HCL.HR

Recenzija

Obduction

POVEZANI SVJETOVI

Stjepan Fikter

Vodeći se iskustvom u raznim video igrama, odlazak u šumu obično završi na tri načina. Jedan je sretan povratak kući nakon prospavane noći u prirodnom okruženju. Drugi je napad od strane psihopata, čudovišta ili nečeg sličnog što često i nema sretan završetak, a treći uključuje nepoznate sile van ovoga svijeta gdje glavni lik tipično završi na stolu za sondiranje ili pak na nekoj neobičnoj, nepoznatoj lokaciji. Obduction predstavlja otprilike ovaj treći scenarij, odnosno šalje igrača u istraživanje nepoznatih i svakako zanimljivih svjetova te traži od igrača uključivanje sivih stanica za rješavanje mnogobrojnih zagonetaka.

Prije nego zagazite na nepoznato tlo ove igre, treba spomenuti kako je u pitanju istraživačka avantura kreirana od strane studija zaslužnog za Myst i Riven naslove, čiji su korijen odlučili zadržati i ovdje. Oni koji nisu u avanturističkim vodama, vjerojatno im navedeni naslovi i neće previše značiti, ali ostatak igrača bi se mogao ugodno iznenaditi elementima koji su krasili dotične igre. To uključuje i korištenje FMV animacija čija je popularnost ranih 90-godina mogla izazvati vau efekt ako su bile dobro napisane i odglumljene tijekom samog gameplaya. Ovdje to neće biti slučaj, ali je lijepo vidjeti nešto što se praktički i ne koristi više u dizajnu igara. Uz to, iako je riječ o avanturističkom žanru gdje ima šarolikih zagonetki, ovdje se tijekom cupkanja po svjetovima ne koristi torbica za spremanje predmeta kako bi se moglo napredovati, nego je tu virtualni fotoaparat uz poželjno korištenje papira i olovke.

Interesantno je da igra pruža dva načina za istraživanje – klasično klikanje po ekranu ili slobodno kretanje.

Obduction već kroz prve korake nagovještava kako je riječ o nepoznatom i neobičnom svijetu što i nije toliko teško za zaključiti zbog načina na koji se naš lik uopće pojavi tamo. Tko bi inače očekivao od objekta koji se spustio s neba da vas teleportira stotinjak metara dalje od prvobitne lokacije umjesto stotina tisuća kilometara. Upravo tim prijevoznim sredstvom stiže se u Hunrath, gradić gdje se isprepliće arhitektura Divljeg zapada s građevinom iz industrijskog razdoblja te benzinskom postajom čiji je dizajn ostao u 60-im godinama. Iz toga se lagano dolazi do zaključka kako to mjesto krije dozu misterija čije se razotkrivanje u igri odvija putem poruka i dnevnika, jer kontakta s drugim osobama baš i nema previše.

obduction-1

Interesantno je da igra pruža dva načina za istraživanje – klasično klikanje po ekranu ili slobodno kretanje što je puno bolja opcija zbog količine trčanja s jednog kraja lokacije na drugi. Iako je prvi način onaj klasični kakav je bio u prijašnjim naslovima ovog studija, poluotvoreni svijet traži dosta strpljenja i kretanja dok se ne otvore sve prečice pa je preporučljivo imati mogućnost trčanja. Naime, igra nije striktno linearna jer se bazira na principu gdje igrač sam treba shvatiti kako funkcionira svijet oko njega što znači da nema vođenja za ruku. Ovo je vrlo dobra odluka gdje se pokušajem i pogreškom traže rješenja, pogotovo jer određene zagonetke pružaju veoma dobar osjećaj postignuća kada ih riješite, što dodatno motivira sive stanice na daljnje igranje.

Ovdje bi bilo najbolje paralelu povući s The Witnessom gdje je također bio prisutan otvoreni svijet pa su se otvarala vrata kako bi se skratilo putovanje prema svim područjima. Druga usporedba s navedenim naslovom ide u smjeru gdje se rješenja nalaze u okolini pa je potrebno dobro promotriti svijet oko sebe te uslikati sve detalje za koje se smatra da bi mogli poslužiti kao odgovor na prepreku. Ipak, pomalo je razočaravajuće što postoji određeni broj mjesta za spremanje slika na fotoaparat pa se nakon nekog vremena moraju brisati. To i ne bi bio toliki problem, no kada niste sigurni hoće li vam neka slika kasnije pomoći ili tada ovaj nedostatak dolazi do izražaja. I frustrira.

obduction-5

Obduction svu svoju snagu pokazuje upravo u logičkom dijelu što je potpuno razumljivo, ali ovdje nije u pitanju samo kvaliteta zagonetki nego i njihov raspored. Nije problem prepoznati koja je lagana u smislu standardnih elemenata gdje se treba povući poluga, okrenuti ventil i pritisnuti dugme pa sve do otkrivanja kako funkcionira alienski brojčani sustav. Pozitivno je to što se u početku neće dogoditi da se od jednostavnog problema odjednom naleti na neki ultra teški.

Nažalost, nije sve savršeno po tome pitanju jer se pred kraj igre može dobiti dojam kako je dizajnerima rečeno: “momci i djeve, dajte malo zakomplicirajte stvari, završetak je iza ugla”. Kroz jedno tri četvrtine igre sve je dobro raspoređeno da bi se odjednom dogodio značajan skok u težini zagonetki koje valja riješiti kako bi se otvorio prolaz prema završnoj animaciji.

obduction-2

Uz to, još jedan problem postaje bolno vidljiv kako se igrač približava završetku igre. Naime, sustav putovanja između svjetova odvija se pomoću teleportera, što u početku i nije toliki problem, štoviše, čak je i zanimljivo otkrivati gdje oni vode jer ih se i ne koristi često. No, pred kraj igre, kada se mora svako malo skakati iz jednog u drugi svijet, sve to postaje naporno zbog loadinga. Potrebno je između sedam do deset sekundi za učitavanje, što ne zvuči kao mnogo, ali kada se skače po deset i više puta zaredom kako bi se namjestio određeni element za prolaz prema dalje, to postaje poprilično dosadno i naporno.

Zbrajajući pluseve i minuse, ne može se reći kako je ovo naslov koji će vratiti avanturistički žanr u zlatno doba krajem 90-ih i počekom ’00, ali je vrijedan vrijedan ulaganja vremena – pogotovo ako ste ljubitelj žanra. Misteriozni svjetovi čiji dizajn jednostavno uvlači igrača da ih istraži u kombinaciji s interesantnim zagonetkama su dovoljno dobri razlozi za pokretanje igre. Uz to, dvoznamenkasta satnica garantira kako Obduction neće umoriti, ali će pri tome zabaviti sve one željne testiranja moždanih vijuga.

Developeri su s Obductionom pokazali kako još uvijek imaju znanja, mašte i ideja za kreiranje zanimljivog iskustva tijekom putovanja po nepoznatim svjetovima što bi se fanovima Mysta moglo veoma svidjeti, a novi igrači bi mogli shvatiti zašto je Cyan bio veliko ime u avanturističkom žanru.

77 Naša ocjena
  • dizajn svjetova
  • zanimljive zagonetke
  • učitavanja tijekom teleportiranja
  • nagli skok u težini zagonetki pred kraj igre
  • količina mjesta za spremanje u fotoaparatu

Stjepan Fikter

Jedini u redakciji s DDR 2 memorijom. Prvi će pisati o manje poznatim, čudnim i drugačijim igrama. Jednako preferira PC i konzolaške naslove te je druga osoba jednog od najstarijih hrvatskih klanova, a suborcima poznatiji kao mili vođa.

Komentari (2)

  • Artyom

    02.10.2016 - 21:18

    Ja sam igrao ovu igru satima. Dok nisam zapeo na jednom djelu. Da sad ne spoilam ništa, jedan most sam okrenuo na krivu stranu i nisam ga mogao vratit, a morao sam tamo preko jer sam skužio jedan poveći kod koji tamo otvara ključna vrata. Ugl, mislio sam, doći ću preko na drugi način, i pretraživši sve vidio sam da je ostala samo jedna zagonetka nerješena. Radilo se o totalno besmislenoj zagonetki koja je bila nevjerojatno teška, i nako 1000 pokušaja i skinutih sunca krvavih otišao sam na net da vdim rješenje… i zagonetke tu nije ni bilo već je to bila zajebancija dev tima. Ok, šalu mogu prihvatit, na ajde, pogledo sam onda kako rješit taj most, i na kraju je ispalo da je to greška dev tima što je omogučio da se taj most besporvatno krivo okrene, i sad nema povratka već treba sve od početka igrat. Ugl, u igru više nisam ulazio, a na netu sam vidio da nisam ubiti prešao ni 10% igre. Moja preporuka je da ovo ni ne pokušavate igrat.

  • doktor1

    03.10.2016 - 07:53

    Labirint je čista patnja i mazohizam!.
    No sve u svemu, odlična igra.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!