HCL.HR

Recenzija

Singularity [PC, X360, PS3]

Duje Kozomara

Nije lako biti inovativan u vrijeme kada se čini da je sve već izmišljeno, svi akordi odavno su odsvirani, stranice napisane, filmski kadrovi snimljeni, a igre programirane. Ipak, povremeno se pojavi nešto u potpunosti novo i neviđeno, djelo koje nas uspije uvjeriti da još uvijek, ni u 21. stoljeću, nismo još sve vidjeli. Singularity, doduše, nije takvo djelo. Naime, veseli momci i cure iz Raven Softwarea, studija koji je napravio igru, nisu odlučili biti inovatori, već su odlučili pokazati kako već viđene ideje mogu biti jednako, ako ne i više zanimljive, ako ih samo zapakiramo u malo drukčiji celofan. Dobro Duje, dosta filozofiranja, prijeđi na stvar! O čemu se radi u tom Singjuleritiju? Čujem da se nekakvi Rusi spominju? Ima i slijepih zombija koji rigaju? Ima, ima. Znam, zainteresirao sam vas sa slijepim zombijima koji rigaju, sad morate čitati dalje.

Za vrijeme hladnog rata, Rusi su na otoku pod imenom Katorga-12 pronašli velike količine elementa E-99, koji je, unatoč svojoj golemoj nestabilnosti, bio ogroman izvor energije. Amerikanci su u to vrijeme imali atomske bombe i slične điđa-miđe, pa je čiča Staljin ulagao ogromne količine novaca (pecto novaca, kako bi mi rekli) i slao najbolje znanstvenike kako bi iskoristio E-99 u svoju prednost. 1955. godine došlo je do misteriozne nesreće, koja je uništila gotovo sve što je postojalo na otoku. Ruska vlada je izbrisala Katorgu-12 sa karte i skrila svaki podatak da je otok, kao i navedeni element, ikada postojao.


2010. godine, elektromagnetski val sa spomenutog, „nepostojećeg“ otoka uništi američki špijunski satelit, pa Ameri šalju helikopter sa specijalcima, koji bi trebali izviditi što se događa na otoku na kojem navodno odavno nema žive duše. Barem im je tako rečeno *zvuk misterioznih orgulja u pozadini*. Ukratko, vaš helikopter biva srušen čim se približi otoku, preživljavate vi i kolega koji je očito manje važan (uskoro ćete doznati zašto) i nismo mu zapamtili ime, pa ćemo ga ovom prigodom nazvati Đuro. Moram prestati ljude kojima se ne mogu sjetiti imena zvati Đuro, to postaje zabrinjavajuće pomalo. Eh da, otok nije ni blizu nenastanjen kao što ste mislili, ubrzo nailazite na raznolike mutirane beštije, a zli Rusi već nakon 10-20 minuta igre upucaju jadnog Đuru u glavu. Sad vidite zašto je nevažan.

Nećemo vam spoilati više, shvatili ste otprilike što se događa, ono što je bitno je da uskoro u ruke (da budemo precizniji, u ruku – doslovno vam ga ugrade u ruku, jeli) dobivate TDM, napravicu koju pokreće E-99 i uz pomoć koje možete kontrolirati vrijeme.


S ovom ingenioznom spravicom popravljati ćete razvaljene objekte, „pomlađujući ih“, neprijatelje ćete pretvarati u pepeo, moći ćete privlačiti i premještati predmete poigravajući se sa gravitacijom, a možete i stvoriti krug koji uspori ili zamrzne sve što se nađe unutar njega. Na samom početku recenzije spomenuli smo kako Singularity nije pretjerano inovativan naslov, već koristi neke već viđene koncepte, pa da malo pojasnimo navedeno.

Naime, prvi i glavni izvor inspiracije developera bez dvojbe je bio Bioshock: čitav otok dosta podsjeća na Rapture, a čak i detalje o pozadinskoj priči doznajemo putem audio logova i noteova ostavljenih po putu, ili pak drhtavom rukom ispisanih natpisa na zidovima. Spomenuli smo jednu od mogućnosti TDM-a, koja je identična Gravity gunu iz Half Lifea 2, a jedno od oružja ima opciju upravljanja metcima koje ispucate, što je također viđen element.

Unatoč činjenici da smo većinu elemenata koji čine igru već vidjeli, Singularity svejedno uspijeva biti podosta zabavan i napet. Tu je mnoštvo raznolikih neprijatelja: u jednom trenu borite se s jadnim ruskim vojnicima koji ne znaju što ih je snašlo čak i kada vas debelo brojčano nadjačaju, u drugom su tu opake kreature koje mogu nestajati pa se odjednom iznenada pojave ispred vas, u trećem pak naiđete na spomenute zombije koji su slijepi, pa pokraj njih morati proći šuljajući se, jer ako vas čuju, izrigati će vas svojom otrovnom rigotinom. Možda je greška što sam ih već spomenuo, oni su mi bili glavni adut u recenziji. Dragi čitatelji, obećajem da ću slijepe zombije koji rigaju spomenuti još jednom do kraja recenzije. Sad morate čitati dalje, ha!


Uglavnom, svakog neprijatelja rješavati ćete na drukčiji način, a igra je tempirana na način da se protiv nijedne vrste neprijatelja ne borite predugo, već se konstantno pojavljuju neki novi, koje trebate „prokužiti“. Posebno su nam se svidjele boss bitke, gdje nas je, naprimjer, napalo (odokativno) 20-ak metara veliko čudovište. Zahvaljujući raznolikim oružjima i mogućnostima koje TMD spravica nudi, neće vam biti dosadno i monotono u nijednom trenutku.

Prosječna kul scena izgleda ovako: 10-15 ruskih vojnika puca po vama, uzimate Seeker, oružje čijim metcima možete upravljati, prvog frajera dekapitirate, drugome kidate jedan od udova. Bacate Seeker, sačmaricom prostrijelite trećeg, četvrtog pretvarate u prah aktiviranjem TDM-a, navedenom spravicom hvatate i granatu koja leti prema vama i vraćate je natrag među neprijatelje, usputno uživate u zalasku sunca dok nekolicina njih leti u zrak. Preostale frajere možete, recimo, zahvatiti u TDM krug, što ih u potpunosti usporava, pa im se komotno možete približiti i rugati neko vrijeme izbliza prije nego što ih ubijete, možda im čak i zavikati: „NEĆEŠ TI VIŠE VOTKE PIT, PI*** TI RUSKA MATERINA!!“. Shvatili ste.

Putujući po otoku, nailaziti ćete na različite „frižidere“ (koji ustvari nisu frižideri, samo ih mi tako nazivamo): kod jednih ćete moći promijeniti oružja koja nosite, unaprijediti ih, ili pak kupiti metke, a kod drugih ćete moći unaprijediti raznolike stvari poput maksimalne količine zdravlja ili TMD energije.

Vizualna prezentacija definitivno nije jača strana igre. Tu je dobri, stari Unreal 3 engine, no sa slabim teksturama i osvjetljenjem, a povremeno se pojave i zastajkivanja u samoj animaciji. Pozadinska glazba je solidna, prigodno prati ono što se događa u igri, ubrzava ritam kad je neka napeta situacija, a u povremenim horor situacijama trudi se biti strašljiva. Iako smo kidanje udova i slične nasilne elemente također već nekoliko puta vidjeli u video igrama, još uvijek nam takve stvari nisu dosadile.

Par puta smo naišli na nevidljive zidove na mjestima gdje ih i nismo baš očekivali, što može biti frustrirajuće, a manja zamjerka ide i nedostatku opcije za dodavanje subtitlova, zbog čega smo često morali pojačavati zvučnike i dobro naćuliti uši kako bi razumijeli što likovi u igri govore, a napeta i glasna pozadinska mjuza nije previše pomagala razumijevanju. Igra ima tri različita završetka, što je pohvalna činjenica, no možete jednostavno loadati zadnji save prije kraja te na taj način završiti igru na sva tri načina, a nakon toga i nema prevelike potrebe da igru odigrate ponovo.

Jean-Luc Godard, francuski i švicarski filmaš, jednom je rekao: „Nije bitno odakle ste nešto (pre)uzeli, nego što ćete učiniti s tim.” Singularity je očito proizvod takvog razmišljanja. Dakle, naslov sa već viđenim i dobro poznatim elementima koji ipak uspijeva ostati zabavan i ponuditi otprilike desetak sati napete singleplayer kampanje, a tu je i multiplayer sa zanimljivim creatures vs soldiers konceptom.

Unatoč slabom vizualnom prikazu i par manjih mana, poput nevidljivih zidova, Singularity je zabavan naslov koji neće postati klasik FPS žanra i možda nije nužno da ga svaki čovjek koji drži do gamerskog sebe odigra, no sigurno je sasvim kvalitetan način za ubiti barem nekih desetak sati. Eh da – slijepi zombiji rigaju!

Nakon pročitane recenzije i bačenog pogleda na našu ocjenu očekujemo naravno i vaše osobne ocjene i komentare ove igre i naše recenzije iste. Sviđa li vam se Singularity? Zamjerate li što su developeri posudili mnoge elemente iz drugih igara? Sve nas to zanima pa ukoliko ste registrirani svakako ostavite koji komentar.

Odigrali smo novi, zanimljivi FPS imena Singularity, koji nas odvodi na misteriozni ruski otok Katorga-12, a u ruke nam daje TMD – spravu s kojom možemo kontrolirati vrijeme. Kako nas se dojmio? Pročitajte!

79 Naša ocjena
  • Zabava
  • raznolika oružja i neprijatelji
  • Grafika
  • sve već viđeno
  • tehničke mane

Duje Kozomara

HCL-ov doktor lošeg humora. Odbija sebi i drugima priznati koliko već dugo piše o igrama. Kad ne baulja mračnim podrumima u potrazi za muzikom s gitarama, radi na preuzimanju titule najdugovječnijeg studenta splitskog Prava, osvaja kvartovske turnire u PES-u, dira tuđe pse i promatra odraz u ogledalu.

Komentari (16)

  • RoboWarrior

    08.07.2010 - 16:42

    nije loše, nije baš modern warfare 2 al se isplati zaigrat; 82/100

  • ganzzi

    08.07.2010 - 16:53

    Zabavna igra, po mom mišljenju malo prekratka.

  • wyzard

    08.07.2010 - 17:24

    kul recenzija Duje
    a igra, ne očara previše – pogotovo zbog ovog “već viđeno” dijela.
    iako, meni se učinilo da sam ja igrao sa subtitlovima. ali slabo se sjećam, možda ih stvarno nema.

  • Freddy

    08.07.2010 - 18:22

    odlična reca Duksy … igra mi je bila dosta zabavna unatoč deja vu elementima. @ Wyz… meni se čini da sam i ja igrao sa subtitlovima, ali ne sjećam se više

    • GamerTM

      @Freddy, 23.01.2012 - 14:53

      JA mislim da kad sam ja igro nije bilo subtitlva

  • B1gfooT

    09.07.2010 - 09:31

    prosao sam je cijelu i mogu reci da sam gotovo siguran da su subtitlovi postojali 😀

  • Kreza

    09.07.2010 - 14:39

    A MW 2 kao nije vec vidjena,pa Singularity je za nju izmislio originalnost!

  • pisojefaca

    09.07.2010 - 15:15

    moram ovo probat igrat 😉

  • Gamer300

    24.07.2010 - 12:08

    Super izgleda svakako cu probati

  • Charlie64

    25.07.2010 - 01:26

    Predobra igra. I da, nema subtitlova.

  • Mansky Hunt

    25.07.2010 - 14:32

    I šta sad ako nema?

  • Lomonosov

    02.08.2010 - 13:50

    Upravo sam je završio.Poprilično dobra napeta atmosfera.Jedino je malo prekratka.
    Dajem joj 85.

  • asmirkole

    18.08.2010 - 23:42

    Ma igra je super, đe ima rusa i zombija, zabava je zagarantovana…

  • crnabitanga

    10.09.2010 - 12:55

    Igra je zanimljiva, ali ništa posebno.. Kao i sve Ravenove igre, odigraš je jednom i brišeš sa harda. Sjeća li se još tkogod Soldier Of Fortune otprije deset i kusur godina?
    Najviše me iziritiralo iznenadno mućenje tekstura, u jednom trenutku kao da padne reza…

  • xboxer

    14.01.2011 - 08:56

    igra nije nešto orginalna ali je strašno zabavna i što još možemo očekivati od jedne igre neg zabavu

  • GamerTM

    22.01.2012 - 11:55

    glupo je što samo na org. igri moš igrat multyplayer,ali inače je xD odlična
    by the way "Đuro" se zove Devlin
    xD

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!