Dungeon Siege – od farmera do junaka

Dok je Blizzardov Diablo 2 još bio na snazi kao najjači ARPG naslov početkom novog tisućljeća, developer Gas Powered Games također se htio okušati na toj fronti. Tako je 2002. na PC nastupio Dungeon Siege – akcijski hack and slash RPG fantasy tipa koji je miješao elemente Diabla i D&D-a, odnosno Baldur’s Gatea.

Ali, nije se tu radilo o pukoj kopiji jer je developer ovom prilikom htio zaobići neke stvari koje su se tu inače smatrale sporima i napornima, sve s ciljem da se akcija nikada ne bi usporila. Rezultat toga bio je svijet bez tradicionalnih “mapa” i njihovog učitavanja, pa tako i bez klasa koje bi likove forsirale u zacrtane uloge. Umjesto toga, svi su likovi mogli koristiti sve unutar specijalizacija kao što su oružja, magija i slično, a samim time bi postupno učili tj. vježbali sposobnosti u konkretnom području.

Sama priča u Dungeon Siegeu zasigurno nije bila među jačima, ali to je i namjerno kako bi stvar svima bila razumljiva bez nepotrebnog kompliciranja ili odugovlačenja. Kao mladi farmer čije se selo jednoga dana nađe pod invazijom majmunolikih orkova zvanih Krug, odlazite na misiju da lošu vijest proširite duž pokrajine. Na tome putu sasvim slučajno utučete milijardu protivnika, a s prikupljenom družinom to nastavljate taj posao do potpunog istrebljenja.

Kao mladi farmer čije se selo nađe pod invazijom orkova, odlazite na misiju da lošu vijest proširite duž pokrajine.

Znam da nije baš nešto, ali izostavio sam tu neke detalje kako bih radije spomenuo drugu stvar po kojoj je Dungeon Siege bio voljen. Njegovu glazbu skladao je Jeremy Soule, relativno poznato ime u industriji po pitanju vrhunske orkestralne glazbe u čijem se portfoliju nalaze note The Elder Scrolls serijala, KotOR-a te između ostaloga i Guild Warsa. Slobodno si sad krenite pjevušiti jednu od tih, ako ih znate.

Premda je Dungeon Siege bio hvaljen po koječemu, ozbiljnu mu je konkurenciju iste godine stvorio Neverwinter Nights. Kreator se u retrospekciji pak slaže kako je cijela stvar bila preveliki zalogaj i mrvicu preambiciozan projekt koji je komotno mogao biti kraći. Pošto se igra nije uspjela završiti u planirane dvije godine, ekipa je još dvije pred ekranima provela sjedeći čak 14 sati dnevno, uključujući i vikende sve samo kako bi Dungeon Siege srušio ranije spomenuti duo s njihovih tronova.

Dungeon Siege je tako imao nešto što Diablo i Baldur’s Gate nisu imali, a to je editor i modding alate s kojima bi igrači mogli nastaviti stvarati vlastiti sadržaj. Ono na što vjerojatno nisu računali je činjenica da će Neverwinter imati identičnu stvar, a u području službenog D&D-a to ga je činilo alfom i omegom.

Vjerovali ili ne, Dungeon Siege je imao tri igrana filma… Uwe Bollove produkcije.

Ništa od toga doduše nije spriječilo Dungeon Siege da se razvije u punu franšizu. Osim dva glavna nastavka, imao je i spin-off igru za PSP te čak tri igrana filma. Nažalost, ti su filmovi vječno obilježeni Uwe Boll štambiljem (ne)kvalitete, a mladoga je farmera čak igrao frajerčina od Jason Stathama. Ali možda bolje da zaboravimo kako su ti filmovi ikada postojali i u sjećanju zadržimo samo Dungeon Siege igre.