HCL.HR

Recenzija

Loop Hero

RINGE RINGE RAJA

Zoran Žalac

Svijet često funkcionira kroz cikluse i većina ljudi živi ciklično. Normalno je zato da se kružni procesi pojavljuju i u videoigrama, u zadnje vrijeme više nego inače. Ponekad u recenzijama igara  koristimo termin „petlja gameplaya“, što označava niz međuovisnih procesa i mehanika koji se ponavljaju pa iz te kombinacije međuovisnosti i ponavljanja proizlazi zabava. A povremeno je ta zabava toliko zarazna da stvara ovisnost. Živi je primjer toga nova rougelite igra Loop Hero.

Početna cijena Recenzirana verzija Recenzentski primjerak
14,99€ PC Ustupio izdavač

U ovom se 2D naslovu doslovno vrtite u krug. Lik se kreće automatski po nasumično stvorenoj mapi, a svaki prolazak kroz početnu točku (kamp) podiže razinu težine protivnika na putu. Svijet izvan staze po kojoj se krećete u krug „gradite“ sami uz pomoć karata koje osvajate u borbi. Sve što postavite na mapu ima neki utjecaj na statistike vašeg lika, protivnike ili sam svijet, a ujedno vam donosi i resurse kojima nadograđujete kamp. Postoji mehanika pametnog građenja pa tako npr. planine i doline treba postavljati jedne kraj drugih da bi se izvuklo više resursa ili dobilo bonus za lika.

Ključna je stvar što se nakon određene količine karata kojih postavite na mapu pojavljuje boss. Sukob s njime ne možete izbjeći, ali ga možete odgađati dok za to budete spremni. Ako tijekom svog kružnog putovanja umrete, onda gubite do 60% prikupljenog materijala, no, možete i kukavički odustati od svoje ekspedicije prije nego se boss pojavi te se vratiti u kamp sa svime i pokušati ispočetka.

Svijet izvan staze po kojoj se krećete u krug „gradite“ sami uz pomoć karata koje osvajate u borbi.

Borba se u Loop Herou izvodi automatski i na nju nemate izravan utjecaj. Jedino što možete napraviti je ono presudno – slagati što bolju opremu za svog lika. Nove predmete dobivate skoro svakih 10-ak sekundi pa stalno morate razmišljati koji oklop staviti, koje oružje koristiti i sl. Stvar je u tome da je prostor u inventoryju vrlo ograničen – imate 12 mjesta, a predmeti koje osvojite nestaju kad ih zamijenite ili kad se inventory popuni novima (a puni se stalno). Kod opreme pratite više različitih statistika – npr. brzinu napada, izmicanje, liječenje, obranu, napad, itd. Tome dodajte još da različite klasike koriste različitu opremu i imate prilično interesantnu mehaniku gameplaya, premda vi niste ti koji zadaju udarce protivniku ili se krećete u borbi.

Jedini izravni utjecaj kojega u Loop Herou imate na akciju jest u naredbi Play/Pause. Desnim klikom miša zaustavljate kretanje lika, tj. pokretanje novih sukoba, tako da u miru možete analizirati opremu i planirati kad ćete staviti koju kartu na koje polje. Po defaultu postoje dvije brzine po kojima se igra odvija, no u budućnosti bi ih trebalo biti više, a možete i ručno modificirati brzinu izvan same igre. Osobno mi je i 2x brzina malo prespora u početku, a kasnije postane kaotično ako je brže od toga. Ne bi bilo loše da postoji nekakav slajder za brzinu koji bi se mogao pomicati bez modificiranja igrinih datoteka.

Ne bi bilo loše da postoji nekakav slajder za brzinu koji bi se mogao pomicati bez modificiranja igrinih datoteka.

Jedino mjesto gdje se igra uspori jest kamp. Ondje u miru možete birati što ćete izgraditi, pri čemu svaki objekt otvara neku novu mogućnost. Također možete mijenjati koje su vam karte dostupne u vašem špilu za ekspediciju, craftati nove predmete i sl. U kampu ćete isto tako dobiti i uvid u priču o ljudima koji su preživjeli svojevrsnu apokalipsu i dolazak mračnog zaborava. Loop Hero tu nudi intrigantan zaplet, ali to je otprilike sve. Nema neke likove za pamćenje, a katkad se zbog ponavljanja zna dogoditi da tijek priče stane i da se ništa ne događa i po nekoliko sati, toliko da već zaboravite da igra ima nekakvu priču.

Međutim, i uz povremenu odsutnost priče Loop Hero zna biti užasno zarazna igra. Ima onu slatku brigu u procjenjivanju kada je pametno povući se i sačuvati živu glavu, a kada valja stisnuti zube i riskirati za veću nagradu. Ima i onu privlačnost u podizanju brojeva i vaganju je li korisno izgubiti -10% brzine napada za +20% šanse izbjegavanja udaraca. U Loop Hero bez problema možete utući tridesetak sati, inače vrlo pohvalno za igru koja košta 15 eura.

Loop Hero ima onu slatku brigu u procjenjivanju kada je pametno povući se i sačuvati živu glavu, a kada valja stisnuti zube i riskirati za veću nagradu.

U audiovizualnom pogledu igra koristi retro đir, što znači pikseliziranu grafiku kao iz doba SNES konzole. I to je šarmantno na neki svoj način, ali je najlakše za prihvatiti ako igrate na nekom manjem ekranu ili podalje od samoga ekrana. Glazba mi je bila izvrsna, ali nakon stotina i tisuća krugova i sama mi se počela vrtjeti u krug pa sam na kraju poželio igrati Loop Hero u tišini, bez kukurikanja pijetlova svaki put kad svane novi dan.

Nema sumnje da je igra zarazna, no ostaje pitanje – je li zabavna? Recimo to ovako – u početku je zanimljivija nego što dalje odmičete s igranjem. Loop Hero ima dubinu u svojim mehanikama, ali od igrača ne traži naročito aktivnu ulogu. Važno je pomno birati opremu i pametno slagati karte, ali kad je to cijela mehanika igre i kad se to vrti u krug bez ikakvog vizualnog osvježavanja, prevrata u priči ili nečega sličnog, trebate biti baš tvrdokorni fan rougelite igara da biste u ovome istinski uživali od početka do kraja. Koncept je donekle originalan i lako se zaraziti kružnim formatom, no s vremenom postaje repetitivan.

Iako sam trajnost igre maloprije pohvalio, rado bih u Loop Herou mijenjao dužinu trajanja za malo raznovrsnosti. Mišljenja sam da bi igri više odgovarao malo kraći format, kakav su npr. imale „kartaške“ igre Hand of Fate ili Slay the Spire. Alternativno se moglo napraviti više s tim sustavom karata (npr. slaganje istih kao puzzle – vidi igru Carto), ali to će morati čekati nastavak, za kojeg se nadam da će jednoga dana uslijediti.

Ako znate za onu frazu „vrtim se u krug“ onda znate i da je njezina konotacija uglavnom negativna. U Loop Herou nije tako u početku, ali u ponavljajućem formatu igre dosada kad-tad sustigne zabavu. Ne ubije ju kompletno, ali osjetite da joj je stalno za petama.

73 Naša ocjena
  • ima zarazu u stalnom planiranju i osnaživanju lika
  • ponavljanje istih radnji nije beskorisno pokraj nadograđivanja kampa
  • retro izgled ima svoj šarm
  • igra bi trebala imati više dostupnih brzina i mogućnost detaljnijeg podešavanja brzine
  • sa sustavom karata moglo se učiniti više
  • priča je intrigantna, ali ne mnogo više od toga

Zoran Žalac

Dežurni urednik. Voli kad igre filozofiraju, gunđa oko estetskih rješenja u sučeljima. Preferira fantaziju nad fikcijom, framerate nad rezolucijom.

Komentari (6)

  • razer1234559

    01.04.2021 - 18:08

    E Zoki moj kvragu tebi i recenziji toj, dobrim igrama malu ocjenu daješ pa ima sada da se kaješ. Ne smiješ igre toliko grditi jer od muke onda počnem prditi, ali ipak si ti Gamer pravi ili je to samo u tvojoj glavi, moraš igre maziti a ne ih toliko gaziti. Ova igra to zasluzila nije oh Boze muka mi je, neću da krijem zbog tebe sada suze lijem. Tako da nemoj više po dobrim igrama srat jer bolje bi ti bilo da si išel prozore prat.

    • cutiexxx

      @razer1234559, 01.04.2021 - 18:47

      Bez uvrede al ovo mi je užasno cringy

    • LetMeBeFrank

      @razer1234559, 01.04.2021 - 21:44
    • Saren

      @LetMeBeFrank, 02.04.2021 - 00:45

      Ne vrijedi trositi rijeci, sve je rekao oko GTA serijala, a pogotovo sad. Ko da je ocjena 73 mala, ono igra fail tisucljeca. Iako se ponekad ne slazem sa Zoranovim ocjenama, covjek nastoji bit objektivan i to postujem.

    • InDy4962

      @razer1234559, 02.04.2021 - 00:20

      Falio si nam

  • domba333

    05.04.2021 - 09:33

    Ne znam za druge ali da je đabe ne bi to igrao.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?