HCL.HR

Recenzija

Halo: Reach [X360]

Juraj Bevandić

Povijest ove Xbox franšize nastale suradnjom Microsofta i razvojnog tima Bungie nije potrebno objašnjavati u sitne detalje budući da danas gotovo i nema čovjeka koji nije čuo za Halo. Štoviše, Microsoft tvrdi da zbog dotičnog serijala više nitko ni ne igra FPS igre na PC platformi. Stoga ćemo vas prije upoznavanja s Reachom samo ukratko podsjetiti na razvoj serijala.

Dakle, krajem 2001. godine, kao prvi naslov na novoj Xbox konzoli izbačen je Halo: Combat Evolved. Ostao je zapamćen po izvanredno visokim ocjenama, zabavnom gameplayu, odličnoj priči te bi mogli reći jednovrsnoj FPS gaming revoluciji. Nedugo zatim, tri godine kasnije izdan je nastavak koji je dobio još veće ocjene te je višestruko nagrađivan titulom konzolaške igre godine.


Nakon toga bilo je jasno da će Halo nove generacije biti visoko očekivan naslov, te da će prodaja biti i više nego uspješna. Tako je 2007. godine Halo 3 ugledao svijetlo dana, kao i laserske čitače nekoliko milijuna Xbox 360 konzola diljem svijeta. Vrijedan spomena je i Halo 3: ODST koji je na police dućana stigao prošle godine. ODST je naslov u sklopu franšize, koji se odvojio od glavne priče i planetarno popularnog glavnog lika Master Chiefa, te je na vrlo emocionalan način ispričao priču vojnika, odvojenog od svojih suboraca, izgubljenog u velikom gradu okupiranom hordama Convenanta te u istom trenutku prikazao novitete koje možemo očekivati u igri koju danas recenziramo.

Halo: Reach stavlja nas u čizme vojnika Noble postrojbe, poznatog samo pod imenom Noble Six. Mnogi će već sada, uz odmjerenu dozu sarkazma reći: ”Oh kako originalno”. No, manjak informacija o glavnome liku nije nužno loš scenarij – zauzvrat dobivamo detaljnu karakterizaciju njegovih suboraca, pa tako razlikujemo velikog i snažnog te pomalo gunđavog vojnika, kao i vođu Noble Teama, pa i ženski lik sa kibernetičkom rukom. Naravno ima tu još likova i detalja, koje nećemo otkrivati kako ne bismo pokvarili uistinu odličan doživljaj priče.


Sama radnja odvija se prije događaja prvog Haloa, dok je Master Chief još bio na obuci, a smještena je na planetu Reach po kojem je igra dobila ime. Enormne količine Convenant trupa napadaju planet pokušavajući ga osvojiti, a vaša je jedinica tu da spriječi invaziju. Velik dio priče ispričan je kroz cut-scene koje većinom nisu kompjutorski generirane već koriste igrin engine. Neke od tih scena uistinu su impresivne te vas ponekad zbune kada vas ubace direktno u akciju na prostranim bojišnicama planeta. Doduše, tokom borbe dijalog među suborcima nije toliko čest, pa su cut-scene, uz poneko javljanje generala ili raznih dispečera preko radio veze, ujedno i glavni izvor informacija o priči. No to nikako ne umanjuje vrijednost fabule, pa se stoga može zaključiti da su momci i djevojke iz razvojnog studija igre odradili odličan posao.

Evo nas i na najvažnijem dijelu recenzije. Primijetili ste da sam ovaj odlomak nazvao Gameplay (i) inovacije? Pitate se zašto? Eh, Halo: Reach donosi mnoge inovacije koje pospješuju gameplay iskustvo. Dobro, inovacije možda i nisu toliko brojne, ali su svakako vrijedne spomena pošto su pravi začin ovoj poslastici od igre. Čim započnete SP kampanju pred vama će se pojaviti character creator. Tako je, svog ćete glavnog lika sami kreirati. Iako mu ne vidite lice (što nas ne čudi, pošto ipak pričamo o glavnim likovima u Halo igri) birate boje njegovog oklopa te njegov logo, kao i sam oklop.


Dakle, slažete sami svoj oklop od mnogobrojnih dijelova i varijacija na iste. Za svaki novi dio trebate zasititi određene kriterije, poput ranka kojeg dobivate skupljanjem exp bodova kroz igru te određenog broja kredita – klišeizirane gaming valute. Credits je valuta koju dobivate ubijanjem protivnika, a iskustvo… pa iskustvo dobivate na isti način, ali to ne znači da će se čim ubijete nekog protivnika iznad njegova trupla, još dok je u padu ispisati broj kredita i expova koje ste zaradili. To je izvedeno tako da za provjeravanje ranka i experience bara morate pauzirati igru, a kako bi provjerili broj kredita idete u character editor.


Još jedan veliki novitet u igri su armor modovi. Armor modovi su, logično, modifikacije koje stavljate na svoj oklop. Ali to se ne izvodi u character editoru, već tokom igre. Naime, modove možete naći na podu, kao što nalazite i oružja, ali je njihovo korištenje ograničeno te ih ne možete kombinirati. Modovi su raznorazni, tu su sprint, neuništivi oklop, oklop u balonu te jedan koji nas se posebno dojmio – Jet Pack. Dotični je uistinu izvrsno odrađen te olakšava neke situacije u borbi.

Jet Pack izvrstan je dodatak te olakšava neke situacije u borbi.

Važnija inovacija je i dio igre u kojemu se borite letjelicom u svemiru. Kako je to izvedeno? Pa, možemo reći, kad bi taj dio bio zasebna igra, sigurno bi se uspješno prodao, a ni kritike ne bi bile ništa drugačije. Da, toliko je dobro izveden – od samih letjelica, do kontrola, masovne borbe, iskusnih manevara, a na kraju i izvanredne grafike i efekata. Osim već navedene svemirske letjelice u igri imamo mogućnost upravljati i nekim novim vozilima poput izvanzemaljskog lakog tenka ili ljudskog transportnog helikoptera.


To su sve svijetle točke gameplaya, ali postoji nešto preko čega je teško preći mirne duše – nema nošenja dva oružja odjednom iliti dual wieldinga. Tako primjerice nećete moći koristiti preciznog Needlera za filanje neprijateljskih trupa na daljinu, a u isto vrijeme na bliže protivnike iz lijeve ruke pucati plasma cannonom ili nečim sličnim.

No Bungie ipak nije razočarao na polju oružja – arsenal je proširen nekim novim modelima pucaljki, a i ona stara postava izbalansirana je do savršenstva. Borbe su tipične za Halo – velika otvorena polja, horde neprijatelja, nekolicina suboraca te brojna oklopna vozila. Iako igra kreće nešto bržim tempom (do polovice stižete u kratkom roku) kasnije misije su puno duže i zanimljivije pa igra svakako zadovoljava svojom duljinom te igrivošću.

Multiplayer dio igre nastavlja uspješnu tradiciju kvalitetne zabave. S tri prijatelja možete kooperativno prelaziti kampanju igre, ili se možete spojiti na Live te zaigrati razne gameplay modove na izvrsnim mapama s puno više neprijatelja. Većina modova je inače poznata tako da ih ne treba posebno opisivati, ali treba istaknuti izvrsni Forge mod u kojemu možete kreirati svoju mapu sa mnoštvom raznih opcija.

Jedina zamjerka je ta što custom mape ne postoje kao opcija pri biranju partije, pa da biste igrali na svojoj mapi morate okupiti i pozvati prijatelje, odnosno kako bi igrali na mapama vaših prijatelja oni moraju pozvati vas.


Grafika u Halo: Reach jednom je riječju – izvanredna. Od predivnih pozadina (planeta, ne vaših suboraca) do urbanih zgrada u metropolama, sve je lijepo posloženo. Efekti na oružju i oklopima, poput odsjaja svijetla, sjene i sličnih detalja su izvrsni, a sva ta grafička idila ne utječe na framerate same igre.

Fizika je očekivano na nivou – ponašanje vozila, kretanje neprijatelja i suboraca lijepo animirano. Zvučni efekti su na vrhuncu i odlično usklađeni, a soundtrack još jednom izvanredan. Martin O’Donnell – kompozitor Halo OST-a još od davne 2001. godine ni ovaj nas put nije iznevjerio, već je ponovno uspio postići upravo suprotan efekt. Glazba je orkestralna, te u svakom trenutku odgovara situaciji u igri.

Halo: Reach donio nam je i više nego što smo očekivali. A očekivali smo uistinu mnogo. Igra je zadržala sve kvalitete starijih naslova te pokazala kako Bungie još nije presušio s novim idejama na polju svoje najuspješnije franšize. Pomalo smo žalosni što naše lutanje Halo prostranstvima u produkciji Bungiea ovdje završava, baš sada kada je napravljena odlična podloga za nove nastavke. No svakako se nadamo da će nas u budućnosti Microsoft i njihov novi studio zadužen za Halo franšizu iznenaditi još jednim nastavkom za ovu generaciju konzola, a ako kvalitetom bude imalo sličan Reachu, bit ćemo više nego zadovoljni.

Da nije sve tako sivo potvrđuje igrin replay value, iz razloga što ćete čitavu kampanju poželjeti proći barem još jednom, a za MP smo sigurni da će se igrati još dugo vremena. Dakle, Bungie je ponovno uspio očarati publiku i srušiti rekorde prodaje u najkraćem roku. Halo: Reach definitivna je preporuka za sve X360 gamere.

Obzirom da je Reach vani već nekih dva tjedna (za pojedince čak i više), vjerujemo da ste ovu SF odiseju već odigrali. Komentirajte dakle kako ste se proveli i kakvu budućnost želite ovome serijalu.

Bungie i Microsoft još jednom podsjećaju sve hejtere Xboxa na svoju veliku franšizu zbog koje se kupuje konzola. Dame i gospodo – recenzirali smo Halo: Reach!

90 Naša ocjena
  • priča
  • borba u svemiru
  • prezentacija
  • multiplayer
  • nema Dual Wielda
  • Character Creator previše oslonjen na MP

Juraj Bevandić

Strastveni gamer od malih nogu, u HCL-u je ispunio dječački san pisanja gaming časopisa. Najviše voli rastavljati igre, analizirati mehanike i širiti dobru riječ o mediju videoigara. Povukao se iz aktivnog gaminga kako bi gonio znanstvenu karijeru, ali ćete ga još uvijek uhvatiti pred raznim ekranima.

Komentari (5)

  • tajger

    27.09.2010 - 16:14

    eh da mi je box i live acc 😀

    nekako sam očekivao niže ocjene i da je igra overhypana, ali drago mi je što to nije slučaj

  • Halo2

    27.09.2010 - 17:02

    EPIC!!! :))) Zbog ovog odma u shoping po xbox 😀

  • [proGABBEing] Ixy

    28.09.2010 - 16:22

    Jab vidijou recenziju. ;(

    I Xbox 360 i Reach, kad mi se već ispunjavaju želje. ;D

  • Corbel

    29.09.2010 - 18:49

    Da , glavno da oni koji nemaju pojma što je Halo serijal daju ocjenu 1 xq Zašto uopće dajete ocjene ako niste igrali igru i još k tome nemate x360 ? takvi me ljudi živciraju samo al ajde ako im je to zadovoljstvo nek bude . Kvaliteta Halo Reacha je izvrsna i to je činjenica sviđalo vam se to ili ne .

  • Freddy

    30.09.2010 - 12:24

    Pa tko je rekao da su tajger, Halo2 i Ixy dali ocjene? A kvaliteta igre je nesporna

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!