HCL.HR

Recenzija

Lost Planet 2 [X360,PS3]

Juraj Bevandić

Capcom je pred kraj 2006. godine uzeo pauzu od zombija i na tržište izbacio plod novog serijala, prvijenac Lost Planet: Extreme Conditions. Igra se mogla zaigrati na PC-u, a u njoj su mogli uživati i igrači na next-gen konzolama. Kažem uživati iz razloga što je igra veoma brzo postala popularna, a dobila je i solidne ocjene kritike, pogotovo verzija za Microsoftov Xbox 360.

Fanovi su diljem svijeta ostali u iščekivanju poboljšanja i noviteta novoga serijala kad je Capcom najavio nastavak, logično nazvan Lost Planet 2, najavljen za izlazak 11. svibnja 2010. godine za igraće konzole ”iduće generacije” (Xbox 360 te Playstation 3) te nepoznatog datuma u zadnjem kvartalu iste godine za osobna računala.

Priča nas vraća na planet E. D. N. III i to deset godina nakon radnje prvog nastavka. Oni koji su odigrali Lost Planet: EC već znaju kako je cijeli planet bio pokriven snijegom te potresen čestim i jakim sniježnim mećavama, ali to nije slučaj u dvojci. Naime kako je prošlo cijelo desetljeće, snijeg se otopio i otkrio prekrasne krajolike poput tropskih šuma, džungla, rijeka, slapova (a dalje neću navoditi jer mjesta za spojlanje u ovoj recenziji nema). Igra se opet fokusira na rat sa ciljem osvajanja termalne energije potrebne Zemlji zvane T-ENG (Thermal-EnerGy). Igrač (ili možda igrači) preuzima kontrolu nad mnogim bandama (frakcijama) izgubljenog planeta kao što su, NEVEC ili Yuri’s Snow Pirates i mnogih ostalih grupa koje se bore protiv rase Akrida.


Akrid je domorodačka rasa na E. D. N. III, izgledaju poput masovnih zemaljskih paukova, letećih zmajeva ili pak ogromnih crva. Ono što mi se dopalo i što je važno za igru je upravo to da su Akridi povećali svoju vojsku i vraćaju se puno opasniji te veći nego prije. Da, možete očekivati još veće bossove i razne ostale nemani.

Prvo što zapinje za oko pri pokretanju igre jest da mod kampanje ima i co-op mod u sebi. Kooperativno možemo igru prelaziti s jednim prijateljem u već odavno poznatom split-screen načinu igre u kojem se ekram prepolovi horizontalno ili vertikalno te daje dvije slike, po jednu za svakog igrača. Naravno u današnje vrijeme igra poput Lost Planeta 2 ne može zapostaviti online mreže kao što su Xbox Live, Playstation Network ili računalni multiplayer serveri pa je u igru uključen i online multiplayer mod kooperativne igre u koji se mogu spojiti četiri igrača te zajedno prelaziti igru.


Iako multiplayer donosi hrpu zabave i puno je lakše tako igrati nego sam, vratimo se mi na neizostavnu singleplayer kampanju. Kako bi započeli singleplayer kampanju trebate prvo napraviti igru ili sobu kao u multiplayer načinu igre (host a game) i onda izabrati koliko AI suradnika želite (najveći broj je tri), zatim AI dobije imena koja simuliraju česte gamer nickove poput ”Shadow”, ”xx13sniperxx” ili ”DevDev Booday”. Još je tu prisutan i character customization, koji je mogao biti puno bolji jer na početku igre možete samo mijenjati izgled štita, a kasnije, ako skupite nova oružja, možete i njih promijeniti, odnosno izabrati s kojim oružjem želite započeti misiju. Zaista iritantan način za započeti singleplayer kampanju i odmah se vidi da igra nije namjenjena za singleplayer te da će joj on sam biti minus kao kontrast izvrsnom multiplayer modu.

Dakle, započeli smo igrati igru i odmah se razočarali… snijeg posvuda, opet? Zar ćemo opet kročiti monotonim i dosadnim krajolikom i nezanimljivim level dizajnom? Naime bili smo u krivu, to je bio samo tutorial level nakon kojeg prelazite u novo klimatsko pordučje deset godina u budućnosti. Pogled u igri više ne puca samo na snijeg oko igrača (što je bilo monotono i dosadno te moja osobna velika zamjerka jedinici), već kao što smo ranije naveli, na oku ugodne pejzaže koji su grafički puno dorađeniji i imaju puno više lijepih detalja. Pojačan je i motion blur, odnosno ono zamućenje ekrana koje nastaje dok vrtite kameru, te stvarno služi svrsi – pospješivanje grafičkog dojma cijelokupne igre.


Oči ćete sa lijepoga krajolika skinuti čim vam počnu pristizati prvi neprijatelji u masovnijim brojevima te većim oblicima no što su bili u prvom nastavku. To pogoduje razvoju većih borbi u igri pa tako dolazimo do masovnih borbi koje su uistinu zabavne. Također borbi pogoduje i sverprisutna ”mašinerija” koju smo upoznali i u jedinici. U Lost Planetu 2 možemo naletiti tako na nekoliko vrsta robota pa i na razne letjelice te ih koristiti kao prijevozno sredstvo ili pak kao borbeni stroj. Ako pak smatrate da ste učinkovitiji pješice, onda možete sa robota skinuti mitraljez ili bacač raketa kako bi vam poslužio u borbi.

Prisutna je ovdje i poznata nam kuka. Kukom se možemo zakačiti za zidove, stropove ili platforme na koje želimo doći te se k njima lako privučemo. Zabavan je to element igre, ali za igru kao što je Just Cause, u Lost Planetu 2 kuka jednostavno nije dovoljno došla do izražaja i nije previše zanimljiva.

Umjetna inteligencija vaših suboraca nije razvijena onako kako bi trebala biti. Često ćete primjerice u boss fightovima zateći svoje kolege suborce kako ležerno trčkaraju oko 30-metarske nemani te ponekad, ako im se otme, ispucaju koji metak dok se vi mučite i zauzimate kontrolne točke poput nekakve naivne budale. Kako bi sve to bilo još teže i gore, igru ”krasi” čudan i teško prilagodljiv sustav kontrola za koji bi vam moglo trebati neko vrijeme da se naviknete.


Upravo zbog loše umjetne inteligencije vaših računalom kontroliranih suboraca, te forsiranja kooperativnog načina igranja, singleplayer iskustvo nije za pamćenje. Ipak, igru izvlači sam multiplayer te je faktor zabave u kooperativnom igranju sa stvarnim ljudima, koji znaju što rade, prilično dobar.

Lost planet 2 je nastavak za koji ne možemo reći kako je okaljao ime cijelokupnog serijala, ali je u nekim djelovima podbacio. Dok je multiplayer (kako online tako i offline) iznimno zabavan i izvrsno izveden, singleplayer mu je potpuna suprotnost, od samog lošeg pristupa započinjanja kampanje do izvedbe masovnih borbi koje su mogle biti puno impresivnije uz bolji AI sustav. Ovaj naslov je veoma zabavan ako tražite online co-op napucavanje velikih zvijeradi i čudnih bića sa svojim prijateljima, ali ne bismo preporučili nabavku igre za isključivo singleplayer iskustvo.

Jeste već nabavili ovaj naslov? Jeste ga odigrali? Javite nam što mislite o igri ako ste ju već isprobali, a ukoliko niste ostavite nam komentar o tome hoćete li ju nabaviti potaknuti ovom recenzijom. Naravno, ne zaboravite nam ostaviti i svoju ocjenu igre, a sve to vrijedi samo za registrirane korisnike HCL-a.

Nakon vrlo zabavnog Lost Planeta, Capcom izdaje i nastavak, ovaj put više fokusiran na kooperativnu igru. Je li zbog toga patio singleplayer? Saznajte u našoj recenziji.

70 Naša ocjena
  • multiplayer
  • grafika
  • velike nemani
  • loš AI
  • singleplayer
  • poneki bug

Juraj Bevandić

Strastveni gamer od malih nogu, u HCL-u je ispunio dječački san pisanja gaming časopisa. Najviše voli rastavljati igre, analizirati mehanike i širiti dobru riječ o mediju videoigara. Povukao se iz aktivnog gaminga kako bi gonio znanstvenu karijeru, ali ćete ga još uvijek uhvatiti pred raznim ekranima.

Komentari (2)

  • Bela

    22.06.2010 - 14:33

    Dobra recenzija. Gledao već prije recu na gametrailersima. Jako se svi žale na retardirani AI. Jako dobar co-op though. Ja bih ipak malo dodao koju ocjenu više jer mene fasciniraju veliki bossovi.
    Ništa, neću ocjenjivati jer je nepošteno pošto nisam igrao. Čeka se PC verzija .

  • Freddy

    22.06.2010 - 14:41

    Veliki bossovi nas svih fasciniraju, ali AI je toliko loš da ti jednim djelom uništi doživljaj borbe, u online co-op modu su te velike borbe predobre pošto igraš sa živim igračima, ali u singleplayer već spomenuti AI samo bezbrižno trčkara oko bossa ili skakuće uokolo i više manje samo smeta

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!