Ecco the Dolphin – najpoznatiji dupin u svijetu igara

Temperature rastu i mnogi će ovih dana potražiti osvježenje u vodi. A na današnji dan u Seginom osvježenje je došlo u obliku klasika iz 1992. godine u kojemu smo igrali kao delfin. Doduše, Ecco the Dolphin za Sega Mega Drive konzolu nije bio običan delfin, jer takvo što mnogima vjerojatno ne bi bilo dovoljno uzbudljivo. Lukavi dizajneri zato su mu dali priliku putovanja kroz vrijeme i poslali ga u rat s vanzemaljcima… jer kako drugačije napraviti igru zanimljivom? Na svu sreću, nisu išli dalje od toga i dali mu sačmaricu.

Ecco je protivnike sređivao koristeći se dobrom starom fizikom – to jest zaletom. Također je mogao “pjevati” kako bi komunicirao s ostalim sisavcima ili otvarao blokirane puteve, a sposobnost lociranja jekom otkrivala nam je mapu levela. Sve to zvuči dosta slatko, no u tim oceanima utopilo se i dosta suza.

Ecco je inače ostao poznat po svojoj težini jer se kreatoru nije svidjela ideja da bi klinci posudili i završili igru preko vikenda, stoga ju je učinio iznimno teškom. Tako nekako se čitava stvar pamti kao svojevremeni klasik koji je kasnije migrirao i u druge vode, točnije Sega CD, Windows, iOS te 3DS.

Ecco je inače ostao poznat po svojoj težini jer se kreatoru nije svidjela ideja da bi klinci posudili i završili igru preko vikenda.

Iza kreatorove inspiracije pak stoji jedna bizarna priča. Ukratko, čitao je radove jednog ludog doktora među kojima je knjiga naziva “The Mind of the Dolphin”. Ona bilježi istraživanja i eksperimente znanstvenika Johna C. Lillyja koje je u šezdesetima provodio na dotičnim sisavcima. Čitavu stvar pak je financirala NASA, a cilj je bio studirati im način komunikacije kako bi ih naučili da pričaju engleski. Vjerovali vi to ili ne, u tome su čak donekle bili i uspješni, no rezultat ipak nije bio baš posve zadovoljavajući jer je delfin poput papagaja bez razumijevanja samo ponavljao tonove.

Povodom toga su se koristile i psihodelične droge, a sami delfini baš i nisu živjeli u nekim idealnim uvjetima. NASA je u jednom trenutku odustala od daljnjeg financiranja, a Dr. Lilly je radi osobnih problema počeo uzimati LSD te je bio uvjeren da kroz svoje halucinacije stupa u kontakt s vanzemaljcima imena Earth Coincidence Control Office, iliti skraćeno E.C.C.O. Zvuči poznato, zar ne?

Iz toga je nastao i čitav serijal jer smo prvi nastavak Ecco 2: The Tides of Time vidjeli 1994. za Mega Drive i Sega CD. Idući Ecco Jr. iz 1995. pak je za Mega Drive bio “edutainment” žanra te samim time i nije bio nešto posebno težak. Konačno, Ecco the Dolphin: Defender of the Future bio je 3D remake originalne priče koju smo 2000. godine ugledali za Dreamcast te 2002. za PlayStation 2.