HCL.HR

Recenzija

Final Fantasy VIII [PS1]

Terminus
O čemu se radi?

Općenito, igre možemo podjeliti u dvije grupe – one koje imaju odličnu tehničku izvedbu i one koje nižu kvalitetu u grafici i pokoji bug nadoknade odličnom pričom i igrivošću. Final Fantasy serijal ne pripada ni jednoj već je od svake pokupio ponešto.

Još u doba SNESa dok smo mi Europljani razbijali Pacmana i Super Maria Japanci su se zabavljali igrajuči prethodnike ove povijesne igre. Tek dolaskom Play Stationa i mi smo dobili priliku zaigrati Final Fantasy VII i uputiti se sa Cloudom i ekipom u misiju spašavanja svijeta. A kada smo prešli sedmicu isčekivali smo, brojali sekunde do izlaska osmice. Mnogi su se fanovi bojali da nastavak ne bude samo neka obična ekspanzija, jer od najboljega teško može bolje. Godinu dana nakon izlaska sedmice svijet je odahnuo. Final Fantasy VIII je izašao.

So, what’s the story?

Ono po čemu se Final Fantasy razlikuje od ostalih RPG-ova je svakako priča. U svijetu sedmice prisustvovali smo velikim svjetskim prevratima, svađama, ratovima, naganjali Sephirota i đirali se u Airshipu igrajuči se lovice sa Utima Weaponom. Priča, njene komplikacije i na kraju rasplet bile su nešto neviđeno u svijetu igri, nešto originalno.

Dolaskom osmice standardi nisu spušteni. Sasvim suprotno, još su povećani. Pod likom Squalla započeli smo svoje putovanje kao kadet u Gardenu, putovali svijetom ratova, gradova – država (bio je dobar osječaj razbiti one Galbadijance, zar ne? A pogotovo Wedgea i Biggsa…), zaplesati sa Rinoom i potom spastiti svijet od čarobnica (dobro, tolko sam ga puta spasio da bi mi bar gradonačelnik trebao zahvaliti, al’ ništa ni od toga) i na kraju pogledati animaciju koja je toliko lijepa da ti suza krene (uz misao: dammit, kud nema još bar jedan CD da ga prijeđem).

Naravno, ovo je samo kostur radnje, i tu su prisutne brojne komplikacije, prevrati i slične stvari koje Final Fantasy uzdižu nad obične igre. No ono čime se osmica još može pohvaliti je i odlična psihološka karakterizacija likova. Likovi su psihološki dorađeni toliko detaljno, sa svim svojim ljepšim i ružnijim stranama, prednostima i manama, i svaki ima svoju motivaciju zašto sudjeluje u ratu protiv čarobnice, ili ratuje za nju (npr. Seifer). Meni se osobno najviše svidio Laguna, zobg svoje iskrenosti ali i nespretnosti u razgovorima sa ženama (a zamislite sad kako bi vam bilo da idete pitati pijanisticu želi li hodati s vama i da vas onda uhvati grč u nozi). Ili npr. Quistis, instruktorica u Gardenu koja svoje depresije prikriva naoko čvrstom vanjštinom. Ma likovi su jednostavno pis of art. Ni fantasy svijet nije zapostavljen. Između gradova lutaju brojna čudovišta a na vama je da ih razbijete, nakupite se expa i idemo dalje. Također, uz glavnu priču kroz igru se odvija i još jedna, ljubavna priča (ne manje važna) što znaći da će i ljubitelji romantike tu doći na svoje.

Također, ni tu se ne vrti sve oko borbi već je moguće i zaigrati koju partiju karata sa ekipom (e još da igraju briškulu…). Pravila su vrlo jednostavna i nauče se u par minuta, a na vama je tad samo da nabavite najjače karte i potom se smijete pokušjima malih kartaša koji se trude smanjiti gubitak (jer znaju da ne mogu pobijediti).

B’elanna, a strojarnica?

I tehnička izvedba igre je zadivljujuča. Grafika igre je (za snagu PS jedinice) odlična a o animacijama se nema što ni za govoriti. Intro je jednostavno odličan (Sječate se scene gdje se bore Squall i Seifer? To se gleda otvorenih usta.) a najtužnija scena je ona zadnja, kad se na ekranu pojavi tekst: The end.

Animacije izvlače maksimum iz sivca, no unatoč tome nema nikakvih buba, štekanja i sličnih stvari. Jedina zamjerka bi bila što likovi ne govore već se samo pojavljuje tekst koji su izgovorili (da su i to stavili bio bi valjda jedan CD više, no koga briga), no opet bolje vrbac u ruci nego… Ma koji vrabac, ovo je fenix među pticama! Scene borbi su odlične, svjetlosni efekti kod limit break napada su odlični a ne treba ni zanemariti prizore kod udarca gunbladea ako se pritisne trigger (R1).

Sejvanje se i dalje odvija po save pointima (samo u gradovima) a na world mapi se može sejvati bilo kad (korisno na Island closest to Hell). Također, jedna stvar po kojoj se FF: VIII razlikuje od ostalih RPG-ova je taj što ovdje nema standarnog equipanja već lik odmah posjeduje jedno oružje koje kasnije kroz igru usavršava. Također, sustav magija je izokrenut. Ovdje se magije dobivaju ili izvlače iz Zemlje no da bi ih koristili potreban vam je GF (Guardian Force iliti po naški Čika Spasoje, Zaštitna Sila). Dva GF-a se dobiju odmah na početku dok se od trećeg na dalje pridružuju tek nakon borbe ili izvlačenjem iz bossova.

Borba se i dalje odvija po ATB (Active Time Battle) sustavu (igrač izvršava svoju akciju tek kada mu se napuni linija oja se brže puni što vam je veći speed) a moguče je izabrati dva načina ATB-a. Prvi je active (linija se puni i dok vi razmišljate što ćete raditi, i vama i protivniku), a drugi je wait (dok listate po meniju ATB stoji, opet i vama i protivniku).

Ako ste nestrpljivi i ne čitate prručnike u ovoj igri to vam ne smeta. Već na početku u učionici Gardena možete sjesti za stol i na računalu pročitati vrlo kvalitetan Tutorial (koji se nalazi i u meniju) koji će vam bjasnti doslovno sve, od kartaških pravila, političkih odnosa, kontrola, povijesti gradova, podataka osoba, pa čak dati i broj kreditnih krtica istih (dobro, neće ovo zadnje, al ne bi bili loše ni da su to ubacili, zar ne?).

And now the conclusion…

Sve u svemu, kad se sve zbroji i oduzme (makar se nema što oduzeti) dobije se savršena igra. Odlično karakterizirani likovi, zanimljiva priča, napetosti, prevrati i na kraju zadnja bitka… Ma jednostavno odlična stvar. Ovo je jednostavno nešto što se mora nalaziti na policama svakog pravog gejmera, a vjerojatno vam ni nakon što je pređene neće biti na odmet ponovo ubaciti CD u plejku, tek onako da još jednom razbijete Ultimeciu, ili se možda nasmijete svađama Zella i Seifera, a možda i uživate u zamahivanju svojim gunbladeom. I ako ne budete spavali dok ju ponovo ne prijeđete neće vam biti žao. Vidite, fffanitis (nije mucanje) je bolest vrlo raširena diljem cijeloga svijeta. I za kraj: igra koju smo čekali godinu dana nakon izlaska sedmice možemo samo pohvaliti. Mislim da se čak ni noviji FF-i ne mogu više nahvaliti od osmice. Jednostavno, svaka, pa i zadnja kuna koju ćete dati za ovu igru neće biti uludo bačen novac.

Iako je izašla još u vrijeme Play Stationa 1 ova je igra i dalje predmet rasprava brojnih RPG fanova i uvjerljivo drži mjesto kralja igara. Pa što drugo reći nego – Long live the king!

0 Naša ocjena

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!