HCL.HR

Uz razvoj popularnih franšiza koje prodaju konzolu, Sony je kroz ovu generaciju financijski podržao niz eksperimentalnih projekata koji su unijeli raznovrsnost u sada već poveći katalog dostupnih igara za PlayStation platforme. Rezultat podržavanja takvih projekta su neobični naslovi u kojima su se developeri mogli u potpunosti fokusirati na svoju viziju i ponuditi jedno osobnije iskustvo od igara koje se obično prodaju u milijunskim brojkama. Za primjer ovoga mogu se uzeti: relaksirajući Flower, mistični Journey, neobična Datura ili bojanka u obliku The Unfinished Swana. Zadnji takav projekt kojeg je Sony pustio na digitalno tržište, stiže u obliku Raina – hladnog, pomalo usamljenog i kišnog naslova koji sve karte stavlja na atmosferu te prikaz jednog neobičnog prijateljstva dok je sam gameplay pomaknut u drugi plan.

Radnja u Rainu počinje nizom slika u kojima se nepoznati dječak budi iz sna te pod kišom primjećuje siluetu djevojčice koju lovi nepoznata kreatura. Budući da dječakove oči ne mogu pojmiti što je vidio, odluči ih pratiti te prolaskom kroz velika vrata ulazi u drugi svijet u kojemu kiša ne prestaje padati. Već prvim korakom po mokrome tlu, dječak primjećuje da je i on sam postao silueta koja je vidljiva tek kada kapi kiše padaju po njemu.

Gubeći svoju materijalnu formu, nestao mu je i glas pa se radnja prezentira putem kratkih rečenica na objektima, dok se komunikacija između našeg protagonista i njegove prijateljice odvija mahanjem ruku. Ovakav tip komunikacije dobro se uklapa u atmosferu koja okružuje igru, a kako je radnja poprilično jednostavna, developeri su odlučili dodati notu misterioznosti tako da ne otkriju nikakve detalje o likovima niti kreaturama koje se kreću ulicama hladnoga i napuštenog grada.


Rain bi se stilom igranja mogao svrstati negdje između platformera i stealth avanture. Kako se u gradu nepoznatoga imena osim malih protagonista nalaze i kreature koje se također prikazuju u obliku silueta vidljivih pod kapima kiše, cilj ih je izbjegavati jer se heroji ove igre ne mogu boriti protiv njih. Svaki kontakt s njima je smrtonosan pa je jedina šansa za preživljavanje traženje različitih zaklona koji pružaju zaklon od vode. Tu Rain pokazuje ljepotu grafičkog prikaza između kišnih i suhih dijelova gdje u potonjima dječak postaje potpuno nevidljiv, a jedini osjećaj za kretanje u prostoru dolazi od sitnih oblaka prašine koji se stvaraju pod njegovim stopalima.

Nove ideje se također pojavljuju kako dječak zalazi dublje u ulice mračnoga grada. Ponekada kreature valja namamiti da napuste određeni dio lokacije koračanjem u lokvi vode ili puštajući glazbu na gramofonu, a tu su i blatne bare koje pomažu otkriti dječaka unutar suhih lokacija. Čak postoje i velike prijateljske kreature koje zbog svoje visine pružaju zaštitu od kiše, dok je samo izbjegavanje neprijatelja unutar suhih lokacija uistinu zabavno iskustvo. Nažalost, developeri nisu otišli korak dalje u iskorištavanju ovih elemenata jer se nikada neće dogoditi nekakav vrhunac koji bi na inovativan način upotpunio ovakav gameplay. Umjesto toga, uvijek ostaje osjećaj da je to moglo biti bolje odrađeno, da je potencijal tih ideja mogao biti bolje iskorišten. Isto vrijedi i za zagonetke koje su dizajnirane u maniri najjednostavnijih akcija – morate povući polugu, pogurati blok i tome slično. Kombinacijom lokacija, kiše i drugih predmeta iz okoline, mogle su se smisliti znatno zanimljivije zagonetke zbog kojih bi igrač trebao zastati da promisli što i kako napraviti, umjesto da samo slijedi očite stvari koje se jasno ističu.


U početnim poglavljima, dječak je izgubljen unutar grada te prati djevojčicu kroz različite sporedne ulice, trgove, tvornicu, crkvu i druge lokacije. Cijeli grad je dizajniran minimalistički, a jedan dio čak crpi inspiraciju iz M. C. Escherovih radova gdje bi se mogla upotrijebiti ona stara izreka “tako blizu, a tako daleko” jer su tamo dječak i djevojčica minimalno udaljeni, ali nikako da opet budu zajedno. Lokacije su kreirane da budu uglavnom otvorenog tipa, dok je kretanje kroz njih pravocrtno jer ih se ne može proći drugim putem osim onog koji je zamišljen od strane kreatora. Ipak, veličina otvorenih lokacija pridonosi osjećaju samoće koji je dobro realiziran kada su dječak i djevojčica razdvojeni. Uloga nijemog protagonista nije samo da slijedi djevojčicu, nego da joj i pomaže stvarajući umjetne krovove, gurajući predmete koji će stvoriti put ili privlačenjem pažnje na sebe dok je lovi Nepoznati, prva kreatura koju je vidio nakon buđenja iz sna.

Kada se dječak i djevojčica napokon ujedine, zajedno će morati surađivati u traženju izlaza iz grada. Njihova suradnja će se opet temeljiti na jednostavnim akcijama poput guranja blokova, otvaranja vrata, podizanja na uzvisine. Drugim riječima, sam gameplay neće se bitnije promijeniti u odnosu na početak kada je dječak sam tumarao ulicama grada. No, lijepo je vidjeti kako bez problema surađuju jer iako su se tek upoznali, igra stvara osjećaj kao da su najbolji prijatelji.


Budući da je sam gameplay pomalo zapostavljen, Rain se zapravo ističe svojom sumornom, potištenom atmosferom dok kapi kiše padaju na hladni pod, a svaka lokacija pruža jedinstven ugođaj koji je upotpunjen dobrim glazbenim kompozicijama koje se mijenjaju ovisno o situaciji na ekranu. Da je u gameplay uloženo jednako vremena i mašte kao u stvaranje te atmosfere, ovo bi bio znatno interesantniji naslov. Ovako će se kroz tri sata koliko je potrebno za proći igru uglavnom uživati u lokacijama bezimenog grada koji izgleda kao da je ispao iz 30-ih godina prošloga stoljeća i više razmišljati o samotnoj atmosferi i diviti se grafičkom prikazu. Nažalost, gameplay je ostao samo na dobroj ideji koja je mogla i morala biti puno bolje iskorištena. U početku to sve izgleda zanimljivo, pogotovo dijelovi gdje je dječak u potpunosti nevidljiv, ali kasnije kada se otkriju sve varijacije koje igra nudi, tada će ih se prolaziti automatski budući da je sve dizajnirano da upada u oči.

Rain je tužan i veseo, hladan i topao, jednostavan, ali i zabavan zbog toga što je duljina dobro pogođena. Uz malo više mašte, ovo je mogao biti vrhunski naslov. Ovako će se samo svidjeti igračima koji cijene atmosferu i emocije koje proizlaze iz nje te se ne osvrću previše na jednostavnu radnju koja je mogla biti i dublja da je Nepoznati kao antagonist bolje okarakteriziran.

U nepoznatom gradu, gdje kroz noć kiša ne prestaje padati, odvija se avantura iz koje će se roditi istinsko prijateljstvo.

68 Naša ocjena
  • kiša
  • atmosfera
  • dobre ideje za gameplay nisu iskorištene u potpunosti

Stjepan Fikter

Jedini u redakciji s DDR 2 memorijom. Prvi će pisati o manje poznatim, čudnim i drugačijim igrama. Jednako preferira PC i konzolaške naslove te je druga osoba jednog od najstarijih hrvatskih klanova, a suborcima poznatiji kao mili vođa.

Komentari (4)

  • trulex

    17.10.2013 - 19:13

    Mislio sam odigrati, ali s ovako losom ocjenom preskacem

  • Adam Jensen

    17.10.2013 - 20:53

    I ja sam se iznenadio kada sam pogledao ocjenu jer sam (na osnovu onog prvog trailera) očekivao jednu odličnu platformsku avanturu. Ipak sam mišljenja da se bi trebao pokajati niko ko ovo odigra, ako ništa onda zbog zanimljive ideje.

  • mickolopi

    18.10.2013 - 11:10

    I Journey nema neki specijalan gameplay pa je pokupila sve naj ocjene i po najacim sajtovima bila igra godine, a ovoj je mnogo ocjena srozana zbog tog aspekta, n`o nebitno mi cemo malo ovu ocjenu popraviti 😀

  • snowblind

    18.10.2013 - 19:57

    Journey u svome okruženju ima kvalitetan gameplay, niti ne mora biti specijalan da bude igra godine. Ovdje to nažalost nije slučaj, atmosfera je odlična ali ona sama ne može biti razlog da igra uđe u 80+ kategoriju. Developeri su prikazali nekoliko interesantnih ideja i onda su jednostavno stali u razradi istih i zbog toga ovakva ocjena.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!