 09/2017
« Odgovori #2 : 24. Rujan, 2017., 14:36 »
Igra: F.E.A.R 2: Project Origin
Platforma: PC
Platforme na kojima je igra dostupna: PC, PS3, XBOX 360
Period igranja: Rujan 2017.g.
Broj provedenih sati u igri: 7



RECENZIJA

Bez obzira koliko se trudio uživati u F.E.A.R 2: Project Origin, očekivajući puno iz iskustva  sa njegovim prethodnikom, nemogu, iako je igra kao nastavak fenomenalna nema ono nešto, ne uvlači se pod kožu kao što je F.E.A.R. unatoč tome što su uzeli sve ono što je jedinicu učinilo odličnom, i dodatno vizualno poboljšali. Ali nije problem u igri, problem je u nama i prvom nastavku … postavili smo previsoka očekivanja.

Početak igre ide paralelno sa završetkom jedinice, i ne nastavljate igru kao Almin potomak, nego kao pripadnik specijalnih jedinica koji je dobio zadatak sigurnog izvlačenja direktorice Armchama, tako da ako ste očekivali nastavak odličnog završetka jedinice, to potražite negdje drugdje. Iako niste u čizmama Nea iz prvog nastavka…a ne Nea, nego „Point mana“, i dalje imate pristup sposobnosti usporavanja vremena, ili kako su objasnili u igri nadljudskim refleksima ali nećemo dalje o tome da previše ne kvarimo priču za one koji su propustili ovu igru, čije detalje možete dobiti samo ako pokupite sve intel kartice kroz činove igre.



Kao u prethodnoj igri Alma nas i dalje posjećuje, ali ovaj put i napada, pa malim quick time eventima morate je odbiti, dok nas kao igrače QTE je taj koji nas odbija, i upravo to je moja prva zamjerka ovoj igri. Sa time su ubili imerzivnost, umanjili količinu horor elemenata i igru dodatno poglupili.

Sekvence noćnih mora su dosta dobre, dapače i puno bolje nego u prethodnom nastavku, i apsolutni ripoff japanskih horor filmova, što je ustvari dobro, jer jedino onda Almu možemo vidjeti kao curicu. Kroz igru nas posjećuje u svojoj odrasloj formi, i sa onim što vidim nisam impresioniran. Igra je dobra koliko je dobar njen antagonist, dok je Alma kao antagonist odlična, njen model koji su developeri napravili je blago rečeno loš (ne želim reći užasan jer to bi bila dobra stvar), muljave teksture, sama ideja kako bi trebala izgledat je jako jako loša.
Njena pojava bi nas trebala cimnut, ili bar na tren zabrinut, a u stvari nas prvo malo nasmije, i onda razočara.



Sama mehanika igre je zabavna, kao što se i očekivalo od igre, i sama srž te zabave, napucavanje uz sve popratne efekte je odlična, ali s druge strane nije nimalo unaprijeđena naspram prve igre, mada me nemojte krivo shvatiti … iznimno je zabavna ali za očekivati je da je malo bolja nego je bila, ipak su developeri imali par godina za unaprijediti ideju.
Vezano za mehaniku igre valjalo bi spomenuti i umjetnu inteligenciju protivnika, koja je podosta zaslužna za pružanje zabave i samog gušta, i u FEAR-u je skoro pa savršena, nema veće fore od ponovnog prolaska, a svaki put neprijatelji na istoj lokaciji se drukčije ponašaju, bacaju stolove da stvore zaklon, zatvaraju vrata i iskaču kroz prozore.
Nažalost nisu zadržali naviranje protivnika u timovima, nego je sada u valovima kao da igramo neki arena shooter, i tu zabava prestaje, a sve što su trebali je zadržati timove iz prethodnika.



Novost u igri je „mech suit“, koji imate u dva navrata i priliku prošetati, i koristiti ga kao drobilicu za meso. Nije potrebno spominjati previše koliko je nadmoćan, i zabavan za koristiti, ali nažalost oba puta ta vožnja prekratko traje, ali ipak je ovo horor FPS, tako da mu ovdje niti nije mjesto.
Problem franšize je riješen ovim nastavkom, naime level dizajn je bio toliko monoton, i izravan da nakon 2 sata sve postane užasno repetitivno, a sad je priča skroz drukčija. Početak igre je klaustrofobična i dostojna jedinice, i nakon nekih 2 sata igre dolazimo do otvorenijih dijelova, napucavamo se po ulicama i proširujemo arsenal razornijim oružjima, stižemo u šarenu osnovnu školu koja je bez obzira na paletu boja najnapetija po pitanju horora. Sa time su ubili monotonost, i to je najveći plus ovog nastavka iako je igra i dalje ostala linearna.



Još jedan od razloga zašto igra djeluje življe i dinamičnije je taj što od početka do kraja komuniciramo, borimo se rame uz rame i pratimo članove vlastitog tima, stalno se nešto događa sa njima, nismo izolirani kao u prvoj igri.
Nažalost, sa ispravljanjem grešaka prethodnika, izgubili smo na atmosferičnosti, samo da bi dobili pokoji QTE i ubacili Rambo scenu sa lošim rockom u pozadini, što se dogodi na samom kraju igre.
Potrebno je spomenuti da igra ima i DLC (koja danas nema…) po imenu Reborn, gdje igrate kao pripadnik protivnika Replica, ali nisam imao želje ga uopće pokretati, jer nažalost nisam se nadao nećem zabavnom nakon svega viđenog u ovoj igri. Isto tako igra ima multiplayer koji danas nakon par godina od izlaska nema nikakvu zajednicu igrača pa tako ni on nije isproban.
Teško mi je kritično gledati igru, dati joj objektivnu ocjenu, jer je došla na krilima F.E.A.R-a u čizmama njegovog operativca nakog kojeg objektivnost je odletjela kroz prozor, jer po prvi put u svijetu igara smo mogli biti Neo iz Matrixa.
 Igra je odlična, priča se malo popravila, oružja su tipična za FPS, level dizajn je unaprijeđen, neprijatelji su raznovrsniji i dobili smo priliku faširati ljude u mechu. Ali to sve bi mijenjao za sačmaricu iz prvog nastavka, bože dragi što su ljudi mislili kada su je zamijenili sa abominacijom iz ove igre. Samo to ruši ocjenu, bez da spominjem QTE, i pucanje u lokote na vratima, mala distrakcija koja produlji gameplay sveukupno za otprilike 10 minuta, ako i toliko, daleko gore od "Press F to pay respect".



Bez obzira na ispolirani engine, bolji level dizajn i raznolike neprijatelje, loš antagonist, QTE i činjenica da treba odigrati više pola igre da bi došli do zanimljivih oružja i priče, nemogu ovu igru ocijeniti kao napredak naspram prethodnika, jednostavno nema dovoljno „onog nečeg“. Kada bi je mogao zagristi, imala bi okus loše sačmarice…
Cijena na steamu je 14.99 $, što znači da za kutiju cigara je možete dobiti na popustu kojeg se možete dočekati, jer nema potrebe žuriti i žuditi za igrom, jer ako je niste dosad kupili i isprobali, možete se strpiti do prve steam rasprodaje.



Ocjena 80/100.

http://youtu.be/2ldsV0P5EAg

Za:
Umjetna inteligencija protivnika, level dizajn, osjećaj napucavanja, refleksi protagonista, zadnja scena igre.
Protiv:
Naglasak na akcijskim scenama kojima nije mjesto u ovoj igri, lokoti, sačmarica, QTE, zabavna oružja otključavaju se pred kraj igre.


« Zadnja izmjena: 25. Rujan, 2017., 13:18 DoxyTheCroat »

Odg: Natjecanje recenzija 09/2017
« Odgovori #3 : 27. Rujan, 2017., 14:33 »
Naziv igre :  Bioshock

Igrano na :  PC

Platforme:  PC, Xbox 360, Xbox One, PS3, PS4, MAC OS

Igrano :  9 mjesec

Provedeni sati : 56h


Recenzija



Još davne 1960 svijet je bio toliko razvijen da je postojao cijeli jedan podvodni grad, a da mi o tome još ni dan danas nemamo pojma. Ako mislite da su ovo samo puke priče za malu djecu, onda još niste zaigrali Bioshock. Pa sram Vas bilo !

Naš protagonist doživi, odnosno jedini preživi avionsku nesreću koja se događa negdje iznad Atlantskog oceana.  Jack se uspijeva nekako probiti kroz plamen koji je buknuo od olupina srušenog aviona i doplivati do obližnjeg svjetionika, koji zapravo i nije obični svjetionik već ulaz u podvodni grad zvan Rapture.
Dok lagano zaranjamo sve dublje i dublje u ocean slušajući neke dijaloge preko radija u kapsuli u kojoj se nalazimo u jednom trenutku će ispred nas bljesnuti sjaj i raskoš tog magičnog grada, gdje se zapravo odvija cijela igra. Ubrzo shvaćamo kako stvari i nisu tako bajne kako su nam se činile na prvi pogled.



Iako se radi o FPS igri ipak to nije  klasičan FPS na kakav smo navikli u moru drugih FPS-ova, već tu ima mnogo više od samoga FPS-a. Bioshock je igra koja se može pohvaliti svojom jedinstvenošću.
Taj predivni umjetnički dizajn svijeta, ta  šarena paleta boja je nešto što nas ostavlja bez daha svaki put iznova kada kročimo u neku prostoriju ili područje, a  kada nas još juekebox počasti sa kojom skladbom, onda  jednostavno tu šarmantnost ne možete da ne zavolite.



Vrlo se brzo upoznajemo sa korištenjem raznih plazmida, tonika i ostalih elemenata koji će nam u buduće biti prijeko potrebni. E, šta su sada plazmidi ? To su zapravo razne supstance koje povećavaju neke naše sposobnosti. Njih ćemo najčešće pronalaziti na različitim lokacijama, a čak neke elemente i fotografiranjem. Da, da dobro ste pročitali. Dobre fotografije se nagrađuju. Imat ćete i foto aparat kao dio opreme sa kojim će te ići po terenu i praviti razne fotografije, a samo one prave će donijeti plod.
Da bi plazmide unapređivali kao i naše sposobnosti bit će nam prijeko potreban jedan generički materijal zvan ADAM.
ADAM se inače dobiva iz morskih puževa koji su operativno ugrađeni u tijelo malih djevojčica poznate kao little sister o kojima ćemo nešto kasnije reći. Eh, opet preko leđa sirotinje.

ADAM također trebaju i naši neprijatelji, a to su ponajprije Spliceri. Spliceri su inače bili uzorni građani, ali su pod utjecajem ADAM-a postali genetički deformirani, time snažniji ali i agresivniji. Susretat ćemo se sa raznim varijacijama Splicera.
Od onih koji će nas proganjati vatrenim oružjem, do onih koji će nas zasipati vatrom ili bacati na nas razne eksplozivne naprave.



Jedini način da se domognemo ADAM-a je da uhvatimo little sister. Little sister su djevojčice koje su genetički indoktrinirane da idu naokolo sakupljati ADAM pomoću specijalnih šprica iz tijela Splicera.
No, to bi bio vrlo jednostavan zadatak da malene djevojčice nemaju svog zaštitnika, poznat pod nazivom Big Daddy. To su teške, trome, oklopljene beštije opremljene uglavnom sa ubojitim igračkama čiji je jedini zadatak da sravne sa zemljom bilo koga tko se približi djevojčicama.

Dakle, jasno vam je sve. Okršaj sa Big Daddyem je neizbježan. Na prvu se čini da su to trome beštije koje ćemo iz daleka srediti sad pa sad. Ma jesam li ja to rekao da su to trome beštije ? O  ne, ne nemojte se dati zavarati.
Ako na kraju uspijete pobijediti velikog ponudit će vam se dvije mogućnosti: Da poštedite ili žrtvujete little sister. Ako ste poštedjeli djevojčicu onda je pomoću  određenog plazmida  vračate u normalnu djevojčicu i kao nagradu dobivate manju količinu ADAM-a. Ako odlučite da je žrtvujete dobivate veću količinu ADAM-a, ali djevojčica to neće preživjeti.



Svijet Bioshocka je zapravo jedna dinamična cjelina u kojoj se uvijek nešto dešava. Ta linearnost od točke A do točke B se vrlo brzo izgubi u cijeloj ovoj zbrci. Često ćemo nailaziti na okršaje Splicera sa Big Daddyem dok mi sve to promatramo sa pristojne udaljenosti . Također možemo pomoću određenih plazmida razbjesniti Daddya koji će umjesto nas počistiti teren ili pak pomoću telekinetičkih sposobnosti uhvatiti eksplozivnu smjesu od nitro Splicera i iskoristiti je kao protu napad. Tu su i razbacane plinske boce gdje također možemo malo uštedjeti municiju.
Borbe su svakako raznovrsne i zanimljive a sam završetak igre ovisit će o načinu igranja.



Lutajući naokolo nailazit ćemo na hrpu korisnih predmeta kao i alkohola i cigareta koje imaju svoj učinak što je zanimljivo na naše zdravlje. Tu su i posebne audio vrpce razbacane po mapi, a preslušavanjem otkrivamo povijest zbivanja u Rapturu.
Zanimljiva  stvar su i razni turetti i sigurnosne kamere koje aktiviraju alarm ako nas uhvate i onda smo uglavnom u nevolji, jer će nas juriti vojska letećih turetta.
Kamere, turette i aparate možemo hakirati i tako ih iskoristiti u svoju korist. Ako npr. hakirate letećeg turetta on će postati vaš saveznik koji će vas pratiti u stopu i pucati na neprijatelje.
Hakiranje se uglavnom izvodi tako što morate složiti pravilan niz cijevi od izvora do cilja da bi gorivo imalo pravilan tok. U protivnom možete izgubiti zdravlje ili aktivirati alarm. Sve je vremenski reducirano.
Kad nas Big Daddy na smrt isprebija došlepat ćemo se do nekog aparata. Ima ih raznih, a svaki ima svoju svrhu. Naravno tu je opet onaj šašavi dizajn da će nam se ubrzo vratiti osmijeh na lice. Tu možemo iskoristiti teško stečeni ADAM i pronađeni novac za kupovinu municije i ostalih potrepština.

U kombinaciji sa plazmidima koristit ćemo i vatrena oružja koja također možemo nadograđivati na posebnim aparatima. Svaka nadogradnja je i fizički vidljiva što je svakako pohvalno. Svako oružje posjeduje tri vrste streljiva koje možete u svakom trenutku mijenjati, ovisnu u kakvu se gabulu uvalite.



Igra sa tehničke strane briljira. Vizualna prezentacija je kao što sam već i rekao na visokom nivou, barem kad je riječ o remasteriziranom izdanju, iako nema neke pretjerane razlike naspram originala ali primijete se neke sitnice i neka poboljšanja pogotovo efekti svjetlosti i sjena. Sve je tako detaljno i pažljivo dizajnirano, dok će zvučna strna uglavnom izazivati pozitivne vibracije na naše bubne opne.



Multiplayer komponenta nije prisutna ali nije ni potrebna jer Bioshock je nezaboravno single iskustvo.

I što na kraju reći ? Bioshock je igra o kojoj mogu još dosta toga reći. Mnoge nedorečene stvari  ostavljam budućim avanturistima. Ipak, čuda postoje, a jedno od njih, zove se Bioshock.

Za:

- Priča
- Prekrasan dizajn svijeta
- Audio vizualna prezentacija
- Sadržajnost

Protiv:

- Ništa posebno

OCJENA  97/100


















« Zadnja izmjena: 30. Rujan, 2017., 14:06 darijoman »

*

bartul_9

  • ******
  • 3854
  • Welcome to the matrix.
Odg: Natjecanje recenzija 09/2017
« Odgovori #4 : 29. Rujan, 2017., 23:40 »


Igra: DOOM
Igrano na: PC
Platforme na kojima je igra dostupna: PC, PS4, XONE i Switch (nije jos dostupna)
Period igranja: Rujan 2017.g.
Broj provedenih sati u igri: 10 sati

RECENZIJA:

Iako sam obozavatelj fps zanra sokirao sam se kad sam uzeo DOOM u svoje ruke i krenuo sa igranjem. Vec u prvoj sceni nas protogonist dobija pistolj u ruke te zapocinje paklena makljaza. Napucavanje je toliko dobro i fluidno izvedeno, da bi se usudio reci da nemoze bit savrsenije od ovog. Sama igra nas stvalja u ulogu Doom Slayera, lika koji je prosao nekoliko puta kroz sami Pakao i pomeo sve zivo pred sobom. Malo vise o svemu procitajte u tekstu ispod.



To Hell and back

Kao sto rekoh u tekstu iznad, igra nas stavlja u ulogu drevnog vojnika zvanog Doom Slayer koji je spavao svoj zimski san i cekao da ga netko probudi da moze odradit svoj posao, a to je ubijanje demona. DOOM nije jedna od onih Single Player fps igara koju cete pamtit po prici. Nemojte me krivo shvatit, prica je tu al u nijednom trenutku nas ne odvraca od akcije i adrenalina sa kojim je ova igra nabijena. Developeri ove igre nisu dopustili da u nijednom trenutku u nekih 8 sati koliko traje kampanja, akcija i napucavanje prestane ili uspori. Pred nama su horde i horde strasnih cudovista koja su sva redom maostovitije napravljena od onih proslih. Do kraja same igre upoznamo preko 10 razlicitih neprijatelja koji se krecu, ponasaju i napadaju na totalno drugaciji nacin nego sto to rade oni prije njih.
Svi izgledaju predivno i jako su detaljno napravljeni, AI je odlican i stalno ce nac novi nacin da nas ubije. Vec nakon nekoliko sati u igri, ispred sebe imamo cjelu paletu demona koji navaljuju na nas sa svih strana.



Da bi ih bili sposbni sve ubit na raspolaganju imamo nekih desetak oruzja od kojih svako ima nekoliko nadogradnji, te jedino kombinacijom svih raspolozivih sredstava mozemo stati toj hordi uzasnih cudovista na kraj.




U DOOMu nema automatske regeneracije zdravlja, vec moramo oprezno plesat izmedu neprijatelja i skupljat health i ammo pick upove da bi uspjesno prezivjeli i nastavili dalje. Jedina pomoc je motorna pila koja prepolovi i najvece cudoviste te iz njega izbaci hrpu healtha i ammoa, al cak i nju moramo koristit jako rjetko jer trosi gorivo koje se ne nalazi bas tako lako. Osim pile jos jedan nacin skupljanja pick upova su takozvani "Glory Kills" koje obavljamo kad je Demon skoro mrtav, te pocme svjetlucati u zuto-plavoj boji, a mi mu se priblizimo te ga golim rukama raskomadamo.
Znam da to zvuci pomalo cudno kad se ovako napise, al vjerujte mi, to je nesto predivno, i to morate vidjeti.



Da bi sve u igri bilo teze i izazovnije u opcijama imamo nekoliko odabira tezine od easy moda "I'm too young to die" pa sve do "Nightmare" tezine na kojoj ova igra postaje savrsenstvo. Tek na Nightmare tezini igra dobija svoj puni potencijal i trazi od vas da budete sta oprezniji i bolji. Iako bi za prvi prelazak preporucio neku manju tezinu, mislim da je ova igra stvorena da se igra na Nightmare tezini.

Dakle gameplay u DOOMu je jako jednostavan. Ubij hordu Demona, prodi kroz level i kreni na sljedeci. Putem imate priliku istrazivat mape koje imaju na hrpe secretsa i raznih challenga vjesto skrivenih u sebi. Vjerujte mi, ako detaljno ne istrazite mapu i ne pregledate svaki kutak propustit cete hrpu toga. Stvarno su predivno i detaljno izradili mape, a vrhunski graficki izgled same igre pomaze da to sve izgleda doista spektakularno.
Moze se slobodno rec da je DOOM jedna od ljepsih igara ove generacije, a pravo je cudo da se uz tako predivan izgled cak i na konzolama vrti u stabilnih 60 slicica po sekundi.

Uz sve to ova igra ima i najbrutalniji soundtrack ikad. To vam govori lik koji mrzi heavy metal i slicnu glazbu, a ta glazba ovoj igri daje onaj secer na kraju i cini je pravim remek djelom gaming industije.

Ja igru prelazim po treci put u nekih 5 mjeseci, a to mi se zadnji put dogodilo kad sam bio djete pa sam odigrao Max Paynea 15 puta u jednoj godini.

Ovo mi je sigurno jedna od najzabavnijih igara sta sam odigrao u zivotu. Uzivao sam i jos uvjek uzivam u svakom trenutku kojeg provedem napucavajuci se sa demonima. Sve je toliko dobro izvedeno i napravljeno da je stvarno steta da ne odigrate ovo cudo, a to pogotovo vrijedi za  sve ljubitelje fps zanra.


Za:
- Vrhunski kreirane mape
- Glory Kills
- Motorna pila
- Predivan graficki izgled
- Soundtrack


Protiv:

- Nista vrijedno spomena

OCJENA  98/100


« Zadnja izmjena: 30. Rujan, 2017., 10:35 bartul_9 »

*

14maxx

  • **
  • 293
Odg: Natjecanje recenzija 09/2017
« Odgovori #5 : 30. Rujan, 2017., 16:20 »
Batman: Arkham Knight
Igrano na: PS4 Dostupno na: PC, Xbox One
Igrano: U 9. mjesecu
Broj provedenih sati: 26

RECENZIJA

Koji su vaši najveći strahovi? Čega se zapravo najviše bojite? Upravo su ovo neka od pitanja koja se protežu kroz treći, i ujedno i završni dio mega-popularnog Rocksteady-jevog serijala Batman: Arkham.
 Sa jednim od najpopularnijih superheroja današnjice smo se prvo družili još davne 2009. godine u Arkham Asylum-u, potom dvije godine kasnije u Arkham City-ju, da bi ovu vrhunsku trilogiju završili 2015. na veoma kvalitetan način putovanjem u Gotham u igri Batman: Arkham Knight.


Ukoliko biste rekli za priču Batman: Arkham Knighta da je suštinski vrlo slična svojim prethodnicima, ne biste puno (ili čak nimalo) pogriješili. Imamo klasičnu borbu "dobra i zla", ili još preciznije brobu loših momaka protiv jednog jedinog junaka, pri kojoj je neizostavni element apsolutna destrukcija jednog grada. Kažem vam, klasika. Nemojte odmah pomisliti da je ovo minus ili neka negitvna stavka, jer da sam bilo šta drugo očekivao od neke superherojske igre vjerovatno bi me trebali poslati u obližnju ustanovu na malo posmatranje. Međutim, ukoliko bismo zalazili u nešto dublju analizu glavne priče, mogli bismo zapaziti i drugi sloj, jer osim gore navedene borbe, postoji i unutrašnja, individualna borba na nivou našeg Mračnog viteza, koja svakako daje poseban "šmek", jer su urpavo kroz nju omogućene neke odlične replike i dijalozi sa dobro pogođenim humorom.
Za glavnu priču će vam biti potrebno nekih 15-ak sati kroz koje ćete naići na dobro poznate negativce kao što su Penguin, Two-face, Riddler i mnogi drugi, a glavni protivnici će vam biti Scarecrow i misterizoni Arkham Knight. I pravo da vam kažem, identitet Arkham Knighta me je stvarno zainteresovao da sam sa nestrpljenjem iščekivao njegovo otkrivanje.


Kakva bi to savremena igra bila da nema i side queste? Tako i ovdje imamo relativno veliki broj sporednih misija koje su organizovane u tzv. Most wanted misije. Neke od njih su kvalitetno odrađene, a neke su pak običan grind koji će vam relativno brzo dosaditi. Tu prvenstveno mislim na oslobađanje okupiranih "checkpointova" ili tornjeva i neizostavne Riddler trofeje. To bi sve i bilo u redu, da je opcionalnog karaktera. Ali nije, tj. u jednu ruku nije. Jer da biste dobili potpuni završetak igre, trebate 100% kompletirati igru, što je stvarno dosadno i naporno. Moja preporuka je da pogledate tu završnu cutscenu na YouTube-u, jer iako je kvalitetno odrađena, nije vrijedna tolikog, da ga nazovemo, "mukotrpnog rada".


Koncept combat sistema nije mijenjan u odnosu na prethodnike, pa tako i ovdje možemo napraviti generalnu podjelu na stealth i akcijski pristup rješavanju problema.
Stealth pristup vam pruža sasvim solidan broj mogućnosti - preko mnogobrojnih "vantage point-ova" pa sve do raznoraznih "podzemnih" prolaza u kojima se možete sakriti i vrebati plijen. Naravno, kao i ranije, prisutan je i Detective mode koji vam može biti od velike pomoći (možda čak i pretjerane), pogotovo jer vam pruža uvid u broj preostalih protivnika, njihov položaj kao i razne mogućnosti preko kojih ih možete smaknuti. Ali, stealth mode ne bi bio stealth mode, da nema lošeg AI-a. Naime, realitvno često sam bio u prilici da stojim na nekih metar-dva ispred protivnika, šunjajući se, a da me isti ni ne primijeti. Naravno, ovakve stvari su dosta česte u svim igrama, ako ne i podrazumijevane, ali opet čovjek bi očekivao da protivnik zna koristiti periferni vid, pa makar se radilo i o Normal, ili čak Easy težinama.
Akcijski pristup je za nijansu teži, pogotovo ukoliko se nađete u neugodnoj situaciji kada se morate boriti protiv do zuba naoružanih rivala. Samo "šaketanje" se nije mijenjalo - i dalje je zasnovano na odličnom principu blokiranja/udaranja začinjenog combo metrom koji vam daje dobar izbor combo završnica.

I akcijski i stealth pristup su začinjeni još većim brojem gadgeta, koji vam, na primjer, mogu pomoći da date komandu jednom protivniku da ode na određeno mjesto gdje ćete ga vi sačekati i potiho riješiti, ili pak da pomoću tzv. Remote Hacking Device-a hakujete određeni dron i da ga isoristite protiv neprijatelja. Pored gadgeta, tu je i široka lepeza sposobnosti koje otključavate Wayne poenima, koje zarađujete povećavanjem levela ili rješavanjem misija.

Kada se govori o gameplay-u Batman: Arkham Knighta ne smije se izostaviti Batmobile, vjerovatno najveći novitet igri. Batmobile ima dva različita stanja, Pursuit i Battle mode. Najjednostavnije rečeno, Pursuit mode vam omogućuje da se vozite slobodno po Gothamu, a Battle mode vam služi za borbene dionice. Vidio sam da dosta ljudi na internetu kudi i grdi Batmobile, ali meni se izuzetno dopao, naročito u Battle mode-u. Takođe, postoje i posebne prostorne zagonetke specijalno osmišljene za Batmobile, koje su uglavnom dobre, ali mogu u velikom broju situacija da dovedu igrača do ludila, što se meni ne tako rijetko događalo.


Grafički gledano, prezentacija na Unreal Engine-u je odrađena maestralno, i ovo je definitivno jedna od najljepših igara na tržištu. Cutscene su odrađene skoro pa perfektno. Kažem skoro, jer u nekim dijelovima, Batmanove facijalne ekspresije ne dostižu baš najviši nivo. Ali to je jedna sitnica preko koje se može lako preći. Glasnovna gluma i sveukupna atosfera je takođe na visokom nivou. Mada, ruku na srce, moglo bi se reći da lip sync nije baš u svim situacijama sjajan.


I za kraj, trebali bismo se dotaći i tehničke strane igre. Vjerujem da ne postoji osoba koja je iole upoznata sa gaming scenom, a da nije čula za fijasko Batman: Arkham Knighta na PC platformi. Ali, budući da je ovo većim dijelom subjektivna recenzija i da sam igru igrao isključivo na PS4 platformi, PC problema se neću doticati. Na PS4 su se znali desiti padovi FPS-a ali najčešće u situacijama kada se na ekranu našao vrlo veliki broj tenkova i neprijatelja, tako da su ti padovi u neku ruku i razumljivi. Ako njih izuzmemo, igra se vrtila jako fluidno.
Sve u svemu, meni, kao nekome ko nije fan Batmana i koji nije pogledao niti jedan Batman film, ova igra je sjela k'o budali šamar. Kroz svih ovih 26 sati, koje sam proveo u igri, sam uživao. Definitivno preporuka za sve.


Za:
+ Combat sistem
+ Fantastična vizuelna prezentacija
+ Replike i dijalozi sa veoma kvalitetnim humorom
+ Batmobile
+ Količina sadržaja

Protiv:
- AI protivnika u stealth situacijama
- Pojedine facijalne animacije i lip sync
- Neke zagonetke sa Batmobile-om znaju biti frustrirajuće

Ocjena: 96/100
« Zadnja izmjena: 30. Rujan, 2017., 22:16 14maxx »

*

hrv4tin4

  • Gost
Odg: Natjecanje recenzija 09/2017
« Odgovori #6 : 01. Listopad, 2017., 08:04 »
Anketa je postavljena!


Imate 10 dana za pročitati sve recenzije i dati podršku najboljoj!


Sretno svima  :thumbs:

*

hrv4tin4

  • Gost
Odg: Natjecanje recenzija 09/2017
« Odgovori #7 : 11. Listopad, 2017., 15:03 »
Poradi izjednačenja imamo novu rundu  :thumbs:

*

hrv4tin4

  • Gost
Odg: Natjecanje recenzija 09/2017
« Odgovori #8 : 19. Listopad, 2017., 06:09 »
Pobjednik je darijoman!


Čestitke!

 

Sitemap 1 2 3 4 5 6 7 8 9