Fotografije imaju mogućnost otvoriti prozore prema novim svjetovima, a to preneseno značenje postaje zanimljiv koncept kad se prenese u formu videoigre. Nova igra Viewfinder bazira se upravo na tom principu – uz pomoć fotografija i slika otvaraju se prozori u nove dimenzije kako biste mogli rješavati zabavne izazove. Nije ovo neviđen koncept, ali njegova izvedba u kombinaciji s vizualnim stilom je ono po čemu se ovaj naslov ističe.

Viewfinder već od prve scene očarava vibrantnim bojama koje oživljavaju svijet. Na to se još veže kvalitetan vizualni stil zbog kojeg cijelo putovanje ima dodatni sloj ugodne atmosfere iako je priča okrenuta prema tmurnijoj realnosti. To je zapravo odličan kontrast u sklopu priče jer se nalazimo u simulaciji svijeta kakav je nekad bio za razliku od onoga što nas čeka izvan te simulacije koju istražujemo. Taj se vanjski svijet tek nakratko vidi, no dovoljno dugo da shvatite kako su ga dotukle klimatske promjene.

Ugodni vizualni stil dodatno naglašavaju šarolike fotografije i crteži koje koristimo u kretanju između levela. Pomoću njih spaja se više svjetova u jedan niz. Bilo da je riječ o kopiji onoga što gledamo ispred nas ili pak o otvaranju pogleda u potpuno novu dimenziju – sama mehanika ne gubi svoju čar niti u jednom trenutku. Koncept gameplaya je uvijek isti: morate pronaći sliku i pronaći pravo mjesto za nju. Međutim, kasnije dolaze novi slojevi koji osvježavaju način kako percipiramo stvarnost i izazove pred svojim očima.

Ugodni vizualni stil dodatno naglašavaju šarolike fotografije i crteži koje koristimo u kretanju između levela.

Sam princip rješavanja tih izazova vrlo je jednostavan jer je dovoljno postaviti fotografiju ispred sebe i jednim klikom je “oživjeti”. Hoće li se izazov riješiti od prve ili ne opet ovisi o samoj perspektivi kako gledamo fotografiju u ruci. Isto tako, mora se razmišljati i o dubini koja se skriva unutar dvije dimenzije na papiru jer perspektiva opet radi čuda kad se pravilno koristi. Tu dolazi do kreativnog razmišljanja jer je primjerice potrebna određena rotacija slike kako bi se otvorio put prema naprijed.

Upravo je to i jedan od razloga zašto je Viewfinder odličan naslov i za igrače koji možda nisu ljubitelji puzzle avantura. Jednostavna i zabavna mehanika potiče na razmišljanje izvan okvira, što na kraju rezultira osmijehom nakon uspješno riješenog problema. Primjerice, ispred vas se nalazi dugačka rupa te uz pomoć fotoaparata možete uslikati pod i njega postaviti na prazninu kako biste mogli nastaviti dalje. Nije dovoljno ako uslikate samo dio pod nogama, no ako se promijeni perspektiva dobije se drugačiji pogled na potencijalno rješenje.

Jednostavna i zabavna mehanika uklapanja slika potiče na razmišljanje izvan okvira.

Srećom po fotografe istraživače, Viewfinder ima kvalitetne levele čija je težina izazova dobro ujednačena. Igra u globalu nije posebno teška, odnosno rijetko koji problem traži dugotrajno razmišljanje. To bi nekome moglo biti i loša stvar, a osim toga neki se koncepti zagonetki znaju ponavljati iako su prezentirani na drugačiji način. Ipak, cijeli put do rješenja je uvijek zabavan.

U slučaju da zapnete na određenom izazovu, nakon nekog vremena pojavi se opcija savjeta koja vas usmjeri prema potencijalnom rješenju. Nikad se ne dobije direktni naputak što točno trebate napraviti i to je odlična stvar.

Igra ima sustav savjeta ako zapnete, ali nikad se ne dobije direktni naputak što točno trebate napraviti.

Tako se primjerice na jednoj razini teleporter nalazi iza ograde prema kojoj se dolazi uskim hodnikom. Zbog manjka prostora nije moguće u jednom kadru uslikati teleporter i ručku koja ga aktivira. No, na toj razini su i zidovi koji imaju drugačija svojstvo na fotografski film, a savjet glasi – promijeni perspektivu. Prvo pomislite “bravo Sherlock, to sam i sam shvatio “, ali ubrzo nakon toga vam sine rješenje jer ta informacija govori sve što vam treba reći. To sa zidovima je samo jedan od primjera kako igra ostaje svježa i zanimljiva za daljnje rješavanje izazova.

Osim oživljavanja fotografija, kroz igru se i dosta vremena provodi skačući. To se opet veže uz kreativno razmišljanje jer ima izazova koji traže spajanje udaljenih dijelova levela, bilo po visini, širini ili dužini. Važno je samo stvoriti put do teleportera kako bi se nastavilo dalje, a manje je bitno na koji će se način to izvesti. Doduše, u pothvatima skakanja doći će i do neizbježnog padanja, ali daleko od toga da je to završetak igre.

Da bi bilo što manje frustracija brine se opcija vraćanja vremena unatrag.

Da bi bilo što manje frustracija brine se opcija vraćanja vremena unatrag. Krivo postavljena slika? Nema problema, dvoklikom na dugme brzinski se vrati vrijeme na točku prije iskorištavanja slike. Poskliznete li se na rubu tijekom skakanja – opet nema problema jer se možete vratiti na točno željenu vremensku točku. Ovdje se vidi koliko su u razvojnom studiju išli na ruku igračima kako bi cijela avantura bila što ugodnije iskustvo.

Dodatni sloj zabave dolazi i kroz šarolike fotografije koje se mogu pronaći unutar levela. Na primjer, fotografija retro igre na kojoj je vidljiv ulaz u špilju. Ovisno o načinu na koji se fotografija oživi unutar našeg svijeta, ulaz će biti dostupan ili nedostupan, ovisno o tome kako gledate. Viewfinder ima odličnih slika koje ostavljaju osjećaj zadovoljstva kad se otvori prolaz u nešto neočekivano ili drugačije u odnosu na našu stvarnost.

Viewfinder ima odličnih slika koje ostavljaju osjećaj zadovoljstva kad se otvori prolaz u nešto neočekivano.

Viewfinder je avantura od pet poglavlja nazvanih po znanstvenicima koje upoznajemo kroz igru. Svako poglavlje omogućuje svakome od njih pristup svjetlima reflektora, a nama istraživačima bude lakše pratiti način na koji su se uhvatili u koštac rješavanja klimatskih problema. To je i osnovica radnje koja nosi dozu zanimljivosti, no sama prezentacija je poprilično klasična.

Sve se svodi na slušanje glasovnih poruka i čitanje poruka s papirića. To je jednostavno, funkcionalno i nimalo napadno, ali je šteta što sam svijet ipak nema više interakcije čime je radnja mogla dobiti dodatni sloj zanimljivosti. Zbog toga i ostaje dojam kako je okruženje previše statično izvan korištenja fotografija.

Drugi element koji je mogao biti bolje odrađen odnosi se na broj opcionalnih levela. Njih ima stvarno malo, a ni broj levela koji pokreću priču nije baš velik. Igru se može završiti za oko osam sati, što u vrijeme otvorenih svjetova zvuči vrlo malo. Ipak, trajnost ne spada u negativnu kritiku jer je to osam sati čiste zabave. Šteta je što nema više izazova kao što je zadnji level u kojemu osim vremenskog ograničenja, kombiniraju se sve tehnike koje smo do tada naučili. Odličan završetak koji je ipak mogao biti više iskorišten i među opcionalnim razinama.

Viewfinder je zahvaljujući svojoj neobičnoj ideji ugodno ljetno osvježenje na gaming sceni koje bi moglo biti i zabavno iznenađenje za mnoge igrače. Jednostavna mehanika gameplaya u kombinaciji s brzim opcijama brisanja pogrešaka su odlična kombinacija. Kad se na to nadovežu vizualno lijep svijet dolazi se i do odlične atmosfere koja se može dodatno modificirati različitim filterima za fotoaparat. Tako prijelaz iz vibrantnog okruženja u slikovno ili ASCII Two Color otvara potpuno novi pogled na svijet zbog čega se isplati otključati sve dostupne filtere za kameru. Iako Viewfinder nije dugotrajna igra, svaka minuta ovdje je dobro utrošena.