HCL.HR

Recenzija

Castlevania: Lords of Shadow [X360, PS3]

Marko Babić

Kao što smo već rekli, prve igre u Castlevania serijalu pojavile su se prije nego li je dobar dio naših čitatelja rođen: prije više od dvadeset godina. Radilo se o najobičnijim platformerima u kojima ste bičem klali zombije, vampire i slična nemila stvorenja noći, a usput ste uništavali svijeće iz kojih bi pokupljali srca koja su vam pak služila kao monetarna valuta. Ni nama nije jasno. Ultimativni je cilj bio ubiti Drakulu i ostale poznate horror zlikovce. Mjesto zbivanja je bila, naravno, Transilvanija.

Prve su igre bile u gotičkom settingu, s naglaskom na mračnu atmosferu. Vremenom je serijal doživio nekoliko promjena te je preuzeo više anime art nego gotički, a gameplay se produbio RPG elementima, no motiv Drakule je uvijek bio prisutan. RPG elemente i ponovne prelaske nivoa prvi je uveo Symphony of the Night koji je izašao sredinom devedesetih na PlayStationu i koji još uvijek slovi među fanovima kao ponajbolji naslov u serijalu.

Nakon uspjeha “simfonije noći”, serijal je nastavio tim stilom gameplaya i arta, dok su priče znale imati pomalo bizarne zaplete poput toga da se Drakulin dvorac svakih tisuću godina pojavljivao u Tokyu. Za 3D neuspjehe serijala ste vjerojatno čuli ako ste zbilja hardkor ili ako ste gledali AVGN-a. Ako je perzijski princ uspio u 3D okruženju, zašto ne bi i drugi klasični 2D platformeri?

Tri godine nakon objave ove recenzije, Castlevania: Lords of Shadow dobila je svoje PC izdanje. Zaigrali smo tu PC verziju, snimili malo gameplaya i prokomentirali sve to. Za bolji uvid u igru pogledajte naš video komentar, a onda samo nastavite čitati.

Vrijeme je… fiktivni srednji vijek, a setting je ponovno onaj gotički; igra napušta dosadašnji anime stil. Vi ste Gabriel Belmont, član “Brotherhood of Light”, odreda posvećenog ubijanju svih nesvetih stvorenja poput vukodlaka, vampira i zombija. Na svetoj ste misiji ubijanja “lordova sjena”, najvećih neprijatelja čovječanstva, kako biste donijeli ravnotežu svijetu, a za dodatnu motivaciju vam služi to što ćete time dobiti njihove moći kojima biste mogli oživjeti svoju ženu, ubijenu nedugo prije početka igre.

Sama priča je možda klišejizirana, no to ćete ubrzo zaboraviti radi njene sjajne prezentacije. Jesmo li spomenuli da je narator u igri Patrick Stewart ilitiga poznati kapetan Zvjezdane flote Jean–Luc Picard? Usput rečeno, njegov lik Zobek je slika i prilika Sean Conneryjevog lika iz Highlandera.

Kad se počnete boriti, prvo što ćete uočiti jest da imate križ iz kojeg bacate lanac i njime tučete neprijatelje. Produžni lanac kojim napadamo… Gdje smo to vidjeli? Da, vidjeli smo to u God of War trilogiji. Ipak, budimo pošteni; koncept križa iz kojeg leti lanac je nešto što je Castlevania serijal imao mnogo godina prije God of Wara, no bez brige: ima mnogo drugih stvari po kojima Castlevania želi biti GoW.


Sama borba daje pomalo osjećaj kao da kontrolirate Kratosa. Osim spomenutog križa -lančanog biča, imate stvari kao krila, blokiranje napada s pravim tajmingom i protunapade, health shrine, pokupljanje predmeta koji vam povećavaju maksimalno zdravlje i magiju, itd. Ipak, borba je veoma fluidna i jednako dobra, ako ne i bolja od one u GoW-u. Imate brojne komboe, sekundarna oružja i relikvije te magiju. Isprva zvuči kao da ima mnogo toga te da sve izgleda konfuzno, no to nije slučaj s ovom igrom, jer vam sve daju na kapaljku tako da nakon svakih nekoliko nivoa dobivate nove moći koje je onda lako usvojiti i integrirati u igru.

Prvo ćete početi prilično skromno, samo sa svojim lančanim križom i nekoliko kombo poteza; kako napredujete, dobivat ćete iskustvo kojim nadograđujete svoju listu komboa. Nakon nekoliko nivoa, dobit ćete svjetlu i tamnu (light i shadow) magiju. Svijetla će vam magija svakim uspješnim udarcem obnavljati zdravlje, a tamna će vam povećati damage. Svaka još ima svoje komboe, no to sami otkrijte.

U borbi će vam pomoći sekundarna oružja kao bodeži koje bacate, vile koje paraliziraju neprijatelje, sveta voda koja je kobna za vampire te kristali ogromne moći za oslobađanje demona, koji će pokositi sve vaše neprijatelje. Problem kod borbe je što nakon nekog vremena manji neprijatelji postaju naporni, tim više što ih je moguće ubiti samo tipkom za hvatanje i jedim QTE.


Prisutan je popriličan broj tih Quick Time Eventova, no to se uglavnom svodi na precizno tajmanje jednog gumba, a ne na nasumično stiskanje više različitih tipki, i odvija se uglavnom kod zadavanja završnog udarca neprijateljima. Iako je poboljšanje na klasično funkcioniranje Quick Time Eventova u mnogim igrama, i dalje zna biti smetnja, jer više puta nismo vidjeli kul brutalne poteze koje Gabriel izvodi na bossu zbog toga što smo se morali koncentrirati na tajming.

Igra se svim silama trudi biti raznolika sadržajem, kako settingom (malo kasnije), tako i gameplayem. Često ćete naići na neke nepremostive prepreke koje ćete prijeći tako da zajašete neko stvorenje (npr. pauka, trola, warthoga, itd.) te iskoristite njegove posebne skillove da razbijete vrata, preskočite rupu i slično.

Borbe protiv titana neodoljivo podsjećaju na Shadow of the Colossus

Osim šoranja, tu je i platformanje. Skakat ćete po platformama, držati se za rubove, koristiti svoj lanac kao da ste Batman (ne, ovo nije GoW kopiranje, Castlevania je to imala i na SNES-u). Dobro, možda ne Batman, ali sigurno kao Indiana Jones. Platformanje ponajviše podsjeća na našeg omiljenog perzijskog princa. Iako je zadovoljavajuće, nije na njegovoj razini kvalitete. Kad smo već kod kopiranja drugih igara i slabijoj izvedbi od originala, spomenimo da imate borbe protiv titana koje su preuzete direktno iz, pogodili ste, Shadow of the Colossusa.

Dok titani daju taj neki osjećaj veličine i nadmoći, borba protiv njih nikako nije na razini kao na “sjeni kolosa” (op. ur. baš voliš prevoditi na Hrvatski, jeli Babiću?). Zapravo, borbu s njima bismo nazvali više platformanjem. Čekate da vas kolo… titan promaši ili ga vi nekako natjerate da posrne, popnete se po njegovom konvencionalno platformski građenom tijelu i lupate po njegovim osjetljivim točkama vidljivim iz aviona.


Vrijedi spomenuti još zagonetke u igri koje su brojne, no ne i prebrojne. Raznovrsne su i variraju od prostornih do intelektualnih. Bit će tu okretanja kipova, podešavanja raznih mehanizma, kvazi šaha i sličnog. Dok su neke pomalo rutinske i ubijaju vrijeme, ima i onih maštovito napravljenih. Za vas kojima se ne da mozgati (ili nemate dovoljno mozga, har har), možete komotno otključati rješenje čime ćete brže proći kroz nivo, no time nećete biti nagrađeni za rješavanje zagonetke.

Ono što će vam povremeno zasmetati kod svega toga je kamera. Iako je većinom dobro postavljena, nekad nećete vidjeti što radite, što je uvijek boljka fiksno postavljenih kamera. Da, kamera je fiksna, a smjerovi na desnoj gljivi zjape nekorišteni…

Nivoi su linearni i svaki je zasebna cjelina, a ne jedna ogromna mapa. Često ćete kod nivoa naići na prepreke koje ne možete proći, s porukom “Nemaš potreban skill za ovo”. Dok nećete morati ponovno prelaziti iste nivoe kao u prethodnim dijelovima, igra vas potiče da se vratite nekim nivoima kako biste s novim skillovima došli do nekih nadogradnji do kojih prije niste mogli. Osim toga, svaki će nivo tada imati i poseban trial, zadatak koji će vas nagraditi ako ga obavite.

Malo se igara može dičiti kvalitetom prezentacije koju pruža Castlevania: Lords of Shadow. Grafika je impresivna, kao i scenarij od kojeg zastaje dah. Putovat ćete svim mogućim krajolicima: kroz prašume i močvare, ruševne dvorce, od prelijepih zelenih krajolika do onih grotesknih punih trupla palih suboraca i pripremanja istih za obrok, od čega nam se lagano digao želudac. Doduše, neki će se fanovi originala možda buniti poradi ljepših krajolika i jer borba s vampirima počinje tek nakon polovice igre.


Epskom osjećaju igre pridonosi i odličan soundtrack, sačinjen od vrhunske orkestralne glazbe, s povremenim melodijama originalnih igara za nostalgične. Glasovna postava likova je također impresivna, od kojih se ponajviše ističe narator Patrick Stewart, no budući da kroz svaki nivo pripovijeda, taj silni melodramatični ton kojim priča zna postati naporan i pretjeran.

Castlevania: Lords of Shadow vrlo je kvalitetna igra klišejizirane, no i dalje epske priče o mladom vitezu s motivima tragično prekinute ljubavi i spašavanja svijeta. Zavidno kvalitetna audiovizualna prezentacija, malo pretjerana melodramatičnost, odličan gameplay s nekoliko manjih boljki i povremeno mutave kamere sigurno će vas zabaviti tih petnaestak sati igrina trajanja. Obavezan materijal za ljubitelje žanra.

Slažete li se? Ne slažete? Ostavite komentar i recite nam kako se vama sviđa ova igra, ako se ju odigrali, naravno. Ukoliko niste, prokomentirajte našu recenziju igre i pitajte nas slobodno sve što vam nije jasno.

Došlo je vrijeme da se Castelvania serijal još jednom okuša u trećoj dimenziji. Kako je prošla tranzicija, tj. kakav je naslov Castlevania: Lords of Shadow?

85 Naša ocjena
  • prezentacija
  • brza akcija
  • komboi
  • atmosfera
  • Jean-Luc Picard
  • pretjerana melodramatičnost
  • dosta "posuđuje"
  • fiksna kamera

Komentari (7)

  • sajo

    22.10.2010 - 17:41

    igrao sam tu castelvaniu iz 90. (na cd na kojem se jos nalazilo i 255 drugih igrica), nije bila losa, tada mi nije bila losa, sada jeste

  • retrofreak

    23.10.2010 - 02:01

    Odlična igra,otom potom da li je bolje ili lošija od Gow-a ili Dante’s Inferno-a,igra kao igra je izvrsna,ali za nekoga ko je odigrao apsolutno sve igre iz tog serijala(čitaj ama baš sve),igra je dobra ali nema dušu,eto to je moj zaključak,možda da je soundtrack malo više ono nabrijan orguljama i sl.to bi popravilo castlevanijski ugođaj,ovako mi ipak djeluje kao da se igra fura na neštro drugo.Za nekoga tko je igra i ne zna što je Castlevania,igra je ok ali za okorjelog hardocre Castlevania manijaka,igra nije loša!I za kraj samo jedno ću vam reći Super Castlevania IV je najjača igra u serijalu,čisto sumnjam da će je ikad itko prestići,svaka čast SOTN-u.

  • Ementaler

    23.10.2010 - 05:45

    E takve komentre volim :), i slažem se da fali duše, ali isto tako mislim da u ovo moderno doba nisu mogli puno drugačiju igru izbaciti… jednostavno moraš pratiti neke standarde, jer su šanse da inače nećeš uspjeti prodati ni 5 komada te igre (karikiram), a u procesu slijeđenja tih standarada nije teško izgubiti dušu, pogotovo ako se radi o nekoj kultnoj franšizi poput Castlevanie…

  • movie

    23.10.2010 - 16:24

    Simpatično iako nije igra koja bi me prikovala za stolicu. no zaslužuje dobru ocjenu !

  • wyzard

    23.10.2010 - 18:59

    prethodne igre nisam okusio, a po atmosferi mi se čini da je ova jebena. volio bi’ odigrat jednog dana.

  • gtrifun

    24.10.2010 - 16:42

    E kad bi to izašlo i za pc…

    • veki1994

      @gtrifun, 31.07.2013 - 17:34

      iiii evo ga, ni 3 godine nisu prošle a želja ti se ispunila :)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!