HCL.HR

Recenzija

Invisible, Inc.

sad me vidiš, sad ne

Stjepan Fikter

Od prvog koraka infiltracije korporacijskih lokacija pa sve do teleportacije koja vodi u sigurnost, napetosti u Invisible, Inc. nikako ne nedostaje. Klei Entertainment uspio je još jednom napraviti zanimljivu i zabavnu stealth igru u kojoj ovaj put strateški kontroliramo agente potez po potez dok se šuljamo iza neprijateljskih linija u potrazi za njihovim tajnama.

Dovoljno je reći da igra s taktičkog aspekta podsjeća na X-COM budući da je upravo Firaxisov naslov poslužio kao inspiracija. No, za razliku od istrebljivanja aliena, ovdje nije fokus na naoružanju, već je cilj što brže pronaći gdje se nalazi glavni zadatak misije te zatim izlaz s levela.

Radnja igre vodi nas u distopijsku budućnost u kojoj korporacije vode glavnu riječ, a mi ćemo im ovaj put zagorčavati život kao tzv. Invisible agenti uz pomoć umjetne inteligencije Incognita. To naravno, sve dok jednog dana ne otkriju sjedište naše agencije i natjeraju nas u bijeg. Kako se radnja vrti oko Incognite koja sada radi na pomoćnom napajanju, imamo 72 sata za regrupiranje, opremanje i naoružavanje prije finalne misije.

Upravo taj vremenski okvir je okosnica kampanje u kojoj dolazi do izražaja element procjene rizika i nagrade. Morate odvagivati što je bitnije jer nikako nije isto potrošiti 12 sati na putovanje do misije u kojoj se mogu kupiti neke nadogradnje za AI ili šest sati do zatvora u kojemu je cilj osloboditi agenta koji može pomoći na idućim zadacima.


Budući da su redovi Invisiblea potpuno skresani, špijunska avantura započinje s dva dostupna agenta, a čim stupite na korporacijsko tlo, aktivira se razina protivničkog alarma koja raste svakim odigranim potezom. Iako misije nisu vremenski ograničene, što se duže agenti zadržavaju na zadatku, to su veće šanse da ista propadne budući da se povećava sigurnosna zaštita objekta i dolaze novi čuvari.

Ovdje također dolazi do izražaja vaganje između rizika i nagrade jer upravo tih nekoliko poteza više s kojima se može opljačkati dodatni sef mogu biti presudi za neuspješni bijeg. Da upad u lokaciju, krađa i bijeg ne postanu rutinski posao, pobrinut će se proceduralna generacija levela pa niti jedna misija neće biti ista u smislu rasporeda svih elemenata. Ponekad je upravo ta nasumičnost zaslužna da jedna misija bude teža jer se zadatak nalazi na jednoj strani levela, a izlaz na drugoj da bi zatim u idućoj misiji, glavni zadatak i izlaz bili praktički soba do sobe.

Klei je pogodio točno u sredinu s takvim pristupom jer se svježina gameplaya zadržava na duže vrijeme, a svakim novim igranjem stiže nepoznati teritorij. Situacija je još bolja kada se uzme u obzir da je veličina nivoa taman pogođena – nikad nisu premali ni preveliki pa ne dolazi do zamora tijekom elegantnog izbjegavanja kamera i čuvara.


Već spomenuta Incognita, s kojom se mogu hakirati sefovi, dronovi, isključivati kamere ili čak degradirati oklop od zaštitara, pobrinut će se da naše agente neprijatelji ne otkriju lagano. Naravno, to ne radi samo magičnim mišjim klikom već joj je potreba i energija. Tu do izražaja dolazi strateški dio igre, odnosno odabir agenata. Primjerice, Maria “Internationale” Valdés ima augmentaciju pomoću koje može osjetiti elektroničke uređaje i kroz zidove, te ima sposobnost da na daljinu napuni zalihe energije za korištenje Incognite, dok drugi agenti moraju biti pored terminala. S druge strane, recimo, Joline ”Banks” Murphy ima početnu augmentaciju koja joj omogućava otključavanje vrata bez krađe sigurnosnog ključa od čuvara.

Osim sâmih agenata, Incognita također ima dodatna mjesta za nadogradnju uz pomoć različitih sposobnosti za hakiranje čime se otvaraju brojne nove kombinacije, koje opet ovise o odabiru zadataka. Ukratko, radi se o jednom uistinu zabavnom krugu u kojem igrač djelomično ima kontrolu nad sudbinom misije budući da je u našim rukama odabir odlaska u pljačku, pronalazak novih augmentacija ili nabava naprednog naoružanja, a opet s druge strane treba tu i malo sreće jer predmeti i augmentacije koje se mogu pronaći variraju od misije do misije.


Sam gameplay je poprilično jednostavan. Svaki lik ima određen broj AP bodova koji se koriste za kretanje, provirivanje ili sprintanje, a na kraju misije, teško zarađene novce može se trošiti na unaprjeđivanje vještina agenata. Ovim dijelom Invisible, Inc. ima u sebi i dašak RPG žanra što se savršeno uklapa u ostatak igre. Iako igra u pogledu zabavnog gameplaya apsolutno oduševljava, ipak treba i spomenuti poneke mane kod umjetne inteligencije stražara. Likovi se vole pozicionirati da budu uza zid i okrenuti prema njemu čime ne pokrivaju prostor i ostavlja se mogućnost da ih se lagano zaskoči s leđa. Pomalo blesavo. No, zahvaljujući ostatku sigurnosnih sustava, to i nije toliki propust koji će narušiti težinu igre, ali malo smiješno izgleda da netko tko treba čuvati objekt, radije gleda boju zida.

Najveća mana Invisiblea bi zapravo mogla biti sama struktura igre i praktički nepostojeća radnja. Po pitanju priče, sve što dobijete je lijepa uvodna animacija u prepoznatljivom stilu Klei Entertainmenta, ali ne mnogo više. Nakon što kampanju privedete kraju, ista se može započeti ponovno na težoj razini i onda opet opremati ekipu na misijama i testirati svoje vještine u izbjegavanju stražara. U tome nema ništa loše za one koji vole sami sebi zadavati izazove, a budući da igra pruža više od 15 različitih pravila na koje se može utjecati, dobije se dojam kako kampanja postoji tek radi reda jer je moguće podesiti da se misije obavljaju u endless modu.

To neće smetati igračima koji na ovakve igre gledaju kao na partiju šaha pa vole testirati i usavršavati različite pristupe misijama, ali svima ostalima će ostati pomalo gorki osjećaj u ustima zbog nedostatka osjećaja napretka kada se otključaju dodatni agenti. To je valjda kompromis koji je morao postojati budući da je sav trud otišao u razvijanje zabavnih gameplay elemenata pa je očito nešto moralo patiti, u ovome slučaju pati priča koja je poprilično isprazna.

Nakon Mark of the Ninje, Klei Entertainment još jednom odlazi u stealth vode, samo ovaj put perspektiva je izometrijska, a okruženje strateško.

82 Naša ocjena
  • izazovno
  • drugačiji stilovi igranja
  • nikad isti leveli
  • slaba radnja
  • ponekada čudno pozicioniranje stražara

Stjepan Fikter

Jedini u redakciji s DDR 2 memorijom. Prvi će pisati o manje poznatim, čudnim i drugačijim igrama. Jednako preferira PC i konzolaške naslove te je druga osoba jednog od najstarijih hrvatskih klanova, a suborcima poznatiji kao mili vođa.

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!