U nekim se RPG-ovima junaci rađaju, u drugima se junakom postaje. Dark Enboy se prvenstveno utaborio u drugoj kategoriji pa vas u ulozi brata i sestre neočekivano stavlja u samo središte velikog rata koji hara svijetom. Jedini spas i ključ mogućeg razrješenja dugogodišnjeg sukoba nalazi se u magično-tehnološkim tajnama Ancientsa, duboko zakopanim u drevnim ruševinama nastanjenim raznoraznim opasnim bićima. Kao profesionalni tragatelji relikvija, glavni likovi kreću u potragu za izgubljenim znanjem. No, na njihovu nesreću, za isto je znanje zainteresirana i beskrupulozna organizacija The Claw, koja operira iz sjene i čije je postojanje obavijeno velom tajni.

U osnovi interesantno osmišljeni svijet Dark Envoya, koji povezuje magiju, tehnologiju, mačeve, puške, politiku, osobne odnose (i sve između), nažalost je popraćen brojnim problemima koji sprječavaju ostvarivanje punog potencijala. Da bi se koliko-toliko uživalo u središnjim kvalitetama Dark Envoya, potrebno je najprije prežvakati traljave dizajnerske odluke, nedostatke u scenariju i tehničke poteškoće koje naprosto preplavljuju naslov.

Da su ambicije Dark Envoya možda prevelike s obzirom na njegove mogućnosti, postaje vam jasno već nakon impozantne uvodne scene koja vas ukratko upoznaje sa stanjem u svijetu i glavnim frakcijama. Inicijalni dijalozi između dvoje glavnih likova izrazito su “drveni”, animacije lica i glasovna gluma daleko od zadovoljavajućih, a ni grafički izgled nije naročito impresivan. Umjesto da dođe do poboljšanja, početni se dojmovi s vremenom samo pogoršavaju: sporedni likovi i suputnici pokazuju se još bezličnijima od glavnih likova, a neupečatljiva grafika nameće izrazito visoke zahtjeve u pogledu specifikacija. Tako padovi na 30-ak sličica u sekundi usred borbi nisu nikakva rijetkost na grafičkoj kartici RTX 3080 i procesoru Ryzen 5600x, kako na visokim tako i niskim postavkama, iako između njih postoji značajna razlika u kvaliteti.

Nažalost, tehnička neadekvatnost nedvojbeno je prva stvar koja upada u oko prilikom igranja Dark Envoya. Čak, i ako apsolutno nedopustivo lošu optimizaciju stavimo postrani, verzija koju smo dobili na recenziranje (otprilike dva tjedna prije službenog izlaska) bila je prepuna raznoraznih bugova koji su se međusobno razlikovali tek po stupnju apsurdnosti. Na primjer, nakon što sam jednom liku obukao čizme koje eksplodiraju prilikom hodanja, zvuk se prekinuo već usred prve borbe (valjda zbog prevelike količine zvučnih efekata). Ili bi kamera usred različitih dijaloga umjesto likova često fokusirala zid, pod, krov, vazu s cvijećem…

Tehnička neadekvatnost nedvojbeno je prva stvar koja upada u oko prilikom igranja Dark Envoya.

Najinteresantniji od svih bugova možda se pak javio tijekom scene koja je trebala predstavljati emotivnu kulminaciju događaja iz prvih nekoliko sati igre. Dok se jedan lik previjao na podu u samrtnim bolovima, svaki izgovoreni redak dijaloga bio je popraćen pauzom u trajanju nekoliko sekundi. Bilo mi je to prvi put da u gamingu imam mogućnost gledati predstavu u kojoj kao da su svi glumci zaboravili svoj tekst.

Dok se na spomenute bugove koliko-toliko može odmahnuti rukom jer ne utječu na sam gameplay (pa čak i reći da su simpatični?), oni praktičnije prirode nedvojbeno su se pokazali iritantni. Pathfinding usred borbi tako zna biti posve neuračunljiv. Događa se da lik kojim upravljate odluči napraviti krug oko čitavog područja da bi došao do zadane točke umjesto da u ravnoj liniji istupi pet metara naprijed. Isto se tako događa da likovi kojima ste zadali da samostalno koriste vještine i moći bulje kao tele u šarena vrata dok se po njima puca sa svih strana. Možda problem riješite prebacivanjem na drugi tip ponašanja pa vraćanjem na prijašnji, možda ne.

Događa se da vam lik odluči napraviti krug oko čitavog područja da bi došao do zadane točke umjesto da u ravnoj liniji istupi pet metara naprijed.

U svakom slučaju, broj bugova je jednostavno nevjerojatno visok. Iako sam vjerojatno dužan spomenuti kako je na naslovnom ekranu verzije koju smo dobili pisalo da je riječ tek o demo verziji, a ne konačnom produktu, pokušaj igranja Dark Envoya nakon službenog izlaska rezultirao je istim dojmom. Riječ je, jednostavno, o tehnički posve nedostatnom proizvodu. Čak i ako su određeni bugovi u međuvremenu ispravljeni, što nisam mogao potvrditi, konstantni problemi s ponašanjem likova u borbi i užasne performanse i dalje su ostali prisutni.

Kad se ne hrvate s tehničkim problemima, najveći dio vremena u Dark Envoyu provodite u borbi. Ona je pak u osnovi sasvim osvježavajuće dinamična i možda ju je najlakše usporediti s onom u kultnom Dragon Age: Originsu. Popraćena je izometrijskom perspektivnom, taktičke je naravi i odvija se u stvarnom vremenu s mogućnošću pauze. Vaš je zadatak pritom da upravljate družinom od najviše četiri lika, dajete im naredbe klikom miša ili koristite hotkeyeve.

Jedna od zanimljivih značajki inspiriranih serijalom Divinity mogućnost je povezivanja različitih vrsta napada da bi se izazvao posebni efekt. Na primjer, moguće je zamrznuti, zbuniti ili usporiti neprijatelje; jasno je vidljivo da su tvorci uložili napor da raznovrsne vještine učine upotrebljivima upravo na temelju te mehanike.

U borbi važnu ulogu igraju statistike za koje je zadužen relativno klasični sustav atributa, stabla pasivnih i aktivnih vještina i specijalizacija. Treba pritom spomenuti kako je sam broj vještina i specijalizacija pozamašan, kao što je pozamašni i broj bodova za otključavanje vještina koje dobivate prilikom podizanja levela. Iako se tim pristupom efektivno postiže osjećaj napretka, on također ima svojih problema. Likovi se iz posvemašnjih slabića pretvaraju u snagatore naprosto prebrzo te se pritom gubi njihova posebnost  jer se različite specijalizacije počnu križati. Dark Envoy nudi svojevrsno rješenje tom problemu – svakom je liku na korištenje moguće dodijeliti maksimalno pet vještina. Ipak, teško se oduprijeti dojmu da je riječ tek o flaster rješenju koje ne ispravlja problem na zadovoljavajući način.

Problematičan je i sam taktički aspekt borbe koji bi, s obzirom na prisutnost pauze i kombiniranje vještina, trebao predstavljati kamen temeljac ovog naslova. Glavni uzrok problemu je što Dark Envoy nastoji povezati elemente taktiziranja s utjecajima akcijskih RPG-ova (Diablo, Path of Exile, itd.) poznatim po brzom tempu borbe. Te dvije oprečne inspiracije pokazuju se u Dark Envoyu posve nespojivima. Bilo kakvo taktiziranje i pametno korištenje vještina s početka naslova (kada je broj igrivih likova, vještina i neprijatelja ograničen), ubrzo postaje praktički nemogućim.

Scenarij je sljedeći. Povećanjem broja upravljivih likova povećava se i broj neprijatelja. Moglo bi se reći eksponencijalno. Neprijatelji će pritom početi koristiti posebno jake AOE napade koji će u potpunosti prekriti čitav ekran. Vizualni efekti prštat će na sve strane. Ako Dark Envoy želite igrati na taktički optimalan način, morat ćete neprestano pauzirati borbu i micati likove na sigurno mjesto, klik po klik. Ako vam to samo po sebi nije dovoljno naporno, trebate uzeti u obzir da se velik broj sukoba u igri bazira na mehanici aktivnih neprijateljskih pojačanja. Dakle, čak i ako zamislite optimalan taktički pristup inicijalnom sukobu, novi će vas neprijatelji moći napasti s različitih strana i u potpunosti pokvariti zamišljenu strategiju.

Iako je prema zadanim postavkama zamišljeno da ručno upravljate svakim likom u družini, srećom možete uključiti već spomenuto autonomno ponašanje likova. Ne može se reći da se radi o nekom razrađenom sustavu jer ne postoji mogućnost prilagođavanja autonomnog ponašanja likova. Likovi će koristiti moći i kretati se bojištem kako umjetna inteligencija odluči. No, pokazalo se da na normalnoj težini uz relativno smislen odabir kompozicije družine, prilagođavanje niti nije potrebno.

Iako je zamišljeno da ručno upravljate svakim likom u družini, možete uključiti i autonomno ponašanje likova.

Osim u borbi, negativni utjecaji žanra akcijskog RPG-a negativno vidljivi su i u razini interakcije sa svijetom koji vas okružuje. Iako ćete posjećivati mjesta za koja se može reći da su relativno gusto naseljena, moći ćete razgovarati tek s nekolicinom likova, u pravilu zaduženih za davanje zadataka i prodaju oružja i opreme. Sam dijalog pritom je maksimalno linearan i ne nudi vam, primjerice, mogućnost grananja razgovora i postavljanja upita – tipičnih za klasičnije RPG-ove. Iako Dark Envoy sadrži i danas već sveprisutni sustav morala, izuzev nekolicine odluka koje mijenjaju smjer priče, nema se tu puno toga za reći.

Samo je istraživanje pritom  također izuzetno ograničeno. Ne možete primjerice ulaziti u kuće ili tražiti neke skrivene zakutke, već se krećete isključivo glavnim cestama. Slična je ograničenost prisutna i u samim zadacima – sporednih zadataka gotovo da i nema. Ako već nabasate na neki, vjerojatno će biti usko vezan uz nekog od vaših suputnika ili glavni zadatak.

Umjesto sporednih zadataka nudi vam se mogućnost da između glavnih misija posjetite neku od opcionalnih tamnica radi skupljanja iskustva i bolje opreme. Riječ je o tipičnim dungeon crawler sekvencama, koje ne iznenađuju niti mehanikama niti narativnim značajem – vidjeti jednu tamnicu znači vidjeti ih sve.

Umjesto sporednih zadataka nudi vam se mogućnost da posjetite neku od opcionalnih tamnica radi skupljanja iskustva i bolje opreme.

Nadalje, oprema pronađena u tamnicama pritom u pravilu nije ništa bolja od one koju možete dobiti craftanjem ili enchantanjem, a količina XP-a dobivena borbom neusporedivo je manja od one koju dobivate izvršavanjem glavnih zadataka. Posljedica navedenog je da Dark Envoyu kronično nedostaje ikakvog zanimljivijeg sporednog sadržaja. Činjenica da  naslov traje samo nekih dvadesetak sati (što bih počesto istaknuo kao dobru stvar) ovdje ne predstavlja nikakav plus. Već se i u trenutnom stanju čini da igra traje  predugo.

Uzevši u obzir čudnu kombinaciju žanrova, teško mi je odrediti koja bi točno vrsta igrača mogla posebno uživati u Dark Envoyu. S jedne strane, taktički elementi ne dolaze do izražaja zahvaljujući količine nasumične akcije; s druge, ovo očigledno nije naslov koji sadrži petlju gameplaya koja bi zadovoljila ljubitelje akcijskih RPG-ova. Kad se tome pridodaju slabašna prezentacija, tehnički problemi i loša optimizacija, teško je objektivno preporučiti Dark Envoy dok možete nabaviti novi Baldur’s Gate ili neki od Divinityja.

Osobno mi je Dark Envoy poslužio da se prisjetim prvog Dragon Agea dok povremeno klikćem mišem i na ekranu gledam lijepe efekte izazvane magijama. U tom smislu nije mi predstavio toliko loše iskustvo kao što bi kritički ton recenzije dao naslutiti. Sve u svemu, ako ste raspoloženi za neki nostalgični trip, možda nabavka ovog naslova nije ni toliko loša ideja. U suprotnom, vjerojatno ćete se više usrećiti nekim od popularnijih izometričnih RPG-ova.