HCL.HR

Recenzija

Halo 3 [Xbox 360]

Ivan Renić


Ako posljednjih šest godina niste živjeli ispod kamena, sigurno znate neke osnove o serijalu. Ako ništa, znate da se glavni lik igre zove Master Chief, supervojnik u kul zelenom odijelu. Na njemu je da spasi Zemlju. Ako već niste igrali igru, jeste li se ikad zapitali otkud ime Halo? Halo je prstenasto tijelo u svemiru koje na površini izgleda jako slično Zemlji. Zapravo, krivo sam se izrazio. Halo nije prstenasto tijelo. Halo su 7 prstenastih tijela. I dok rasa Convenanta vjeruje da će ih Halo prstenovi odvesti do duhovnih spoznaja, namjena im je sasvim drukčija. To su zapravo oružja koja imaju sposobnost istrijebiti sav život u galaksiji te su jedine spoznaje do kojih mogu dovesti one tko je bio u pravu u vezi zagrobnog života. Njih je stvorila mistična rasa Forerunners, čiji se tehnološki artefakti mogu naći diljem galaksije. Izumrli su prije 100 000 godina, što uopće nije slučajnost – tada su zadnji put ispaljeni Haloi!

Razlog zašto bi netko napravio takvo ubije-nas-sve oružje je postojanje alienske parazitske rase The Flood, koja svako biće na koje naiđe pretvara u parazite. No, nisu oni bezmozgovni jer žrtva ne gubi svoja znanja i vještine, tako da su neki vrlo dobri vozači, neki snajperisti i slično. Oni su doveli Forerunnerse do ruba izumiranja, pa su Forerunnersi, ne videći drugi izlaz, stvorili Halo te ga aktivirali. Sada su u igri tri strane – ljudi, Convenanti i The Flood. Vođa Convenanta, koji je jedini preostali aristokrat Convenanta, govori Convenantima da se oni pokušavaju dokopati kontrole nad Halo prstenovima da bi otvorili oči u duhovnom smislu, dok mu je pravi cilj prilično očit. Ironično, zove se Truth. S druge strane, Flood ne skrivaju svoje namjere. Njihov vođa Gravemind nastao je na jednom od Halo prstenova, gdje su se Flood uspjeli osloboditi iz ropstva. Nedugo nakon toga uspjeli su preuzeti kontrolu nad High Charity-jem, glavnim gradom Convenanta. Usput rečeno, Gravemind je uspio zarobiti Master Chiefa te ga je upravo on poslao na misiju sprječavanja aktivacije Halo prstenova. Nije ni čudo, jer su se prošli put jedva izvukli…


Iako je Master Chief spriječio lansiranje Delta Halo prstena, proces obustavljanja poslao je ostalim Halo prstenovima kod za aktivaciju, što se može učiniti još samo na jednom mjestu – The Ark. Ako već niste, sad biste definitivno trebali uočiti simbolizam iz naziva u igri. Trojka se potpuno usredotočuje na Master Chiefa, a priča Arbitera i Convenanta pada u drugi plan. A važno je napomenuti da je kraj igre – kraj. Nema zagonetnih završetaka, detalja koji ostavljaju prostor za eventualni nastavak… Ovo je definitivno kraj priče.

Prvo što sam primijetio u samoj igri je grafika. Izazvala je mnoge rasprave po raznim gaming forumima. Meni se odmah svidjela, jer nije baš toliko loša koliko su me neki uvjeravali… Sve do četvrte misije. Tamo sam ostao očaran grafikom. Naime, najbolje odrađen dio grafike je osvjetljenje, koje svoje mogućnosti pokazuje tek u četvrtoj misiji, kad padne mrak. Ako igrate na HDTV-u, grafika vas sigurno neće razočarati. No, shvaćam razočaranje nekih. Mnogi su od najrazvikanije NG igre ipak očekivali više. Srećom, igra ima mnogo elemenata kojima će privući igrače.


Jedan od njih je zasigurno zvuk. Tu ponajprije mislim na glazbu. Zvukovi oružja i slično odlični su, a glasovi su korektno odrađeni, ali glazba u igri je nevjerojatna. Glavna tema je vrlo pamtljiva, a u igri ćete je čuti mnogo puta u raznim oblicima. Sve je to zahvaljujući Martinu O’Donnellu, skladatelju koji je radio na glazbi sva tri nastavka, kao i na glazbi za Bungijeve igre Oni i Myth serijal. Tu je sve – od orkestralnih dionica, preko zbora pa sve do mješavine zbora i orkestra, a sve to zvuči jednostavno epski, kako i priliči ovakvoj igri. Postoje samo dvije mogućnosti oko glazbe; ili je nećete svjesno primijetiti koliko dobro paše u igru ili ćete se naježiti kad je čujete. A oboje je upravo najveći kompliment koji glazbi mogu dati.

Jedna od stvari koja me je također impresionirala je igrivost. Moram priznati da sam donedavno smatrao Halo serijal samo bezmozgovnom pucačinom, što se definitivno promijenilo. Igra je linearna, ali to joj neću uzeti za zlo jer sam to i očekivao, a i uvjetovano je i samom pričom igre. Kako volim izazove, odlučio sam igru preći na Heroic težini ( treća od četiri ). A izazov sam i dobio. Preporučujem vam da odmah odaberete Heroic ili Legendary, jer je na Easy i Normal jednostavno prelegano za iskusnije igrače. AI protivnika je odličan! Skrivati će se, okruživati vas, pokušati vas nadmudriti i sve ostale taktike koje biste vi upotrebljavali protiv njih. Također, bio sam prisiljen i taktizirati jer mi je često nestajalo municije za oružja, pa sam ih konstantno morao mijenjati, čime me je igra prisilila da naučim koristiti svako oružje. I iako su mi neka bila potpuno odbojna u početku, apsolutno svako oružje je dobro iskorišteno u dobroj situaciji. A oružja ima mnogo, što ljudskih, što alienskih.


Vozila su također urađena odlično i vrlo su zabavna. Neprijateljski AI se i tu iskazuje i bit će vam dosta teško nositi se s njima ako ih je više. Nažalost, isto se ne može reći za AI vaših suboraca, koji će vas ponekad izrazito iživcirati. U borbi vrlo brzo poginu, pa vam neće biti od velike koristi, no najviše će vas živcirati u dijelovima s vožnjom. U tim dijelovima preporučujem jedno – vi vozite. Oni su, naime, katastrofalni vozači i jako često će se sudarati u drveće, zidove i sve okolne objekte, otežavajući vam posao na strojnici. S druge strane, ni na strojnici neće biti od prevelike koristi, ali bar nećete umirati svakih desetak sekundi zbog njihovih vozačkih sposobnosti. Moram pohvaliti i level design, jer svaki level ima svoj setting i ugođaj. Od šuma na početku igre, preko podzemnih baza i alienskih brodova, pa sve do Halo prstenova – svaki level je prepoznatljiv.

Igrajući singleplayer dosta sam često umirao, no ponavljanje je majka znanja. Jer što prije shvatite da nemate apsolutno nikakve šanse ako uletite među grupu protivnika, bolje za vas. Samu singleplayer kampanju odigrao sam u solidnih petnaestak sati. Ono što je neizbježno pri recenziranju Haloa je opisivanje multiplayera. Srećom, on je toliko dobar da bi se u današnje vrijeme mogao komotno prodavati kao stand-alone igra. Što je tu toliko dobro? Pa, jednostavno sve. Mogućnosti su nebrojene. Nađite do tri prijatelja (bilo uživo, bilo preko Live-a) i zaigrajte kapmanju u četvero. U splitscreenu, lokalno povezanim konzolama ili preko Live-a, rezultat je isti – zabava se potencira sa svakim novim igračem, a i sama igra je lakša.


Naravno, nećete svi biti Master Chief. Drugi igrač bit će Arbiter, pripadnik Convenanta koji je gotovo smaknut od vlastite vrste zbog neuspjeha pri zaustavljanju Master Chiefa. Nakon toga, slijedio je onu „neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj“ te se udružio sa Master Chiefom u borbi. Treći i četvrti igrač će uskočiti u cipele (čizme?) dva Elite vojnika, također pripadnika Convenanta, koji su otkrili pravu istinu i cilj vođe Convenanta.

Co-op je tek vrh sante zvane multiplayer. U ovoj igri, naime, multiplayer dolazi na puno višu razinu nego ikada prije. Tu su multiplayer okršaji sa do 16 igrača na serveru, a osim klasičnih modova, tu je i nekoliko iznenađenja. Ono što me je posebno impresioniralo kod multiplayera je jednostavnost. Kad pretražujete servere, imate nekoliko opcija koje će vam dati servere koji vama odgovaraju, primjerice serveri na kojima se govori jezik koji vi govorite, serveri na kojima igraju igrači koji imaju podjednak broj experience bodova (koji se dobivaju po prinicpu 1 za pobjedu, 0 za poraz te -1 za odustajanje, korištenje šifri i slično), serveri sa određenim brojem igrača i slično, što vam omogućuje da vrlo brzo pronađete igru koja vam odgovara. I ne morate brinuti, rezultata će uvijek biti dovoljno jer se dnevno u prosjeku odigra 2 milijuna mečeva, a u svakom trenutku online je barem 75 000 igrača. Impresivno. Tu su i česti turiniri, igranje s poznatima te igranje sa članovima Bungie tima.


Ako ste ikad igrali neki FPS u multiplayeru, znate koliko iritantno može biti kad vam na server dođe neki lik kojem je cilj svima uništiti zabavu. To očito znaju i Bungijevci, pa je lako izolirati te igrače. Osim što ih možete ocijeniti kao loše igrače preko samog Live-a, u igri imate „A-hole“ button, kojim jednostavno isključujete njegovu glasovnu komunikaciju u igri. Osim toga, tu je i Forge, možda najzabavniji mod multiplayer dijela igre. Na prvi pogled klasičan multiplayer ima jednu vrlo važnu razliku. U Forge-u u realnom vremenu modificirate okoliš oko sebe u smislu da u bilo kojem trenutku ispred sebe možete postaviti štit, stvoriti si neko oružje ili pak vozilo. Naravno, i za vrijeme dok to radite ste ranjivi, što znači da uvijek morate biti na oprezu.

Uz sve to, tu postoji i mogućnost uploadanja vlastitih screenshotova ili filmića iz igre izravno na Bungijeve servere. Svaka igra koju odigrate sprema se u obliku replaya na vaš HDD, a u igri onda možete taj replay pregledavati uz potpunu kontrolu kamere, hvatati screenshotove ili snimati filmiće. Replay u FPS-u? Da! Kako sam gore napisao da se dnevno odigra prosječno 2 milijuna mečeva, možete zamisliti koliko filmića tu nastane – to postaje Live-ov YouTube. Ograničen na Halo 3. U bilo kojem trenutku možete od nekoga sa friends liste preuzeti neki njegov screenshot ili filmić, uploadati svoj na servere ili pak pregledavati najbolje od najboljeg – pod Bungie’s Favorites pogledajte što se dečkima ( i curama ) iz programerskog tima najviše sviđa. I tu se mogućnosti šire. Možete čak sa PC-ja na Bungijevim stranicama označiti filmiće koji vas zanimaju, a kad se sljedeći put ulogirate na Live, oni će se automatski downloadati. Sve je odrađeno vrhunski i uvijek ima sadržaja za pregledavanje.


Kad se cijela igra sagleda u cjelini, dobivam zaključak da je to ta igra koju su svi Xboxaši čekali nakon dva odlična nastavka. Igra ima vrlo malo mana koje su zapravo zanemarive u usporedbi s količinom zabave i mogućnosti koje je igra donijela. Ako mislite zaigrati igru, bio bi zločin propustiti fantastičan multiplayer, koji je možda i najjača strana ove odlične igre. Igra je ispunila sva moja očekivanja, a u nekim segmentima ih je i debelo nadmašila. Nerijetko me ostavila bez riječi, ali ponekad i usta punih psovki. Ako imate Xbox 360, ovo je must have naslov. Ova igra je apsolutni hit te na zvjezdano nebo odličnih Xbox 360 naslova unosim novu zvijezdu Halo 3. Zvijezdu vodilju.

>> Komentari recenzije na forumu

Tri godine nakon Halo-a 2 dolazi nam treći, završni dio ove trilogije čije ime često prate sami superlativi i visoke ocjene. Nabavili smo igru i provjerili oko čega se diže tolika prašina.

0 Naša ocjena

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!