HCL.HR

Recenzija

Nintendo 3DS

Igor Belan

Nakon vrlo uspješne linije DS handheld konzola, koja je do dana današnjeg zabilježila preko 140 milijuna prodanih primjeraka diljem svijeta, Nintendo je na tržište izašao sa nasljednikom imena 3DS. I to u iznimno nezahvalno vrijeme kada se gameri za zabavu u pokretu sve više okreću svojim pametnim telefonima, za koje se razvijaju sve impresivnije i zanimljivije igre, a koje su k tome i vrlo jeftine.

Nintendo 3DS, kao uređaj namijenjen primarno za gaming, sa svom silom modernih tehnologija ugrađenih u njega, od kojih se ponajviše ističe 3D ekran, obećava nešto imerzivnije i kvalitetnije iskustvo igranja u pokretu od spomenutih mobitela i inih gadgeta. No vrijedi li visokih 2250 kn koliko ćete ga platiti u Hrvatskoj? U nastavku donosimo detaljan opis svih značajki, prednosti i mana nove Nintendove konzole, koje jednostavno morate znati prije nego izvadite novčanik.

Što se dizajna konzole tiče, nije previše mijenjan u odnosu na neke od prijašnjih DS modela. Specifično, takozvani clamshell, odnosno sklopivi dizajn 3DS-a u mnogočemu je sličan baš Nintendo DSi konzoli, s time da je gornji sklopivi dio, onaj sa 3D ekranom, nešto deblji. Tako je i cijela konzola ponešto deblja i mrvicu teža (230 grama naspram 214 grama kod DSi-a), pa baš kao što je bio slučaj kod gotovo svih DS konzola, ni 3DS neće baš prirodno i ugodno sjedati u džep vaših traperica.

Estetski gledano, možda i pomalo subjektivno, moramo reći da nije riječ o previše lijepom komadu uređaja, kojega „krasi“ puno raznih utora, izbočenja, rupica i led dioda, čiju namijenu je lako shvatiti, ali ostavlja se dojam da je sam dizajn mogao biti nešto profinjeniji. 3DS je trenutno dostupan u dvije boje, Cosmo Black i Aqua Blue, odnosno crnoj i plavoj, a kao što vidite po slikama i videima ubačenima u ovome tekstu, naš primjerak je „kozmički“ crne boje. Konstrukcija je u potpunosti plastična, ali i vrlo kvalitetna, sa finim sjajnim premazom koji donekle dodaje bodove samoj estetici. Sklopivi dizajn konzole dolazi sa istom boljkom koja prati sve takve uređaje, rizikom da će nakon nekog vremena korištenja šarke između gornjeg i donjeg dijela popustiti i postati labave. Iako u tjedan dana druženja sa 3DS-om nismo primjetili takve probleme, i čak možemo pohvatili čvrstu konstrukciju sklopivosti uređaja (pri čijem otvaranju se čuje lijepi klik, kao da je gornji ekran sjeo na svoje mjesto), definitivno smo dobili osjećaj da bi tijekom dužeg korištenja stvar mogla popustiti i postati ponešto labavija.


Pogledajte naš unboxing video i prvi pogled na hardver uređaja


Kada je sklopljen, na gornjoj strani uređaja ističu se duple kamere sposobne za slikanje 3D fotografija. Treba imati na umu da je riječ o kamerama niske rezolucije (VGA, 640×480) čija kvaliteta slika u standardnom 2D modu neće impresionirati s dosta zrnatosti i lošom adaptacijom na slabije uvjete osvjetljenja. 3D mod slikanja nešto je impresivniji jer dualne kamere zaista mogu napraviti zanimljive 3D fotke (vidjive doduše samo na 3DS-ovu ekranu). Da se razumijemo, i takve fotke su zapravo loše kvalitete, ali 3D efekt koji poslužuju je toliko impresivan da vas i neće biti previše briga.

Kao što smo napomenuli, konzola je puna raznih utora, prekidača i signalnih dioda, pa tako na desnome boku imamo prekidač za wireless zajedno sa pripadajućom žutom diodom koja povremeno blinka kada je wireless upaljen. Na lijevome boku rezervirano je mjesto za analogni prekidač kojime se kontrolira glasnoća ugrađenih zvučnika, kao i mjesto za prikriveni utor za SD karticu (Toshibina SD kartica kapaciteta 2GB dolazi sa uređajem). Sa stražnje strane imamo posebno istaknut dio sa utorom za igre (3DS je kompatibilan i sa DS igrama i ovaj slot normalno prima i starije DS igre), IR portom, konektorom za napajanje te utorom za stylus. Kažemo “posebno istaknut” zato jer je taj dio svijetlo sive boje, što još i izgleda u redu na crnom 3DS-u (jer i sam ima sivkaste dijelove), no na plavome se jednostavno previše ističe. Ali recimo da je to tek manja estetska iritacija.

Kada se konzola otvori vidimo i glavnu zvijezdu, autostereoskopski 3D ekran koji je za razliku od prijašnjih DS konzola sada poprimio widescreen format, što svakako pozdravljamo. Sam ekran je dijagonale 3.5 inča i rezolucije 800×240 piksela, a koristi parallax barrier tehnologiju za stvaranje 3D efekta. To znači da prilikom gledanja u ekran sa 3D efektom, svako oko gledatelja zapravo gleda u sliku rezolucije 400×240 piksela. Naravno, kada je 3D mod ugašen, rezolucija je samo 400×240 piksela (više o samom 3D efektu u nastavku recenzije).


S njegove desne strane nalazi se mali, plastični analogni prekidač za fino podešavanje 3D efekta. Pokraj njega je i mala signalna led dioda koja u obliku svijetlećeg znaka “3D” označava da se na ekranu prikazuje nešto što možemo (ali ne moramo) vidjeti u 3D-u. Dakle ledica svijetli i kada je 3D slider podešen na nultu vrijednost, odnosno kada je 3D efekt ugašen. Nije to osobito iritantno, ali mislimo da je bitno za napomenuti. Povrh 3D ekrana nalazi se još jedna kamera, ona unutrašnja, namijenjena slikanju vašeg lica. Ona dakako ne snima 3D fotografije, a kvalitetom i rezolucijom je jednaka vanjskim 3D kamerama. S desne i lijeve strane 3D ekrana smješteni su stereo zvučnici, odnosno 5 rupica sa svake strane iz kojih izvire možda malo pretih (čak i najjačoj postavci), ali vrlo jasan zvuk.

Tu je dakako i donji ekran osjetljiv na dodir dijagonale 3 inča, sa nešto većom rezolucijom (320×240) i ponešto boljom kvalitetom slike od prijašnjih DS modela. Tipke Select, Start i Home nalaze se odmah ispod tog ekrana osjetljivog na dodir. One su pomalo problematične. Tek su blago izbočene, a iako daju onaj „klik“ osjećaj kada ih se pritisne, zapravo ih je teško intuitivno locirati prstom prilikom imerzije u kakvoj igri, poglavito zbog činjenice što nisu dovoljno ispupčene.

Sve ostale tipke koje bi očekivali su tu i funkcioniraju odlično. Tu je standardni D-Pad, tipke A, B, X i Y kao i tzv. shoulder buttoni (lijevi i desni, koji osim za igre, služe i za pokretanje kamera aplikacije kada ste u glavnom meniju, odnosno slikanje kada ste u samoj aplikaciji). Iako odlično konstruiran i vrlo responzivan, D-Pad bi mogao biti malo problematičan ljudima sa većim rukama, čisto zato jer je pomalo smotano pozicioniran u donjem lijevom kutu konzole, pa nije udoban za duže igranje. Na poziciji gdje se D-Pad kod prijašnjih DS konzola nalazio, dobili smo vrlo dobrodošli novitet. Nintendo ga zove Circle Pad, a riječ je zapravo o pravom malom analog sticku koji svakako pohvaljujemo. Gumiran je i pomalo udubljen pa palac savršeno upada u udubljenje i ostaje tamo, a budući da je dosta velik, ima i poprilično dug hod što dodatno pospješuje preciznost analogne kontrole.

Što se hardvera “ispod haube” tiče, i on je dobio značajna poboljšanja, što je instantno vidljivo po kvaliteti grafike u 3D igrama i brzini izvođenja aplikacija općenito. Iako Nintendo službeno šuti o specifikacijama, poznato je da je za grafički podsustav zadužen poseban PICA200 (da, znamo) grafički čip iz kompanije Digital Media Professionals, a kasnije smo saznali da konzola ima 128MB brze FCRAM memorije. Može se činiti kao mala količina memorije, no vjerujte nam da brojke u ovom slučaju zaista nisu bitne. Sve što smo do sada iskusili uz 3DS bilo je grafički impresivno (što zbog 3D ekrana, što zbog same grafike), a izvodilo se brzo i glatko.

Svu tu silu tehnologije na životu drži baterija službeno procijenjena na rad od 3 do 5 sati, ovisno o uvijetima. Ne treba ni reći da je to dosta malo, pogotovo usporedno sa dosta dobrim trajanjem baterija kod prošlih DS konzola. U našem testiranju, baterija je u punom opterećenju izdržala 2 sata i 45 minuta, a pod puno opterećenje mislimo na neprestano igranje igre PilotWings: Resort uz maksimalu postavku 3D-a i svjetline ekrana, sa upaljenim wirellesom. Jednom kada se baterija istrošila, punjenje do vrha je trajalo još tri sata. Jasno je stoga da smo trajanjem baterije razočarani, no Nintendo je očito bio svjestan da će tako biti, pa je u kutiji uz sam uređaj prilažio i dock za punjenje, poznat i pod imenom Cradle.

Riječ je zapravo samo o pametno dizajniranom komadu plastike kojega se spoji u struju putem priloženog strujnog adaptera, a potom se sam 3DS vrlo lako uloži u njega, nakon čega instantno kreće punjenje (moguće je naravno puniti konzolu i bez cradlea). Kad smo već kod hardvera ispod haube, valja još spomenuti da 3DS sadrži žiroskop i akcelerometar za kontrolu pokretima kod primjerice u uređaj instaliranih Augmented Reality igara.

Budimo realni, lijepo je što sada imamo krasni circle pad za analognu kontrolu i pojačani hardver koji će osigurati grafički impresivnije igre, no glavna stvar koja će prodavati 3DS je upravo njegov 3D ekran koji stvara 3D efekt vidljiv bez naočala. Kao što smo već rekli, taj 3D efekt stvara se parallax barrier tehnologijom ekrana, što znači da se svakome oku poslužuje slika u rezoluciji 400×240, a rezultatni 3D efekt je vrlo impresivan, ali možda nije onakav kakav biste očekivali. Ako ste očekivali da će sadržaj iskakati iz 3DS-ova ekrana baš kao kad gledate 3D film u kinu, znajte da nije baš tako. Baš suprotno, umjesto da stvari iskaču van iz ekrana, kod 3DS-a više dobivamo na osjećaju dubine. Istina, određene aplikacije mogu dati dojam blagog iskakanja sadržaja izvan okvira ekrana, ali glavna stvar je zapravo taj osjećaj dubine prikazanog trodimenzionalnog prostora.

Uzmimo za primjer PilotWings: Resort, jedan od launch naslova, koji je za divno čudo dostupan i u Hrvatskoj. Već u igrinom glavnome meniju vidjet ćete ono na što mislimo. Prilikom izbora moda igre na 3D ekranu prikazuje se tekst „Mission mode“, dok se u pozadini vrti otok iznad kojega letimo u igri. Efekt izgleda slojevito, kao da tekst „Mission mode“ lebdi u sloju zaljepljenom za rub ekrana, dok se otok u pozadini čini kao da je riječ o još jednom. Trodimenzionalnom sloju puno udaljenijem od onog sa tekstom. Teško je stvar objasniti, i ovo je samo jedan primjer, no gledajući takve primjere na 3DS-u uglavnom će vam se činiti kao da gornji dio konzole nije debeo svega par milimetara, već dubok nekoliko centimetara.

3D efekt je stoga vrlo impresivan, toliko da ćete poželjeti igrati i igre koje možda i ne želite čisto da vidite kako je 3D efekt reliziran. Da se izrazimo tako, 3D efekt dodaje jednu novu dimenziju imerziji igrača u igri, nešto što samo lijepša grafika sa više poligona i raznih grafičkih efekata ne bi mogla dostaviti.

No nije riječ o savršenoj tehnologiji. 3D efekt vidljiv je samo iz jednog kuta gledanja – kada gledate ravno u ekran. Pomaknite glavu malo na stranu i efekt je izgubljen, a sadržaj na ekranu vrlo nejasan i izmješan u dva sloja. Problem je u tome što većina gamera ima tendenciju naginjati konzolu prilikom igranja, pa ovo postaje značajan problem za samu igrivost. Znali smo povremeno neuspješno završiti misiju u PilotWings: Resortu upravo zato jer lebdeći prsten kroz koji smo morali proći avionom, nismo uspjeli pogoditi zbog gubitka fokusa (što stvori nejasnu sliku) uzrokovanog nesvjesnim naginjanjem konzole. S vremenom ćete naučiti držati konzolu i glavu u istome položaju kako bi mogli uživati u 3D efektu, ali ćete često koristiti i 3D slider da smanjite intezitet 3D efekta (koji u većini slučaja zapravo daje dojam da smanjuje taj osjećaj dubine) ili da ga ugasite u potpunosti na neko vrijeme.

Još jedna stvar koju treba napomenuti su potencijalne glavobolje i suvišno naprezanje očiju koje mogu rezultirati predugim druženjem uz 3DS u punom 3D modu. Potreban je kratki period privikavanja na 3D efekt prije nego ga zaista počnete cijeniti, i prije nego vam prestane smetati. Nintendo se jasno ogradio sa hrpom priložene dokumentacije o tome kako treba koristiti 3D, a u igrama ćete nakon kojih pola sata igranja dobiti i poruku koja preporuča da se malo odmorite.

O samom 3D efektu u igrama ovdje nećemo previše duljiti, to smo već pokrili u prethodnim rečenicama, a možemo samo nadodati ono što je i logično – da je na kreativnosti i sposobnosti developera igara da iskoriste tehnologiju za što impresivniji efekt. Vidjeli smo neke impresivne scene, neke možda malo manje impresivne, ali kako je tehnologija svježa i još smo svi zajedno pod utiskom, sve je to još novo i stoga vrlo zanimljivo. Naravno, dokle god mirno gledate ravno u ekran. Što se grafičke kvalitete igara na novom hardveru tiče, možemo reći da je odlična, novi grafički procesor definitivno je mnogo snažniji od onoga u prethodnim DS konzolama i to se vidi već u launch naslovima, koji sadrže impresivne modele likova, lijepo realizirano osvjetljenje i dosta kvalitetne teksture uz vrlo dobar framerate.

Veliki problem za kupnju 3DS-a u ovome trenutku je iznimno siromašna ponuda igara u Hrvatskoj. U trenutku kada smo nabavili svoj 3DS bile su nam dostupne svega tri igre u hrvatskim trgovinama – PilotWings: Resort, Nintendodogs + Cats (jedan od njih) te Super Street Fighter IV 3D. A situaciji ne pomaže ni dosta visoka cijena igara – koštaju 370 kn. U međuvremenu se u domaću ponudu ubacilo još par Nintendodogs + Cats naslova te Lego Star Wars 3: The Clone Wars 3D, no svakako nam nedostaje nekolicina zanimljivih naslova koji su već vani u drugim dijelovima Europe.

Puni popis igara koje su izašle 25. ožujka zajedno sa Nintendo 3DS-om u Europu je sljedeći:

• Pilotwings Resort (Nintendo)
• nintendogs + cats: Golden Retriever & New Friends (Nintendo)
• nintendogs + cats: French Bulldog & New Friends (Nintendo)
• nintendogs + cats: Toy Poodle & New Friends (Nintendo)
• Super Street Fighter™ IV 3D Edition (Capcom)
• The Sims™ 3 (Electronic Arts)
• PES 2011 3D – Pro Evolution Soccer (Konami Digital Entertainment)
• LEGO® Star Wars™ III The Clone Wars™ (LucasArts)
• RIDGE RACER™ 3D (Namco Bandai)
• Super Monkey Ball™ 3D (SEGA)
• SAMURAI WARRIORS: Chronicles (TECMO KOEI)
• Asphalt™ 3D (Ubisoft)
• Tom Clancy’s™ Ghost Recon® Shadow Wars (Ubisoft)
• Tom Clancy’s™ Splinter Cell® 3D (Ubisoft)
• Rayman® 3D (Ubisoft)

Realno gledajući, i ovo je relativno slaba lista naslova, sa nekoliko igara koje ne donose ništa previše novo, već na novu platformu donose više-manje poznati gameplay, samo sa 3D efektom. Svejedno ima tu dosta žanrovske raznolikosti i nekih potpuno novih i podosta zanimljivih naslova, pa će neke od ovih igara sigurno naći svoje kupce. Osim toga, 3D efekt je toliko privlačan da će sigurno biti gamera koji će požuriti kupiti neku od igara čak i ako nisu toliko nabrijani na nju. No imajte na umu da prave stvari tek dolaze.

Najavljen je remake legendarne The Legend of Zelda: Ocarina of Time u 3D-u, kao i Star Fox 64 3D, a također tijekom ove godine dolaze i Kid Icarus: Uprising, novi Mario Kart, Animal Crossing igra i Paper Mario, sve iz Nintenda. Od ostalih izdavača ističu se Resident Evil™: The Mercenaries 3D iz Capcoma, Dead or Alive Dimensions, James Noir’s Hollywood Crimes i Driver Renegade 3D iz Ubisofta. Također je rečeno da će igre Rabbids 3D i Combat of Giants Dinosaurs 3D biti dostupni diljem Europe tjedan dana nakon izlaska konzole.

Još ćemo spomenuti da je nova Super Mario igra za 3DS u izradi (detalji trenutno nepoznati), te kako bi već u narednih par mjeseci svijetlo dana trebao ugledati i 3D remake PS2 hita Metal Gear Solid 3: Snake Eater. Dobar prikaz grafičkih mogućnosti 3DS-a je upravo dugi trailer za 3DS verziju MGS-a 3, pa obavezno bacite pogled.

Budući da trenutno ponuda igara za 3DS nije bog zna kakva, lijepo je znati da konzola dolazi sa nekoliko zabavnih igara i aplikacija koje su predinstalirane na uređaju.

Aplikacija za snimanje fotografija bogata je opcijama. Pored samog snimanja 3D fotki koje, metaforički rečeno, postanu žive na malom 3D ekranu, omogućava i dodavanje raznih efekata. Tako možete primjerice okidati fotke u crno bijelom ili sepia modu, a moguće je i ručno podešavati oštrinu, svijetlost ili kontrast fotografija. Tu su još i efekti koji kada puhnete na mikrofon konzole dodaju slici balončiće, zvijezdice, srčeka i tome slično – što je lijepo i jednokratko zabavno, no ruku na srce i dosta nepotrebno. Važno je napomenuti postojanje 3D autofocusa koji se trudi spojiti dvije slike iz dualnih kamera u jednu 3D fotografiju, i većinom dobro uspijeva u tome. No kada mu ne uspije (kada je primjerice kamera preblizu objekta koji slikate), pomoću analog sticka, odnosno Circle Pada moguće je ručno podesiti fokus, kao i zumirati.


Pogledajte i naš video u kojemu dajemo pregled predistaliranog softvera i korisničkog sučelja


Tu je i Nintendo 3DS Sound aplikacija koju ćete koristiti za slušanje muzike i snimanje zvuka. Aplikaciju krasi relativno intuitivno sučelje i mnogo raznih opcija. Snimljeni zvuk možete modificirati ugrađenim efektima – možete ga ubrzati, usporiti, dodati robotski glas, pokušati izolirati vokal od glazbe i tome slično. Postoji mogućnost stvaranja playlista za muziku i slušanje glazbe je uglavnom ugodno i jednostavno. No imajte na umu da konzola ne dolazi sa vlastitim slušalicama, i da ćete muziku morati prebacivati isključivo preko SD kartice (nekakve online podrške, barem trenutno, nema), što u neku ruku insinuira da ovo ipak nije idealna zamjena za vaš iPod ili sličan uređaj za slušanje muzike u pokretu.

Mii Maker aplikacija dopušta da napravite razne Mii karikature, potom ih uslikate u raznim pozama, spremite u obliku slike ili QR koda i dijelite na taj način sa prijateljima (ili potpunim strancima na internetu – zabava!). Zanimljivo je da se aplikacija čini čak i detaljina od one na Wii konzoli, a iskorištava i 3DS-ove kamere na način da uslikate lice i pustite softwareu da sam izabere obrve, oči, nos i usta temeljem uslikane fotografije. Ne radi to savršeno, ali čovjeka veseli.

Tu je još i StreetPass Mii Plaza, aplikacija u kojoj ćete pratiti Mii likove koje ste sakupili StreetPass opcijom i koja čak omogućava da zaigrate s njima neke jednostavne igre. StreetPass je inače jedna od novih značajki 3DS-a kojom Nintendo očigledno želi da vlasnici 3DS-a svuda nose svoj uređaj, jer se takvo ponašanje nagrađuje raznim bodovima. Ukoliko upalite StreetPass opciju, uređaj će i u Sleep modu ostati aktivan utoliko da prati ima li u vašem neposrednom krugu drugih vlasnika 3DS konzola sa upaljenom StreetPass opcijom. Dakle, ako se mimoiđete sa potpunim strancem koji sasvim slučajno ima Nintendo 3DS, sa upaljenim StreetPassom, razmjeniti ćete sa njime ponešto podataka poput koje igre ste igrali i kako izgleda vaš Mii lik. Moramo reći da ovo nismo zapravo isprobali, poglavito jer se u tih tjedan i više dana koliko se družimo sa uređajem nismo mimoišli sa nitijednim drugim vlasnikom Nintendo 3DS-a, a osim toga – stvar uopće ne radi u Hrvatskoj. Izaberite na svojoj konzoli Hrvatsku kao region u kojem se nalazite i StreetPass Mii plaza vam uopće neće biti dostupna. Lako je riješiti „problem“ prebacivanjem regiona na primjerice UK, čime Mii Plaza postane dostupna, no svejedno je razočaravajuće što službeno nema podrške za ovaj softver u lijepoj našoj.

SpotPass je još jedna nova značajka Nintendo 3DS-a, a riječ je jednostavno o opciji koja omogućuje automatsko updateanje uređaja kada je isti u Sleep modeu. Čim se ostvari konekcija na internet (primjerice šetajući ulicom uhvatite wi-fi), ukoliko postoji neko novo ažuriranje za uređaj ono će se početi skidati. I za ovo također govorimo samo teoretski jer stvar nismo isprobali (čitaj: nema updateova).

Internet browser i Nintendo eShop nismo mogli isprobati jer još uvijek nisu dostupni (eShopa uopće nema kao ikone), a trebali bi postati dostupni putem ažuriranja koje je najavljeno za kraj svibnja. Istim updateom vlasnici 3DS-a trebali bi dobiti i DSiWare servis i s njime mogućnost da se prebace postojeće DSiWare igre na 3DS.

Kao što ste mogli vidjeti u našem unboxing videu, uz konzolu dolaze i AR ilitiga Augmented Reality karte koje se koriste u posebnoj AR aplikaciji za neke zaista impresivne efekte proširene stvarnosti. Glavna karta je ona sa upitnikom, a jednom kada je odložite na neku podlogu i usmjerite 3DS-ove kamere u nju, na 3D ekranu izgleda kao da iz karte iskaču 3D modeli i efekti. Aplikacija sadrži nekoliko različitih, jednostavih igara (pucanje po metama, pecanje riba…) koje vrlo dobro demonstriraju tehnologiju, kako onu 3D ekrana, tako i onu zaslužnu za samu proširenu stvarnost putem kamera (jak hardver je potreban za neke od scena, a 3DS uglavnom sve glatko izvodi). Problem je doduše u samoj prirodi igara proširene stvarnosti koje podrazumjevaju da uređaj mičete i naginjete uokolo, što redovito dovodi do gubitka fokusa na 3D efekt. Srećom, proširena stvarnost u ovom obliku izgleda itekako impresivno i bez 3D-a.


Snimili smo i kratki video koji prikazuje kako izgleda proširena stvarnost Nintendo 3DS-a.


Pored same Augmented Reality aplikacije, sa uređajem dolazi još jedna igra koja koristi proširenu stvarnost. Face Raiders joj je ime, a proširuje stvarnost na način da za pozadinu koristi sliku sa stražnjih kamera, dok u isto vrijeme izbacuje na ekran lebdeće kugle (s licima ljudi koje ste poslikali) koje treba naciljati micanjem uređaja u stvarnom prostoru i zatim pogoditi pritiskom na tipku A. Možete poslikati sebe ili bilo koga drugoga, zaljepiti to lice na jednu od kugli koje treba pogoditi, a igra se trudi biti zabavna radeći razne izraze lica od poslikanih fotografija. Interesantno je kako igra potiče na slikanje sa 3D kamerama, jer kako se vaša kolekcija fotografija puni novim licima, tako otključavate i dodatne levele u samoj igri.

Dobili smo dakle prvi primjerak nove generacije DS konzola – i stvar je impresivna. S boljim hardverom ispod haube koji osigurava grafički impresivnije igre i inovativnim 3D ekranom koji dobru grafiku čini još boljom te radi čuda za imerziju igrača, Nintendo 3DS je izvrsna konzola od koje se teško odljepiti. No nije bez svojih mušica, od kojih su neke vrlo ozbiljne. Koliko god impresivna i zanimljiva bila, tehnologija iza 3D ekrana daleko je od savršene, sa čestim problemima traženja prave točke gledanja kako bi se održao impresivni 3D efekt. Tu je i problem kratkog trajanja baterije, početna postava igara je vrlo mršava (pogotovo u Hrvatskoj), a konzola ima i iznimno visoku cijenu od 2250kn u Hrvatskoj.

Lijepe stvari koje će dodatno proširiti mogućnosti 3DS-a dolaze već u svibnju (internet browser, eShop), a do kraja godine cijela hrpa zanimljivih naslova trebala bi nam se prikazati u tri dimenzije na malom ekranu 3DS-a. Dakle na tržištu je izvrsna nova prijenosna konzola sa obećavajućom budućnošću, no zaista previsokom cijenom. Ako ste fan Nintenda, volite njihov pristup igrama i njihov hardware, sa 3DS-om ćete biti očarani i poželjeti ćete ga kupiti odmah. No možda bi bilo ipak pametno da pričekate barem do kraja svibnja, kada stiže bitan update i do kada će se još pokoja igra pojaviti na tržištu. I sada je moguće dobro se zabaviti uz ugrađene AR igre te poneki odličan naslov poput PilotWings: Resorta, no prava 3DS zabava tek dolazi, a cijena bi s vremenom trebala pasti.

UPDATE: Cijena je svega par mjeseci nakon izlaska konzole značajno pala, pa je sada moguće nabaviti 3DS po cijeni od 1400-1600kn u domaćim trgovinama.

S 3D ekranom za čiji efekt ne trebate geeky naočale, pojačanim harverdom, 3D kamerama, prepoznatljivim dizajnom i zavidnim mogućnostima povezivanja, Nintendo 3DS je zanimljiva, ali i vrlo skupa konzola. Vrijedi li ju ipak nabaviti?

81 Naša ocjena
  • 3D efekt
  • Circle pad
  • snažniji hardware
  • proširena stvarnost
  • Cijena
  • trajanje baterije
  • opet cijena

Igor Belan

Već 10 godina vodi ovaj portal ravno u propast. Kupuje igre iz hira, cijeni Nintendo i stare avanture Tima Schafera, ali zapravo iz gušta igra samo Quake. I one dinosaure.

Komentari (1)

  • Nemanji?

    02.03.2016 - 22:24

    Ovajjj, malo je skupoo, ovajjj ;P

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!