Ma većina ljudi koji su bili klinci u 90-ima smo piratizirali, jer nije bilo interneta niti ikakvog "pravog" načina informiranja. K vragu pa pola moje ekipe iz kvarta je mislilo da je to kaj kupiš iz oglasnika orginal, a u stvarnosti se radilo o piratima.
No većina moje ekipe, uključujući i mene, je brzo shvatila vrijednost orginalnih igara. Tako da smo već krajem 90ih kupovali originale za Play Station i PC. No kako tada nije bilo Steama onda smo si nesmetano međusobno posuđivali igre, a ponekada smo zajedno skupljali lovu i svaki tjedan je kod jednog od nas bila igra i tako u krug.
Kada sam dobivao lovu uvijek sam štedio, kao i sada kada radim, te si kupim igre na dobrim akcijama. Kupujem i one igre koje sam već odigrao, ali tada nisam možda imao love. No uvijek dobru igru, koju sam odigrao piratsku, na kraju kupim! Ponekada ju ponovno odigram, a ponekada kupim samo kako bih vratio svoj "dug" developeru.
Problem je u tome što većina klinaca ne zna što bi sama sa sobom. Oni bi sve odjednom i novi bicikl i novi komp i PS i Xbox i Nintendo i igru! I onda ne znaju si posložiti prioritete ili im prioritet nisu igre (barem ne u onom pravom smislu riječi).
Onaj tko voli gaming uvijek će naći načina da se dokopa orginalne igre, a balavurdija koja ne zna ništa cijeniti to neće nikada ni napraviti.