HCL.HR

Recenzija

Ace Attorney Investigations: Miles Edgeworth [DS]

Marko Babić

Prije nekoliko godina je izašla igra imena Phoenix Wright: Ace Attorney za GameBoy Advance. Nakon toga je uslijedilo i nekoliko nastavaka. Dobar uspjeh rezultirao je prebacivanjem serijala na Nintendo DS. To je reizdanje unaprijedilo igru u vidu novih gameplay aspekata. Primjerice, mogli smo u igri koristiti mikrofon i ekran osjetljiv na dodir što je bila zgodna kombinacija za otkrivanje otisaka prstiju i slične „minigre“. Sama igra vas je stavila u cipele mladog i talentiranog odvjetnika Phoenix Wrighta. Tako ste onda kroz igru proveli vrijeme u sudnici braneći optuženike te ispitujući svjedoke i prezentirajući dokaze. Osim toga, hodali ste po mjestu zločina, tražili dokaze, forenzičke gluposti kao autopsije, tražili ste otiske prstiju, itd. Sve u svemu, igra (tj. dio u sudnici) dosta podsjeća na sve one odvjetničke serije koje smo svi gledali, ponajviše na „Pravda za sve“.

Ovaj je nastavak, ako se ne varam, peti u serijalu Ace Attorney igara na DS-u. Osobno sam igrao samo prvi dio, dok su nastavci nekako jednostavno proletjeli kraj mene, a nije kao da su i drugdje ostali posebno zapaženi. Ako vam je ovo prva igra u serijalu, ne morate brinuti, imate neku vrstu tutorijala odmah na početku te vas priča neće uvlačiti u prethodne nastavke. Ovdje preuzimate ulogu jednog mladog i talentiranog tužioca imena Miles Edgeworth. Ako ste igrali prvi dio serijala, znate da je on u neku ruku najveći protivnik u sudnici Phoenix Wrightu. Sama priča počinje dvije godine nakon originala kada se Miles vrati s jednog poslovnog puta. Ulaskom u svoj ured nailazi na truplo te postaje glavni osumnjičeni za ubojstvo. Na kraju se to protegne na istraživanje kojekakvih kriminalnih organizacija, no nećemo više spojlati, dalje sami otkrijte.


Usput ćete u igri naletjeti na Detektiva Gumshoe, stereotipnog šeprtljavog detektiva, koji vam je možda poznat otprije i ovdje će biti vaš partner u riješavanju zločina. Osim njega, nema previše starih likova, izuzev nekoliko referenci na Phoenixa i još ponekog. Naravno, svi povratni likovi su oni koji su me najviše nervirali i u originalu. Ma krasno. Ostali likovi su i sami po sebi poprilično ekscentrični i donekle jedinstveni, što možda ne bi bilo tako loše da nisu uglavnom iritantni. Naročito svjedoci i optuženici. Ipak, to je nešto na što ćete se (trebati) naviknuti. Nekima se to možda čak i svidi. Mene je iritiralo.

Gameplay je od prvog nastavka promijenjen minimalno. I dalje imate dio sa ispitivanjem svjedoka i prezentiranjem dokaza. Naime, kad ispitujete nekoga, možete ga „pritisnuti“, tj. tražiti više informacija o tom dijelu svjedočanstva ili možete predočiti neki dokaz koji pokazuje da svjedok laže. To vam je, u biti, glavni zadatak kod konfrontacije svjedoka / optuženika. Uspoređivanje iskaza s dokazima i prezentiranje kontradikcija. Sve to funkcionira jednako dobro na touchscreenu, kao i bez njega. Osim toga, ako držite „Y“, možete se derati stvari kao „Eureka“, „Objection“ i sl. kod predočavanja dokaza. Komotno mogu reći da je ovaj dio igre do zadnjeg detalja identičan originalu. Kad ne ispitujete svjedoke i otkrivate kakva su lažljiva đubrad, hodati ćete okolo sakupljajući informacije o zločinu, zločincima i svjedocima. Taj je dio, kao i onaj pravnički, također identičan originalu, uz neke sitne izuzetke. Primjerice, ovdje ćete se baš kretati svojim likom i proučavati okoliš, dok ste u originalu sve promatrali kroz statično prvo lice glavnog lika kao da igrate dungeon crawler.


Još jedna novost je logika, tj. kako istražujete, neke će vam se informacije istaknuti i pohraniti u izborniku za „logiku“. Drugim riječima, u gornjem lijevom kutu na donjem ekranu vam je tipka čijim pritiskom ulazite u spomenuti izbornik. Tamo možete povezati dvije informacije i doći do neke treće te, konačno, napredovati u istrazi. Povremeno ćete imati samo dvije stvari koje možete povezati tako da ovo i nije neki izazov. Teoretski, u igri ne možete beskonačno prezentirati dokaze i nadati se da će vam se posrećiti. To bi trebao sprječiti jedan life bar koji predstavlja… Istinu? Kao, ako često griješite, udaljavate se od istine i ne možete riješiti slučaj. U praksi, možete jednostavno spasiti igru pa griješiti do mile volje, loadati kad vam nestane „zdravlja“ te nastaviti dalje. Sve u svemu, definitivno vam neće trebati prohod za ovu igru.

Grafika je ista kao u originalu, glazba također. U biti, cijela je igra tehnički identična originalu te nije ništa previše različito. Cijelo ćete vrijeme imati jaki deja vu, jedino što uzbuđenju sklonog Phoenixa zamjenjujete hladnokrvnim Edgeworthom. Razlika između njih je još manja pošto su obojica vrlo sarkastični te na isti način rješavaju slučajeve. Glavni izbornik je isti, spašavanje igre također. Sve je toliko identično da se pitam zašto je uopće upakirano kao nova igra. Ako niste igrali original, a volite zagonetke, odigrajte igru. Ako ste fan serijala također. Nemojte kupovati igru ako ste očekivali nešto novo. Osobno sam se poprilično razočarao u igri. Igra je maksimalno linearna pa je nema smisla igrati više puta, ali drugo se ne može ni očekivati od ovakvog serijala. S druge strane, očekivao sam bar nekoliko noviteta i izazovnije zagonetke, a dobio reprizu nečega što sam igrao s gotovo nimalo izazova.

Nadamo se kako vam je ova recenzija pomogla u konačnoj odluci – kupiti ili ne kupiti. Ako ste pak već nabavili ovu igru podjelite sa nama vaše mišljenje o njoj kao i mišljenje o našoj recenziji.

Donosimo vam recenziju jedne od prvih ovogodišnjih igara za DS – Ace Attorney Investigations: Miles Edgeworth. Kao što samo ime daje na znanje, ovaj ćemo put sudnice i branjenje optuženika zamijeniti istragama i trpanjem kriminalaca iza rešetaka.

76 Naša ocjena
  • Milesov sarkazam
  • forsanje ekscentričnih likova
  • nikakve novosti
  • prelagano

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!