RETRO DOZA #275: Igre Dune univerzuma

Autor Frank Herbert je 1965. godine krenuo s popularnim znanstveno fantastičnim bestseller novelama zvanim Dune. Prema nekima, za dotični žanr čak možda i najboljima svih vremena. Ali kako kome, pretpostavljam. Za nešto mlađe čitatelje, to vam je ona stvar gdje se na planetu Arrakis nekoliko frakcija tuku oko čudnovatog “začina”, a između ostaloga taj je planet također obilježen pješčanom površinom ispod koje vrebaju monstruozni crvi svežderi.

Kao i brojne druge popularne stvari, Dune je tako dobio vlastite filmove, televizijske serije, kartaške igre i naravno nekoliko video igara kojima se zato danas obraćamo. Ne računajući neslužbene ali i brojne MUD (multi user dungeon) projekte koje su naizgled imale sve dobre stvari, video igara smještenih u Dune univerzum svojedobno je tako bilo pet. Međutim, premda se tu radi o prilično velikom imenu, u našoj ga sferi sada ipak nismo već vidjeli više od 15 godina.

Krenimo zato ipak od nekakvog početka – francuskom developeru Cryo Interactive Entertainment 1992. godine je Dune ujedno bila i prva igra koju su proizveli. Riječ je mješavini avanture i strategije za Amigu i IBM-PC koja je djelomično pratila događaje prve novele dok se oslanjala na vizualne elemente istoimenog filma iz 1984. godine. U ulozi lika sa psihičkim moćima koji pripada kući “Atreides”, ovdje smo skupljali taj “začin” kako bi stekli dovoljnu moć da potučemo opozicijsku frakciju “Harkonnen”.

Tih par riječi vjerojatno su već dovoljne da neke od vas pogodi udarac nostalgije, ali nećemo tu stati. To je bila jedna od prvih igara koje su se s “floppy” disketa svojedobno prebacile na medij CD-a kako bi iskoristile mogućnost govora, odnosno glasova i scena koji su tada direktno bili posuđeni iz filma. Osim za MS-DOS, ta je unaprijeđena verzija također izdana i za Sega CD konzolu, no mislim da je krajnje vrijeme da se sada prisjetimo kako je to točno izgledalo.

Nastavak “Dune 2: Battle for Arrakis” već je iste godine bio malo više legendarniji kako se danas smatra jednim od začetnika modernog RTS žanra, a izradio ga je nitko drugi nego Westwood Studios (Command & Conquer) za Amigu, MS-DOS, Segu Genesis i RISC OS. Premda doduše nije bio prvi RTS ikad, svojim je inovacijama donio elemente koji će kasnije definirati format gameplaya naslova poput Warcrafta, Starcrafta, C&C-a i uglavnom svih ostalih današnjih velikana. Ovoga su puta tri frakcije bile igrive te je osim Atreidesa i Harkonnena tu bio i novi Ordos. Premda tehnički nisu bili dio novela, ovu trgovačku kuću je Westwood prezentirao kao treću silu koja bi dodatno ometala ratovanje “crvenih” i “plavih”.

Dio strateških poteza činili su naravno i ti ranije spomenuti crvi. Vidite, dok su vam jedinice bile sigurne na kamenoj površini, prelazak preko pješčanih bio je izuzetno riskantan, jer ako naleti striko crv od svoje se ekipe možete slobodno oprostiti. Ipak, dok je on zauzet žvakanjem vaših tenkova, ako me sjećanje služi također ga je bilo moguće i eliminirati. Ali nisam sad više posve siguran kako sam u tim situacijama većinom samo spašavao što se moglo, da ne spominjem kako je to bilo i prije dvadesetak godina… Ali tu se ipak radi o naslovu od kojeg se nije bježalo. Ne propustite zato priliku da vidite kako je izgledao ključan trenutak u procesu razvoja RTS žanra.

Unatoč svome nazivu Dune 2000 nismo dobili 2000. godine, već 1998. (koji preokret, čovječe!). Radilo se o modernijem remakeu dvojke koja je osim još tri nule sada imala i bolju grafiku te produbljenu priču s “live action” scenama, nešto što je Westwood Studios inače jako volio. Samim time nije kao da tu imam nešto posebno za istaknuti, ali dok je ista ekipa i dalje stajala iza njega, Westwood Studios je ovoga puta bio izdavač dok je ulogu developera preuzeo Intelligent Games. Dune 2000 također je stigao i na Playstation, a kako se jedna strategija uklopila konzolama pogledajte u videu niže.

Nastavak na Dune 2000 bio je “Emperor: Battle for Dune” iz 2001. godine za PC. Dok je Westwood ovoga puta dijelio ulogu developera s Intelligent Games, na mjesto izdavača sada se umiješao famozni Electronic Arts. Da, to je bilo ono doba kada nam se činilo da EA svoje prljave prste mora gurati u sve. Ipak, umjesto nekakve prerade ovoga se puta radilo o pravom nastavku u kojem se frakcije još jednom tuku za tron, odnosno titulu vladara univerzuma koja završava s borbom protiv velikog kralja crvića.

I dok je Emperor bio relativno okej, mnogima baš i nije bio impresivan kako se radilo o posve repriziranoj recepturi s tek boljim vizualima. Iste godine (2001.) zato se nekako još progurao i “Frank Herbert’s Dune”, ujedno i zadnji naslov Cryo Entertainmenta prije nego li je pao u bankrot. Samim time bi vam već trebalo biti donekle jasno da stvar nije bila nešto turbo, ali to je vjerojatno zato što su financijske poteškoće krenule i u samom začetku razvoja. Osim što je autorovo ime na glavnome izborniku pogrešno napisano, također je tu bilo i pregršt drugih bugova. Ali, za razliku od silnih strategija po kojima je Dune već bio asociran, ovom se prilikom ipak vratio nazad u svoj prvotni avanturistički pristup, i to s akcijom perspektive trećeg lica. Čitavu stvar izgleda da ni PS2 nije uspio spasiti, a koliko je to sve bio loš potez saznajte iz prve ruke s još malo gameplaya ispod.

Nažalost, to je nekako ispala kao kap koja je prelila čašu zbog koje se Dune izgleda zakopao u pijesak gdje nam hibernira skoro već dva desetljeća. Premda samo u mobilnoj izvedbi u kojoj ćemo prstom gurati mrave, na prošlotjednoj EA konferenciji E3 sajma imali smo priliku vidjeti kako se Command & Conquer i dalje gura. Znači li to možda da još postoji nada i za jedan Dune naslovčić? Po mogućnosti strateški, ali čak i da se od njega odluče napraviti neki Battle Royale (s crvom i sve), ni tome se iskreno ne bih protivio.