Je li 16 tipki na kontroleru dovoljno za današnje igre? U zadnje vrijeme ne čini se tako

Čudna stvar događala mi se tijekom igranja inače odlične Zelde: Tears of the Kingdom. Nebrojeno mnogo puta pritiskao sam krivu tipku za otvaranje željenog izbornika, odnosno menija. Umjesto da otvorim inventory, ja otvorim mapu. Umjesto da odaberem meni s oružjem, ja otvorim izbornik s predmetima. Bilo bi me inače ovo sramota priznati jer zvuči kao simptom senilnosti, a onda sam slušajući tuđe recenzije primijetio da se i drugima događalo isto. Pa sam malo razmišljao zašto bi to moglo biti tako.

Odgovor je u načelu očit. Zelda: Tears of the Kingdom ima sveukupno pet različitih tipki za pet različitih menija. Zapravo, samih menija je daleko više, samo su na jednu tipku strpani mapa, dnevnik zadataka, album, enciklopedija i lista likova. A na drugoj su tipki inventory i meni za opcije te save/load. Zanimljivo je čak da igra ima dva načina otvaranja mape jer nema zasebnu tipku samo za mapu.

Zašto nemamo zasebnu tipku za mapu? E pa ta naredba jednostavno ne stane sve na kontroler kao jedna naredba. Skoro svaka tipka kontrolera u Zeldi ima po dvije, ako ne i više funkcija. Tipka + je tipka za inventory i tipka za prekidanje animacija. Tipka X je za skakanje i brzo obrušavanje u zraku. Tipka L je za aktiviranje moći kad ju jednom pritisnete, a kružni meni kad ju držite. I tako mora biti jer igra ima hrpu naredbi, a kontroler ima samo 16 tipki.

Da se razumijemo, 16 tipki na kontroleru nije malo. Većini ljudi koji ne igraju igre to je zastrašujuće velik broj tipki koji ih najčešće i odbija od ideje da uzmu kontroler u ruke. Sjećam se da je i meni to bio izazov kad sam se kao dijete morao navikavati da svaka sljedeća konzola donosi kontroler s još više mogućnosti. Ali naviknuo sam se s vremenom jer je svaka tipka u igrama obično imala vrlo specifičnu zadaću. Rijetko kad je bilo situacije da se jedna tipka koristi za više akcija. Naravno da su neke zadaće u igri bile kontekstualne tako da je naredba za korištenje (Use) npr. bila i tipka za nošenje kutija i tipka za otvaranje vrata. Međutim, danas je to otišlo na neku višu razinu – i to ne zahvaljujući kontrolerima.

Iako igre danas koriste vrlo slične kontrolne sheme, sve više od ljudi čujem da se na kontrole trebaju ponovno privikavati nakon što ohlade od igre i ne igraju ju mjesec ili dva. Istina je da nešto definitivno ima u tome što je čovjek stariji, ali mislim da prst isto tako možemo uperiti na slojevite sustave kontrola bazirane na modifikatorskim tipkama i hrpu menija na menijima.

Već sam kukao da su moderne igre zaboravile kako jednostavnost može biti zabavna, ali ovo nije još jedan takav tekst. Umjesto toga, sve mi se više čini da 16 tipki na kontroleru više jednostavno nije dovoljno za kompleksnost današnjih igara. Imam dojam da se developeri muče svaki put kad trebaju strpati ambicioznost svoje igre na kontroler kao sučelje koje koristi najviše igrača. I upravo zato imamo šumu menija koji onda usporavaju akciju u samom igranju.

Uzmimo za primjer nedavni Hogwarts Legacy. U toj igri na raspolaganju imate 26 različitih čarolija koje možete sami mapirati na tipke kontrolera. Od toga četiri čarolije možete koristiti u setu, kombinacijom tipki RT+ABXY. A onda imate četiri seta koje izmjenjujete kombinacijom RT+D-Pad tipki, tako da u suštini možete imati 16 čarolija. Međutim, ni to nije dovoljno da vam sve čarolije budu na dohvatu prsta – sjećate se da sam maloprije napisao kao ih je ukupno 24? Ne možete instantno baciti čaroliju iz drugog, trećeg ili četvrtog seta dok se ne prebacite baš na taj set.

Kontrolno rješenje u Hogwarts Legacyju zapravo je funkcionalno, ali opet ističe problem kakav ima i Zelda. Treba vremena da se igrač snađe gdje mu je što, gdje je koji meni i na koju je tipku mapiran. I tako svaki put kad se s igrom ponovno upoznajete.

Tradicionalno su igre s natrpanim kontrolnim shemama lakše na PC-ju gdje još donekle možete primjenjivati ono pravilo tipka I za inventory, M za mapu; ali i mapirati tipke sebi po volji. Međutim, kako se igre pretežno dizajniraju za kontrolere, sve je češći slučaj da ostaju limitirane u dizajnu kontrola čak i kad imaju desetke raspoloživih tipki na tipkovnici. Opet isti primjer Hogwarts Legacyja – to što imate 26 slobodnih tipki na tipkovnici, ne znači da na njih možete mapirati čarolije bez setova koji su dizajnirani za kontrolere.

E sad, veliko je pitanje bi li dodatne tipke na kontroleru pomogle ili odmogle ovom problemu. Jer ako čovjek ima problema s pamćenjem gdje mu je koji meni, dodavanje još tipki za korištenje samo bi dodatno zakompliciralo stvari, zar ne? Vjerojatno bi bilo još kompliciranije, ali možda kontrolerima za igranje treba neko rješenje koje nisu nužno tipke nego nešto drugo.

Nisam dizajner pa očito ne znam što bi to “drugo” trebalo biti, ali znam da kroz godine bilo zanimljivih ideja. Dodirna površina na stražnjoj strani PlayStation Vita konzole bila je specifičnost koja je nadoknađivala izostanak R3 i L3 tipki. Na DualSense Edge kontroleru funkcijski prekidači ispod analognih palica također se mogu mapirati za kontrole (na PC-ju). Trackpadi na Steam Decku mogu se koristiti kao alternativa za tipkovničke prečace.

Ne kažem da su ta rješenja elegantna niti tvrdim da su intuitivna. Ali imam dojam da bi i jedna dodatna tipka na kontroleru današnjim igrama omogućila lakše disanje. Jer je očito je da igre postaju sve ambicioznije, a kontroleri svojim standardnim dizajnom ne prate tu ambicioznost.