HCL.HR

Recenzija

Discworld Noir [PC, PS]

Zoran Žalac

Ovu bih recenziju mogao započeti klasičnim jadanjem o tome kako su igre novijeg vremena pri naganjanju nekakvog realizma izgubile smisao za osobnost, te veseli, simpatični štih. No stariji igrači to već znaju, a mlađima nije ni bitno, stoga je paragraf s takvim uvodom sasvim redundantan. A kad je već tako, reći ću samo da je Discworld Noir primjer unikatne igre koju je najbolje usporediti s vinom – što je starija, to je bolja.

Riječ je o (starinskoj) PNC avanturi smještenoj u imaginarni svijet koji potiče iz književnih djela Terrya Pratchetta. Dotični gospodin zaslužan je, dakle, za niz fantasy romana o Discworldu – svojevrsnom planetu načinjenom od golemog diska na leđima četiri slona koji stoje na ogromnoj kornjači. Za razliku od prijašnje dvije Discworld igre, Noir se na književna djela oslanja tek po pitanju settinga i nekolicine likova, dok je priča osmišljena kao zasebna cjelina. U centru zbivanja je Ankh Morpork, tmurni gradić kojega glavni lik opisuje kao najmračnije i najdepresivnije mjesto u čitavom Discworldu.


A protagonist je privatni detektiv Lewton. Njegova priča počinje kada ga misteriozna Carlotta angažira da pronađe njezina navodnog ljubavnika. Lewton prihvaća posao te ubrzo obavi ono što je od njega zatraženo, ali u međuvremenu primi nekoliko prijetnji, a uspije dobiti i po glavi. Da stvari budu još kompliciranije, Lewtona sustiže prošlost koju je pokušavao zaboraviti opijanjem, te mu se čini da čitav slučaj ima čak nekoliko slojeva. I prije nego se okrene, cinični detektiv biva optužen za više umorstava, i sam biva ubijen, a na kraju je primoran spašavati grad kojega organski ne podnosi, odnosno grad koji organski ne podnosi njega.

Igra je parodija Noir žanra s jedne strane, te hommage kultnim filmskim klasicima s druge.

Iako se to iz ovog opisa ne može iščitati, Discworld Noir zapravo je parodija na Noir žanr, te shodno tome ismijava sve što stigne. Svaki dijalog u igri tako je prožet crnim humorom, a Lewtonovi komentari odišu sarkazmom i cinizmom. Drugim riječima, tolikoj hrpi suptilnog podjebavanja eventualno bi mogao parirati jedino naš forum. Jer Discworldu ništa nije sveto – čarobnjaci su narcisoidni čudaci, policajci retardirani i korumpirani, dok se rasprave o religiji mogu voditi u nedogled – bogova ima na stotine, kultova još i više, a još uvijek se tu nađe pokoji nevjernik, k tome i zajebant poput Lewtona.


Dok je igra parodija Noir žanra s jedne strane, s one druge je hommage kultnim filmskim klasicima kao što su Casablanca i The Maltese Falcon. Očita poveznica između ta dva filma i ove igre jest Humphrey Bogart, po čijem je liku Lewton i kreiran, a ostale reference vidljive su u raznim elementima priče. Primjerice, Lewtonova ljubavna patnja stvorena je po uzoru na problematiku iz Casablance, čak do te mjere da se pojedini likovi zovu isto kao i njihovi originalni modeli (Ilsa, Sam). Osim spomenutih filmova, Discworld Noir nosi reference i na brojna druga djela, te slavne ličnosti. U igri tako susrećemo alternativne verzije Lare Croft i Leonarda da Vincija, a u kombinaciji s već spomenutim humorom, možete si misliti koliko su razgovori s njima komični.

Kao što je već spomenuto, Discworld Noir je standardna point’n’click avantura u kojoj postoje svega dva elementa – dijalog i rješavanje zagonetki. Kako je ovo detektivska igra, jedno je u službi drugoga pa je cilj skupiti potrebne tragove, otkriti nepoznanice i osumnjičiti krivce. Sve se to radi po jednostavnom principu – u svom bloku imate teme koje možete koristiti u razgovoru, a za “fizičke” aktivnosti tu je vaš osobni inventar u koji pohranjujete kojekakve gluposti. Kasnije se opcijama za istraživanje dodaje i još jedan element, no učinit ćemo uslugu svima onima koji igru nisu igrali tako što ga ovdje nećemo pojašnjavati.


Zagonetke su, baš kao i sam svijet Discworlda, pomalo uvrnute. Međutim, to ne treba shvatiti kao primjedbu već kao kompliment. Ponekad ih je teško sve prokužiti jer se s vremenom rješavaju tek djelomično (neke i kroz sva četiri poglavlja igre), a nekad su i međusobno isprepletene tako da je potrebno obaviti više stvari kako bi se misterij razotkrio. Srećom, rješenja su uglavnom logična ako si situaciju percipirate onakvom kakva zaista jest.

Zagonetke su, baš kao i sam svijet Discworlda, pomalo uvrnute.

Obzirom da se Noir ovdje uvelike ismijava, atmosfera je namjerno mračna, iako se s njom možda malo i pretjeralo. Istina, uvijek postoji opcija za podešavanje svjetline, ali sveukupni dojam ipak naginje ka negativnome, govoreći da je igra pretjerano mračna. Zna se tako dogoditi da zbog mutne slike i lošeg kontrasta razbijate glavu jer niste uočili sitan predmet koji vam treba kako biste nastavili s pričom, što je definitivno minus u ovome žanru. Općenita atmosfera svakako zaslužuje pohvale, no ovakvo što se moralo izbjeći.


Tmurnom settingu (savršenom za ove kišne jesenske dane) u prilog ide odličan sountrack, dok je glasovna sinkronizacija s druge strane sam vrh kvalitete, čak i za današnje standarde. Činjenica je tim impresivnija što je likovima u igri glas posudilo svega četvero ljudi, a to se ne primijeti ni kod razgovora dvaju likova kojima glas daje isti glumac.

Discworld Noir ne očarava grafikom s animiranim 2D pozadinama, ali fokus kod PNC avantura ionako nikad nije bio na tom segmentu. Osim PC verzije, postoji i ona za Playstation konzolu. Obe su identične sadržajem, a jedina razlika je u čistijim teksturama i dodatnom efektu kiše u inačici za PC. Valja spomenuti da ista ne podržava novije operativne sustave (već od XP-a), ali raznim tweakovima moguće ju je stabilizirati.

Što reći za kraj? Kratak sažetak bio bi sljedeći: humor, slojevita priča i još malo inteligentnog humora. U vrijeme kada sve ozbiljno mora ujedno biti i kontroverzno, u igrama nedostaje kritički nastrojenog, ali korektnog humora. Discworld Noir stoga može biti prava poslastica ako ga se odigra u pravom raspoloženju. Dakle, ako ste nostalgični za zlatnim dobom PNC avantura, a ujedno i popuštate glupoj jesenskoj melankoliji, nema vam druge nego nabaviti ovaj naslov i slatko se nasmijati svakom podrugljivom komentaru u igri. To, ili možete svratiti na HCL forum.

Jeste li upoznati s Discworld serijalom? Ako jeste, kakva vas sjećanja vežu za njega? Ako niste, jesmo li vas ovim tekstom uspjeli zainteresirati? Sve nas to zanima, zato nam ostavite ocjenu i komentar.

Kažu da je svemir pun čestica inspiracije. Pa, jedna nas je opalila dok smo vršili rutinsko ponavljanje gradiva klasičnih PNC avantura uz Discworld Noir.

85 Naša ocjena
  • humor
  • višeslojna priča
  • glasovna sinkronizacija
  • još malo humora
  • previše tame
  • čak i za noir standarde

Zoran Žalac

Dežurno čangrizalo. Primarno je na PC-u, no konzolaškog je porijekla. Voli kad igre filozofiraju, gunđa kad ne idu u 60 frejmova. Najtekstualniji recenzent HCL portala, a u slobodno vrijeme magistar opskurne znanosti koja se naziva kulturologijom. Nije isključiv, ali...

Komentari (1)

  • marko roncevic

    26.09.2010 - 12:11

    odlicna reca i vjerujem odlicna igra koju cu definitivno isprobati :-)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!