HCL.HR

Recenzija

The Gardens Between

NI TAMO NI VAMO

Pero Mlinar

Ako danas naletite na neku od igara s dvoje protagonista, možete biti prilično sigurni da će vas nakon naslovne špice dočekati jedna od onih teških priča koje sviraju po žicama vašeg srca. To je sad, nazovimo to tako, neki trend i generalno vrlo malo igara odstupa od njega. Pogotovo to vrijedi ako spomenute igre dolaze s fantastičnim, bajkovitim grafičkim stilom i u srži jednostavnim gameplayem. U tom slučaju možete biti sigurni kakav vas tip priče čeka. Najprije smo cmizdrili uz Brothers: A Tale of Two Sons, zatim je tu bio A Way Out, nakon njega Unravel Two, a sad imamo i The Gardens Between – još jednog pretendenta za naslov u kategoriji igara koje su uzrokovale najveći broj nenajavljenih posjeta psihijatru.

O kakvoj je igri ovdje riječ?

Opisati naslov indie studija The Voxel Agents kao mozgalicu sa simulacijom 3D prostora jednako je tome da se zamisli situacija u kojoj se pije bez dobre glazbe u pratnji (op. ur. pije se dakako, kola ili neki drugi sokić). Hoću reći, moguće je, i zapravo obuhvaća ono ključno, kad se malo bolje razmisli, no svi koji su isprobali kako je to dok se uz gemišt fantu bambuću sluša milozvučna tambura, znaju da to dvoje puno bolje funkcionira u suzvučju. Iako se igranje The Gardens Betweena prvenstveno sastoji od rješavanja zagonetki u bajkovitom prostoru s naglaskom na vertikalnost, one svoj puni smisao dobivaju tek kad ih se u cjelinu poveže sa sjetnom avanturom dvoje protagonista.

Po pitanju važnosti narativnog okvira i općenito tona koji se proteže kroz putovanje vrtovima u The Gardens Between, ovaj naslov ne skriva svoje karte. Uvodna scena vodi nas u kućicu na drvetu gdje najbolji prijatelji Arina i Frendt sjede u tišini i gledaju u daljinu. Spustio se mrak i pada kiša – u pozadini cvili tužni komad za klavir. Jasno je da nešto nije u redu. Međutim, u jednom trenutku događa se nešto neočekivano: pojavljuje se neobična ljubičasta svjetlost, kugličasta nakupina energije materijalizirana je u središtu kućice. Jedan od protagonista je dotakne, i oni bivaju transportirani u novi svijet.

Pustolovina dvoje najboljih prijatelja osmišljena je kao putovanje kroz uspomene na važne trenutke njihovog prijateljstva.

Pustolovina dvoje najboljih prijatelja osmišljena je kao putovanje kroz uspomene na važne trenutke njihovog prijateljstva. Oni u tišini prolaze kroz nadrealan svijet, satkan od niza otoka čiju arhitekturu tvore predmeti s kojima su se oni susreli tijekom godina međusobnog druženja. Umjesto visećih mostova imamo telefone iz kuće u kojoj su boravili, stolne svjetiljke igraju ulogu drveća, diljem površine otoka rasprostiru se gigantske perilice rublja, tu se nalaze lopte kojima su se nekoć igrali, teleskopi kojima su gledali zvijezde…

Svaki od otočnih vrtova konstruiran je na dosljedan način s jasno određenim ciljem. U središtu svakog od njih nalazi se uzvisina na koju je potrebno se popeti. Nekad je ona viša, nekad nešto niža, ali uvijek zapriječenog uspona. Da bi se popeli do vrha, prijatelji moraju manipulirati predmetima koji se nalaze u vrtu: micati prepreke, stvarati nove puteve, koristiti domišljatost i koordinirati pokrete kako bi kruživši oko uzvisine dospjeli do cilja.

Najveća specifičnost ovog naslova nalazi se u načinu na koji se likovima upravlja. Veliki dio interakcije u igri vrši se pritiskom lijeve gljive, kojom se ne upravlja toliko kretanje samih likova, koliko protok vremena. Pritiskom ulijevo ono se premotava unazad, pritiskom udesno ide se prema naprijed.

Fokus ovdje nije na kretanju samih likova koliko na protoku vremena.

Osim što se u kandžama vremena nalaze sami likovi, njima društvo prave i svi ostali predmeti koji se nalaze na otoku. Otprije spomenute perilice rublja na dodir gljivice počnu se spuštati niz padinu, lopte se otkotrljaju pa pogode plastični kostur dinosaura koji se uruši i zapriječi vam put i tako dalje. Trik za prelazak svakog od nivoa osim u savladavanju prostornih prepreka nalazi se i u korištenju posebnih terminala za uštimavanje vremena na kojima je moguće pomicati samo određene predmete u nastojanju da se pronađe neka dobitna kombinacija koja će osloboditi put.

Iz jednostavnosti njegovih mehanika, lako se može zaključiti da u ovom naslovu nema velike fleksibilnosti i raznolikosti u pristupu igranju kroz njegovo trajanje. To je ispravan zaključak – The Gardens Between je skroz konzistentan u tome što očekuje od igrača, a to je upotreba poznatih mehanika prilikom savladavanja sve težih zagonetki. Kako likovi putuju s jednoga otoka na drugi, suočavaju se sa sve zamršenijim i težim usponima na njihove vrhove koji traže iznalaženje sve kompliciranijih kombinacija u prostorno-vremenskoj manipulaciji.

Kako likovi putuju s jednoga otoka na drugi, tako se suočavaju sa sve zamršenijim i težim usponima na njihove vrhove.

Osim u gameplayu, igra je konzistentna i u svojemu ugođaju. Kako su otoci uvijek građeni od dijelova uspomena, glavni cilj protagonista je da ih spoje u cjelinu, pronađu njihov smisao. Odatle i njihovo putovanje ka vrhu svakoga od otoka, ka mjestu gdje viđeni fragmenti bivaju spojeni u cjelinu te na kojem se pred njima (i igračem) ukažu prikazani cjelokupni događaji iz njihove prošlosti.

To metaforičko i nostalgično putovanje kroz djetinjstvo vrši se u tišini, isključivo putem indikacija, praćeno melankoličnom klavirskom glazbom. Upravljanje prostorom i vremenom kao glavna mehanika nije nešto nalik onome u TARDISU – nema tu nekih radikalnih promjena u svijetu, okružje se ne mijenja iz temelja. Ono je tu tek da bi se omogućilo protagonistima da dođu do razrješenja svoje avanture.

Najveći problem The Gardens Betweena nije u tome što igra ne pokušava predstaviti neki fantastično raznovrstan gameplay. Mozgalice s naglaskom na priču u tom su pogledu uvijek generalno bile prilično minimalističke. To je svojevrsna “prtljaga” toga žanra. Ono što je zapravo najiritantnije i što je jedan od razloga radi kojeg se u suštini ovaj naslov doima kao hodanje već dobro prohodanim terenom jest njegova priča. Ona možda jest dirljiva, ali svojom strukturom i prezentacijom već je viđena dovoljno puta da u konačnici ostaje samo u srcu, ali ne i u pamćenju. Ako ste odigrali bilo koji od novijih naslova koji progovaraju o nošenju s gubitkom, problemima odrastanja, indiferentnosti vremena, priča o Arini i Frendtu vjerojatno će vam se učiniti prilično poznatom.

Priča možda jest dirljiva, ali svojom strukturom i prezentacijom već je viđena dovoljno puta.

Odbacimo ipak na trenutak pitanje originalnosti i recimo da je ovo priča koju su autori željeli ispričati iz dna duše – k vragu kontekst i sličnosti! Pa ipak, svjesni da će se zacijelo povlačiti te paralele, da će ljudi pričati kako nisu originalni, odlučili su se oni istaknuti na jedan drugi način. U srž gameplaya postave oni tako faktor uspinjanja na vrh otoka te igra time dobije reljefnu dimenziju, osjećaj prostornosti ne toliko često viđen u igrama. I to bijaše dobro. Simuliranje 3D prostora otvori im mogućnost za osmišljavanje inovativnih mozgalica koje bi se okoristile činjenicom da igra posjeduje rotacijsku kameru koja prati likove na njihovu usponu.

Jedna takva “mozgalica” odmah im padne na pamet: “što bi bilo da natjeramo igrača da trči oko brda s ciljem da u nizu kutija koje unakrsno skaču s jedne strane brda na drugo pronađe onu ispravnu?” Iako zvuči sirovo, u savršenom je skladu sa specifičnošću ovog naslova, izraženim osjećajem 3D prostora – tako da tu zagonetku oni ubace. I vidi vraga, stvarno ispadne dobro. Zašto onda, moram se zapitati jednostavno, jer mi nije jasno, već u sljedećem momentu kompletno odustati od te ideje?

The Gardens Between imao je toliko potencijala da svoju simulaciju 3D prostora pretvori u izvor inovativnih zagonetki, a na kraju se odlučio prvenstveno usmjeriti na plošne zagonetke tipično viđene u 2D mozgalicama. Rijetki su slučajevi u kojima je potrebno uzeti u obzir prostornu dubinu da bi se došlo do razrješenja jer u velikom broju slučajeva zagonetke bivaju strogo vezane uz jedan mali dio prostora ili su toliko banalne da sama ideja višedimenzionalnosti prostora igraču uopće ne padne na pamet.

Iako zagonetke nominalno postaju teže što avantura dulje traje, to su i dalje problemi koji se tek nižu jedan za drugim uz minimalne pokušaje da se iskoristi sav potencijal koji nudi prostorni volumen. Ova mozgalica tako upada u dvostruku zamku neinovativnosti: neinovativna je njezina prezentacija, a bome ni gameplay ne kotira znatno bolje. Kao da su tvorci igre odlučili zaigrati na sigurno pa se ugledati na druge naslove umjesto da iskoriste mogućnost inovacije koju su sami stvorili.

Teško je donositi jednostrane zaključke o ovoj igri: ako niste upoznati ili vični žanru mozgalica, ona će vam se vjerojatno prilično svidjeti jer stvari koje radi, radi prilično dobro. Njezina priča je dirljiva, a gameplay ima za ponuditi dosta toga. Ako ste pak odigrali neke od novijih naslova ovoga tipa, susrest ćete se vjerojatno sa solidnom, ali ne baš pamtljivom igrom koja je svojom premisom obećavala ipak nešto više od ponuđenog. Najveća je šteta što igra nije odlučila napraviti dodatni korak u tome da iskoristi svoj specifičan prikaz 3D prostora da stvori inovativne i sebi svojstvene zagonetke. Kako stvari stoje, 5-6 sati potrošenih na prolazak ove avanture teško da će nekome ostati u dužemu sjećanju.

Kako je strukturirana ocjena ove igre?

Recenzija je rađena na primjerku igre za PC.

Označeno sa: ,

Dojam je da se The Gardens Between zadržao na ogradi u trenucima kad je svoj maštovit i potencijalom nabijen svijet jednostavno trebao iskoristiti za nešto više. Boljim korištenjem 3D prostora, ovaj je naslov osim po dirljivoj priči, mogao ostati i zapamćen po specifičnom tipu mozganja. Ono se, nažalost, kako je slučaj, pojavilo tek u tragovima.

70 Naša ocjena
  • priča bezmilosrdno gađa u srce
  • maštoviti nadrealistički svijet prožet subjektivnošću likova
  • konzistentnost gameplay mehanika
  • neiskorišten potencijal 3D prostora
  • često viđena narativna struktura
  • izostanak težih zagonetki

Pero Mlinar

Legenda i životni uzor čitavoj redakciji HCL-a. Ovo je napisao Zoran.

Komentari (1)

  • Marko I

    24.12.2018 - 19:12

    Igrica je super samo je prekratka

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?